Kada je stigla nova uprava u Budućnost, odmah su počela da se dovode pojačanja.
Redom su prošlog ljeta stizali Čedomir Vitkovac, Milivoje Božović, Nikola Ivanović, Nemanja Radović, Bojan Krstović i sjajni Nikola Vučević, ali je konkurs za plejmejkera dugo bio otvoren.
Strpljenje se, ipak, isplatilo - krajem avgusta, šampion Crne Gore dogovorio se o saradnji sa Džermejnom Andersonom.
Standardni reprezentativac Kanade je nakon kratke adaptacije pokazao da je pravo pojačanje.
Njegovi koševi, asistencije i odlična igra u odbrani omogućili su Podgoričanima da dođu na prag fajnl-fora ABA lige, a da u Evrokupu budu nadomak četvrtfinala.
Budućnost Voli je napravila pravi potez sa čovjekom koji je u selekciji zemlje javorovog lista na poziciji pleja naslijedio čuvenog Stiva Neša.
Anderson, naravno, ne može da se mjeri sa sjajnim organizatorom igre Finiksa, ali su njegova ozbiljnost, staloženost i optimizam bili baš ono što je trebalo Dejanu Radonjiću.
"Bio sam optimista kada sam došao ovdje, ali sam se zabrinuo kada je otišao Vučko (Nikola Vučević, prim. a). Dan nakon njegovog odlaska u NBA, članovi trenerskog štaba su nam rekli da se ništa ne mijenja, da ambicije ostaju iste. Mogli su lako da nam kažu da više nemamo nikakvih imperativa, niko im ne bi ni zamjerio, ali su i treneri i uprava pokazali koliko povjerenje imaju u ovaj tim", prisjeća se 29-godišnjak iz Toronta.
Da li vam je taj njihov stav dao krila?
"Naravno. Trener je pokazao koliko vjeruje u nas, iako u ekipi ima dosta mladih igrača. Znali smo da ćemo svi morati da podignemo nivo igre zbog odlaska Vučevića, jer je on radio mnogo stvari - postizao je dosta poena, skakao, blokirao, dominirao u odbrani... Svi su mislili da ćemo da padnemo, da ćemo da „skliznemo” na tabeli, da nećemo da budemo ni blizu vrha, ali smo pokazali da imamo kvalitet i da su treneri i uprava sa pravom vjerovali u nas".
Sada ste blizu fajnl-fora ABA lige i četvrtfinala Evrokupa. Jeste li očekivali da će rezultati da budu tako dobri?
"Nadali smo se da to možemo. Nije, naravno, još ništa gotovo kada je u pitanju fajnl-for regionalne lige, ima još dosta da se igra. U Evrokupu smo u dobroj poziciji, jer nakon pobjede na našem terenu više kontrolišemo situaciju nego Banvit. Nadam se da ćemo uspjeti da uđemo među osam, daćemo sve od sebe u posljednje dvije utakmice da to uradimo. Optimista sam da možemo do četvrtfinala, to ostaje naš cilj".
Nadate li se da možete da iznenadite u Sankt Peterburgu, jer je Spartak već izborio mjesto u četvrtfinalu?
"Ne vjerujem da će Spartak da se opusti, to je tim koji na svakoj utakmici ide na pobjedu. Definitivno nam neće biti lako u Rusiji, to dobro znam jer sam igrao tamo. Čeka nas hladna dvorana, u kojoj se igra hokej. Biće mnogo stvari sa kojima moramo da se izborimo, ali se nadam da možemo da priredimo senzaciju".
Kako se snalaziš u Podgorici posljednjih nekoliko dana, otkada je pao snijeg?
"Bio sam jako iznenađen kada je pao prvi snijeg, jer sam prije dolaska ovdje znao da su zime tople. Sreća da sam zbog gostovanja Spartaku ponio debelu zimsku jaknu, da nisam sigurno bih se „smrznuo”. Ovaj snijeg me podsjetio na period života koji sam proveo u Moskvi", zaključio je Anderson, koji je u Evropi igrao za njemačke klubove Brose baskets i Tibingen, zagrebačku Cedevitu i Trijumf iz Ljubercija, grada iz Moskovske oblasti.
Nebo je granica za Ivanovića i Dubljevića
Budućnost Voli ima dva sjajna mlada igrača - 20-godišnjeg Bojana Dubljevića i Nikolu Ivanovića, koji za tri dana postaje punoljetan.
"Definitivno mislim da je pred tim momcima sjajna budućnost. Način na koji treniraju, njihova radna etika i karakter su za divljenje. Vrlo su zreli za svoje godine, imaju veliku želju da napreduju. Gledao sam mnogo talentovanih mladih igrača u životu, ali njih dvojica su jedni od najzrelijih koje sam vidio".
"Divno je biti uz Ivanovića, koji odlično napreduje i nevjerovatno je pametan. Dubljević je, sa druge strane, ponio tim na svojim leđima kada je Vučević otišao. Ovaj tandem je budućnost crnogorske i evropske košarke, ako nastave ovako da rade, samo je nebo granica za njih", naglašava Anderson.
Odrastao uz babu i djeda
Životna priča Džermejna Andersona je veoma interesantna. Igrač koji je rođen 8. februara 1983. godine u Torontu odrastao je uz babu i djeda, ali naglašava da je imao divno djetinjstvo.
"Moj otac nije bio pored mene, a majka je ušla u neke probleme. Zbog toga su me preuzeli djed i baba, koji su bili divni prema meni i omogućili mi bezbrižno djetinstvo. I sada smo u odličnim odnosima", kaže Anderson.
Za razliku od većine košarkaša njegovih godina, plejmejker Budućnosti nije oženjen.
"Još nisam našao ženu kojoj mogu u potpunosti da vjerujem", uz osmijeh poručuje kanadski as porijeklom sa Jamajke, koji je oduševljen izgledom Podgoričanki.
"Žene u Podgorici su predivne, ne mogu da vjerujem da u ovako malom gradu ima toliko lijepih djevojaka".
S obzirom na to da si iz Toronta, da li si upoznao ljude iz bivše Jugoslavije, kojih tamo ima mnogo?
"Znam po nekoliko momaka iz Srbije i Hrvatske, sa kojima sam igrao košarku. U Torontu ima ljudi iz svih krajeva svijeta, mnogi imaju i svoje djelove grada i logično je da znam pripadnike mnogo različitih nacija".
Bonus video:
