Kakva noć!
Crna Gora je definitivno dobila nove heroje, momke koji su natjerali zemljake da makar na kratko zaborave sve prethodne uspjehe rukometašica i vaterpolista, momke koji su srcem osvojili sve.
I, na koncu, momke koji su sinoć upisali sedmu pobjedu u isto toliko kvalifikacionih mečeva i tri kola prije kraja obezbijedili plasman na 38. Evropsko prvenstvo.
U atmosferi o kojoj će se godinama pričati, u paklu vrele "Morače”, košarkaše Crne Gore ništa nije moglo da zaustavi na putu ka novoj, velikoj, istorijskoj pobjedi.
Srbija je još jednom srušena, ovog puta znatno manje dramatično nego 15 dana ranije u „Beogradskoj areni”.
"Morača” je bila puna sat prije početka utakmice, na tribinama i u parteru je bilo znatno više od 4.500 gledalaca, koliko je najavljeno.
Fenomenalna atmosfera na početku je unervozila momke u bijelim dresovima, koji su pogodili samo jedan od prvih 12 šuteva, previše insistirali na pokušajima za tri poena, pa su "orlovi” nakon sedam minuta i 13 sekundi imali 13 koševa prednosti (16:3).
Baksuzni broj je, baš kao i u Beogradu, bio nesrećan za Srbe - tog 18. avgusta, tim Dušana Ivkovića stigao je do rekordnih plus 13 pet minuta prije kraja (67:54), a Crna Gora krenula u veliku seriju, koju je krunisao Nikola Ivanović trojkom uz zvuk sirene za pobjedu.
I večeras je taj broj bio srećan za Crnu Goru, jer je izazvao reakciju kaznene ekspedicije Luke Pavićevića.
Bojan Dubljević je na početku 9. minuta smanjio na 16:5, a na startu druge četvrtine kapiten Blagota Sekulić zaokružio je seriju 10:1 za 17:13.
Razlika se održavala sve do 17. minuta, kada je Sead Šehović pogodio trojku, izjednačio na 26:26 i izazvao „eksploziju” u „Morači”.
Do poluvremena je ostalo dva minuta i 42 sekunde kada je kapiten Sekulić pogodio dva bacanja i donio svom timu prvo vođstvo na utakmici (28:26).
Od tada do kraja meča, Srbija nijednom nije uspjela da izjednači, a kamoli da povede!
Jeste da reprezentativci Srbije igraju u većim klubovima, za mnogo unosnije ugovore, ali nemaju nešto što odlikuje 12 Pavićevićevih ratnika - srce.
Fanatična borbenost potpuno je zbunila Ivkovićeve zvijezde, koji u napadu nisu imali nikakvog rješenja, ali su se nekako držali u igri.
Razlika je konstantno bila između dva i pet koševa, sve dok Sead Šehović 30 sekundi prije kraja nije dao koš i dodatno slobodno bacanje za 51:45.
Njegov brat Sead je u 32. minutu pogodio trojku za velikih plus devet (59:50).
Srbija je bila u nokdaunu, činilo se da nikako ne može da se oporavi, ali su njena tri najbolja igrača, Nenad Krstić, Miloš Teodosić i Duško Savanović, vratili neizvjesnost i smanjili na 59:56.
Aleksa Popović je tada još jednom dokazao da ima fenomenalan osjećaj za skok, jer se po ko zna koji put našao na pravom mjestu i povećao na 61:56, a mlađi Šehović tri minuta i 26 sekundi prije kraja svoju najbolju utakmicu u karijeri krunisao trojkom za 64:56.
Sekulić je 76 sekundi kasnije prvi put donio dvocifrenu prednost (66:56), a tada su i navijači shvatili da je sve gotovo i podigli nivo decibela na nevjerovatan nivo...
Fešta je trajala do samog kraja utakmice i uljepšana je na najbolji mogući način - Tejlor Ročesti je bacio loptu u vazduh, a Vladimir Dašić je poletio i zakucao je u koš smušenih rivala za konačnih 72:62.
Taj fenomenalni alej-up bio je prava nagrada za sve - za Dašića, koji se opet borio kao lav, za sve ostale igrače, za stručni štab, za navijače, koji su pokazali kako se srcem navija za svoju državu i poštuje protivnik, za... Za sve!
Ovacije Bodirogi
Desetak minuta prije početka utakmice, kroz tunel je na parket „Morače” zakoračio Dejan Bodiroga. I dočekao ovacije - svi u prepunoj "Morači” su ustali i dugotrajnim aplauzom pozdravili legendu jugoslovenske košarke, čovjeka koji je sa SRJ dva puta bio prvak svijeta, tri puta šampion Evrope i srebrni na Olimpijskim igrama u Atlanti.
Bodiroga, koji je sada potpredsjednik Košarkaškog saveza Srbije, utakmicu je gledao sa Dejanom Tomaševićem, bivšim košarkašem Buidućnosti, koji je u KSS zadužen za domaća takmičenja, generalnim sekretarom KSS Andrijom Kleutom.
Pored njih trojice bio je i Podgoričanin Goran Bošković, koji je sa njima igrao u reprezentaciji SRJ davne 1995. godine...
Lekcija fer-pleja i košarke
Na utakmici Srbija - Crna Gora, navijači u „Beogradskoj areni” izviždali su crnogorsku himnu, koja je puštena druga po redu, što je bio presedan.
Umjesto revanšizma, viđena je nesvakidašnja scena - kada su počeli prvi taktovi himne "Bože pravde”, svi u dvorani su počeli da aplaudiraju i nisu prekidali sve dok nije završena.
Nakon toga, gotovo svi u „Morači” su pjevali „Oj svijetla majska zoro”, a do kraja utakmice praktično nije bilo nijedne uvrede prema protivničkim igračima i šačici navijača.
Na sjevernoj tribini bio je razvučen transparent, na kojem je pisalo „Zvižduk na himni našoj, dok mi aplaudiramo vašoj. Svaki naš predak vidi: Što je budali za ponos - pametan se toga stidi”.
Ispit je položen čistom desetkom, a i košarkaši su na terenu održali lekciju rivalu kako se bori za državni dres. Zato i idu na Evropsko prvenstvo kao najbolja ekipa iz „grupe smrti”.
Galerija
Bonus video:
