Minesota ima jednog vuka iz Bijelog Polja, a drugog iz Njegoševog parka u Podgorici. Crnogorskoj košarci obojica bi i te kako dobrodošla. Sa prvim, Nikolom Pekovićem, reprezentacija bi igrački bila neuporedivo jača, sa drugim bi jača bila i u onom drugom dijelu, van terena. Riječ je o Žarku Đurišiću, direktoru za igračka pitanja NBA ligaša Minesota Timbervulvs, koji je i ovo ljeto proveo u domovini.
Doduše, odmor i boravak u Crnoj Gori bio mu je „prošaran” poslovnim aktivnostima, ali kako je košarka njegov život, to je bilo i sasvim očekivano...
"Bilo je to zaista bogato košarkaško ljeto. Gledao sam evropska prvenstva do 18 i do 20 godina, onda kvalifikacije Crne Gore za Evropsko prvenstvo, a poslije toga, normalno, išao sam u Španiju i gledao Svjetsko prvenstvo", kaže Đurišić na početku razgovora za „Vijesti”.
Normalno, najsvježiji su utisci sa tek završenog Svjetskog prvenstva, na kojem je Amerika dominirala, Srbija uzela srebro, a Francuska bronzu.
"Kada sumiram utiske, mislim da su neke ekipe igrale dobru košarku, a bilo je i nekvalitetnih timova, što je normalno za Svjetsko prvenstvo, jer reprezentacije dolaze po ključu. Bilo je iznenađenja, poput Senegala, za koji je igrao naš igrač iz Minesote Gorđi Đeng. Ispratio sam i Portoriko zbog Hosea Baree, takođe našeg igrača, pa Španiju zbog Rikija Rubija, Nemanju Bjelicu iz reprezentacije Srbije, koji je bio veoma solidan, a na kojeg polažemo pravo. Američka reprezentacija nije me iznenadila, te igrače dobro poznajem i znam koliko mogu. Francuzi su izbacili Španiju, bilo je to iznenađenje, ali Francuska u sastavu ima četiri NBA igrača. Srbija je napravila veliki uspjeh, drago mi je zbog toga, a posebno zbog Saše Đorđevića sa kojim sam bio praktično u svakodnevnom kontaktu.
Đurišić je, između ostalog, pomno pratio i nastup Crne Gore u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Zbog neuspjeha u tim kvalifikacijama, naše reprezentacije naredne dvije godine neće biti na sceni.
"Odgledao sam sve utakmice kvalifikacija. Mislim da su Savez, na čelu sa direktorom reprezentacije Danilom Mitrovićem, kojem i narušenog zdravlja nije bilo teško da se svakodnevno žrtvuje i obezbijedi najbolje uslove za sve selekcije, te kompletan stručni štab sa selektorom Lukom Pavićevićem, uložili mnogo napora i truda, ali nažalost, to nije dalo očekivane plodove. Neki put ne treba miješati aktivnost sa efikasnošću, a ovog puta rezultat nije bio zadovoljavajući. Zato ljudima koji su uložili taj veliki trud sve ovo najteže pada i normalno je da su osjetljivi na kritike. Sad se svi pravimo pametni, ali možda je jedna od kvalifikacionih utakmice trebalo da se odigra u Nikšiću ili Bijelom Polju. Mislim i da ekipa nije bila kvalitetna kao u prethodnim kvalifikacijama, posebno kada se povrijedio Milko Bjelica, koji je bio najbolji igrač u napadu".
"Treba napraviti dublju analizu. Džon Vuden, možda najveće trenersko ime svih vremena, rekao je: „Da bi se napravio rezultat, ekipa mora da posjeduje talenat, a da bi se ponovio uspjeh, ekipa mora da ima karakter”. Treba sagledati i zašto određeni igrači nisu došli. Ne želim da vjerujem da su to igrači koji ne žele da igraju za reprezentaciju, vjerujem da tu postoje neki objektivni ralozi. Kod jednog je razlog neigranja selektor, mislim da ovi drugi nisu igrali zbog povreda. Ne bih ulazio u odnose unutar reprezentacije, niti imam pravo da komentarišem, ali mislim da svakome treba prvo da bude čast da igra za reprezentaciju. I tu se, između ostalog, dokazuje patriotizam. Igrači koji dođu da igraju za reprezentaciju prvo sebi čine čast, a ne državi. Igranje ze reprezentaciju nije žrtva, za državu se daje mnogo više nego 40 dana priprema. Patriotizam se pokazuje svakodnevno, kad čovjek ode da plati račun i to je patriotizam"
Đurišić kaže da je zbog prijateljskih odnosa sa selektorom Pavićevićem subjektivan kada je on u pitanju.
"Luki Pavićeviću ne treba advokat, niti želim da to budem. Nije ispunio očekivanja, on je svjestan toga i vrlo je samokritičan. Možda je bio malo nespretan u nekim izjavama poslije kvalifikacija, ali vjerujem da zna gdje je griješio i šta je mogao da uradi bolje. Mislim da je u određenim situacijama bio i suviše zahtjevan, bio je previše analitičan, išao je u mikroanalizu. Matematički gledano, na skali od jedan do 10, igrači su mogli da ukapiraju recimo za šesticu ili sedmicu, a on je pokušao da iz njih izvuče, osmicu, devetku ili čak desetku. Znači, isuviše je bio zahtjevan, čini mi se da je i on toga svjestan. Lično mislim da Luka ima mnogo potencijala i da je pitanje vremena kada će taj potencijal da se nagradi rezultatom".
U aktuelnom trenutku crnogorske košarke, jedna stvar posebno tišti nekadašnjeg reprezentativca Jugoslavije i Slovenije, igrača Budućnosti, Olimpije...
"Ova država je dala mnogo vrhunskih košarkaša, svjetskih i evropskih prvaka, klupskih prvaka Evrope, ali iz nekoga razloga nema dovoljno vrhunskih trenera, pogotovo ne onih koji su trenersku karijeru počeli u Crnoj Gori. To je za mene veliki problem. Moj utisak je da neki crnogorski treneri poslije seminara od nedjelju dana, na kojem dobiju licencu, pomisle da znaju sve. Ne znam kada je posljednji put neko od naših trenera izašao van granica da se edukuje. A onog momenta kad čovjek u trenerskom poslu pomisli da zna sve, taj je završio kao trener. To je kraj".
Čini se da je to problem Crne Gore i u drugim sportovima...
"To vi sigurno bolje znate od mene, ali i tu treba da se napravi analiza. Na primjer u fudbalu. Koliko znam imamo izvanredne fudbalere koji su igrali u najvećim evropskim klubovima, a osim Grofa Božovića, koji su se to naši treneri dokazali na evropskoj sceni? A da ne govorim o svjetskoj.
Đurišić apostrofira još jedan problem koji je, kako kaže, karakterističan za Crnu Goru.
"Ovdje je uvijek postojalo etiketiranje: „On može”, ili „on ne može”... I to u ranim, ranim godinama. Prije nekoliko dana, rukovodilac jednog crnogorskog kluba mi kaže da mu je neko od njegovih trenera dao ocjenu da će neki dječak sa 12-13 godina sigurno biti NBA igrač. Ja mu rekoh da mi odmah preporuči toga čovjeka, ja ću mu ustupiti moje mjesto. I šta se dešava - kad čuju takve ocjene, roditelji toga djeteta od 12-13 godina, ne samo da povjeruju, nego pošalju dijete u inostranstvo. Misle da će bolje da napreduje u Španiji, Italiji, Grčkoj. Čak ne idu zbog para, nego zato što misle da će bolje da napreduje. To je problem Crne Gore.
A rješenje je...
"Treba što prije edukovati one koji hoće da se bave trenerskim pozivom, obezbijediti im uslove za napredak. Usmjeriti ih. To je proces. Ne može se to napraviti preko noći, ali treba nekad da se krene. Naći ambiciozne ljude, ali nikako ne praviti grešku pa u mlađim kategorijama stavljati neiskusne trenere. To je velika greška! Tvrdim da u tom uzrastu igračima više treba pedagog, a to ne može biti neko neiskusan. Treneri mlađih kategorija opterećeni su rezultatom, hoće da se dokažu sa 22-23 godine. Hvale se kako su osvojili prvenstvo države, a iz te ekipe neće izaći možda nijedan igrač".
Ipak, problem počinje sa vrha...
"Interesantno mi je ko su ljudi koji postavljaju trenere u klubovima i koja su mjerila da neko postane trener. Ljudi koji određuju ko će da radi sa kojom kategorijom moraju da poznaju materiju. I da budu odgovorni za ono što rade. Znači ako sam ja postavio jednog, dva, tri, pet trenera, moram i da odgovaram za njihov rezultat. Ne možeš stvoriti igrača ako nemaš trenera. Bez znanja nema napretka. To je proces. Prvo moraš da uložiš u stručni kadar da bi poslije imao rezultate. I ljekar ide na specijalizaciju da bi postao bolji, pa pošaljite onda i trenere"
Nosilac razvoja crnogorske košarke, smatra Đurišić, ponovo bi morala postati Budućnost. Ali, ako igrač napreduje u manjim sredinama, ne treba ga pošto-poto seliti u druge klubove.
"Ovo je mnogo široka tema da bi se raspravljalo o njoj u kratkom vremenu. Mislim da je veoma važno da mladi igrači dolaze u Budućnost. Mala rijeka se uliva u veću. Normalno, Budućnost treba da nađe način i recept kako da privuče te mlade igrače. Predsjednik kluba Dragan Bokan je ambiciozan čovjek koji puno ulaže u košarku, ali u klubu moraju da se zapitaju zašto igrači ne žele da dođu u Budućnost, čak i pored boljih materijalnih uslova koje im klub nudi u odnosu na one koje dobijaju u inostranstvu".
Pogled iz SAD doseže i do mentalitetskog problema crnogorskog naroda.
"Alergičan sam na ljubomoru. Smeta mi što kada neko napravi rezultat, pojedinci su odmah skloni da minorizuju taj uspjeh govoreći kako je ta osoba imala sreće ili ukrala pobjedu. Na taj način pravdaju svoju neuspješnost".
Iznenađen je, kaže, negativnom atmosferom na utakmicama reprezentacije.
"Čak i ljudi sa kojima se svakodnevno družim u Podgorici nisu bili razočarani što je Crna Gora ispala. Nije im bilo milo, ali nisu bili ni razočarani. Ne znam zašto je to tako, ali ljubav prema državi i reprezentaciji ne treba da se vezuje za bilo koju ličnost. Uz to, skromno rečeno, 95 odsto građana Crne Gore vjeruje da može biti selektor, pa čak i da može voditi državu", zaključuje Đurišić.
Mora se maksimalno iskoristiti vrijeme do 2016. godine, jer ono proleti začas
"Sigurno da je ljepše ići na Evropsko prvenstvo, bilo bi suludo da neko kaže da nije neuspjeh ispadanje u kvalifikacijama... Ali, kod nas se sve glorifikuje, i uspjesi i porazi. Mi volimo svemu da damo formu, da bude veliki poraz, ili velika pobjeda. Ali, sada se treba okrenuti budućnosti. Moje mišljenje je da sljedeća godina treba da se iskoristi maksimalno, da se obezbijedi 10-20 utakmica sa reprezentacijama koje će se pripremati za Evropsko prvenstvo. U tim utakmicama treba dati šansu nekim mladim igračima, istestirati ih. Sad ima vremena, ali ako se ne iskoristi, to vrijeme će brzo da prođe. Sad je 2014. godina, do 2016. vrijeme će da proleti".
"Treba pogledati mlađe selekcije, vidjeti ko će to 2016. biti kandidat za reprezentaciju. Ja se ne bih odricao nekih iskusnijih, recimo Pekovića, koji će tada imati 30 godina. Nisu to neke godine da on ne bi mogao da pomogne reprezentaciji. Normalno, tu su Dubljević i Vučević... Predrag Drobnjak je za vaš list rekao finu stvar, ja sam pričao o tome s njim - treba prepoznati igrača koji sad ima 17, 18 ili 19 godina i pripremati ga za ono što dolazi. Zvuči kao da je 2016. na kraju svijeta, ali nije. Vrijeme prođe za čas. To je sjutra. Treba konsolidovati redove, da vidimo gdje smo. Ne moraju odluke da se donose na jednoj sjednici ili dvije, dajte vremena sebi", savjetuje najomiljeniji Podgoričanin u Minesoti i „vuk” u Podgorici.
Peković je sada nosilac igre Minesote
Ljetos ste u Crnoj Gori trenirali sa Nikolom Pekovićem, u ovom trenutku vjerovatno prvim asom Minesote. Kako je išlo, s obzirom na to da je Pekmen dugo bio povrijeđen?
"On je imao nezgodnu povredu, koja je zahtijevala mirovanje. Do avgusta nije smio ni da potrči. Propustio je posljednjih 15-20 utakmica Minesote. Taman odigra dvije-tri utakmice, pa se vrati bol. I onda opet mirovanje. Mislim da je sad problem riješen, on je ljetos trenirao i bio maksimalno posvećen. Na treningu on daje maksimum, pravi je profesionalac. Čujem neke glasine sa strane, oće da mu se miješaju u privatan život. Ne znam iz kojeg razloga ljudi to rade i sa kojim pravom. On je za mene profesionalac i veoma važan dio Minesote. U ovom trenutku kad je Kevin Lav otišao, mislim da će Peković biti nosilac ekipe. On je i prošle godine bio dobar kad je bio zdrav, ali računam da će ove godine da odigra mnogo više utakmica, i da nas gurne naprijed, eventualno do plej-ofa, iako smo se značajno podmladili", ističe Đurišić.
Plej-of se u Minesoti ipak ne postavlja kao primarni cilj, tako nešto ostavljeno je za naredne sezone.
"Sticajem okolnosti izgubili smo najboljeg igrača, Kevina Lava. Nismo ga izgubili, trejdovali smo ga za dva igrača, Endrju Vigins je bio prvi pik na draftu ove, a Entoni Benet prošle godine. Izuzetno talentovani igrači. Doveli smo i Zaka Lavina sa UCLA-a, pa Tedijusa Janga... Od jedne ispotprosječne atletske ekipe, postali smo možda jedna od najboljih atletskih ekipa u NBA. To nam daje nadu i šansu da idemo prema plej-ofu. Kada? Ja sam optimista, nadam se za godinu-dvije, a može da se desi i sljedeće godine. Nije realno, ali definitivno u bliskoj budućnosti - zaključuje Đurišić.
Bonus video:
