Manje od godinu dana pošto je okončala reprezentativnu karijeru, na kraju neslavnog nastupa Crne Gore na Evropskom prvestvu u Češkoj (sva tri poraza u grupi), Iva Perovanović (danas se preziva Radosavljević) je odlučila da završi i igračku karijeru.
Nakon sezone u turskom Bešiktašu, jedna od najboljih crnogorskih košarkašica odlučila je da se ubuduće posveti porodici...
„Prvi razlog što sam odlučila da završim karijeru je privatni život. Košarka više nije „broj jedan“, jednostavno promijenili su mi se prioriteti. A, iskreno, nakon 18 godina profesionalnog bavljenja košarkom, došlo je i do zasićenja“, kazala je 34-godišnja košarkašica za portal Košarka.me.
Ističe da u ovom periodu odmara, te da efekte svoje odluke još u potpunosti ne osjeća.
„Sezona je tek završena i željna sam pauze, tako da za sad nemam nikakav osjaćaj. Vjerovatno, ako bude „krize“ za košarkom, to će biti u septembru, jer je to period kada se obično vraćam na „posao“, dodala je dugo godina najbolja crnogorska „petica“.
Iva je profesionalnu karijeru počela u matičnoj Budućnosti, u kojoj je prvo osvojila dvije titule u Srbiji i Crnoj Gori, a onda, po povratku iz Visle, dvije duple krune u nezavisnoj Crnoj Gori. U inostranstvu je igrala u Poljskoj (Visla, Polkovice), Italiji (Umbertide), Španiji (Gan Kanarija, Olesa), Francuskoj (Monpelje), Rusiji (Orenburg) i posljednjih pet godina u Turskoj (tri u Bešiktašu, po jednu u Ordursporu i Beledijesporu).
Osvojila je titula i Kup Poljske sa Vislom, te Kup Francuske sa Monpeljeom.
“Bešiktaš je klub u kojem sam završila karijeru i gdje sam provela tri prelijepe sezone, tako a bih Istanbul i Tursku izdvojila od ostalih država. Što se tiče kluba za koji sam najviše vezana i na čije rezultate sam najviše ponosna, to je Budućnost. Osvojili smo titulu prvaka SR Jugoslavije, i to je moja prva i najdraža titula. Tu sam postala igrač, najviše radila i najviše naučila. Vidim da je Budućnost opet uspješna, što mi je posebno drago”.
Mladim igračicama preporučuje “da se kale u našim klubovima”.
“Mislim da tu imaju najviše šansi da napreduju. Kad se ode u inostranstvo, od nas očekuju dobre igre i rezultate, a ne posvećuju puno vremena radu i napretku”, ističe Perovanovićeva.
Iva još uvijek ne zna da li će u nekoj drugoj ulozi ostati u sportu, u košarci…
“Još uvijek ne razmišljam šta dalje, uživam u pauzi i porodičnom životu. Trenutno ne vidim sebe u sportu, ali nikad ne reci nikad. Možda se to promijeni kad se odmorim od košarke".
Reprezentacija je ono što me najviše radovalo i rastuživalo
Sa kadetskom reprezentacijom SR Jugoslavije je bila vicešampion Evrope. Ušla je istoriju kao strijelac prvog koša za Crnu Goru, na Evropskom prvenstvu u Poljskoj 2011. godine, gdje je bila i najbolji strijelac šampionata, sa 16,4 poena prosječno po meču.
“Reprezentacije je ono što me najviše radovalo i rastuživalo. Igranje za klub se ne može porediti sa igranjem za nacionalni tim. Taj osjećaj kada se obuče dres reprezentacije i kad se predstavlja svoja zemlja, se ne može opisati riječima. To je ono na šta sam najviše ponosna. Izdvojila bih naše prvo Evropsko prvenstvo, na kojem smo zauzele 6. mjesto. Ujedno, to prvenstvo me i najviše boli jer smo imale najveću šansu da se plasiramo u polufinale i možda osvojimo neku od medalja".
Prati i nastupe naše selekcije u kvalifikacijama za naredno Evropsko prvenstvo.
"Nadam se da se ne dovodi u pitanje plasman na EP sljedeće godine. Želim im sve najbolje, jer znam koliko se bore i koliko se daju za dres reprezentacije. Ne znam koga bih imenovala za moju nasljednicu, jedina mlada igračica koju vidim kao vođu reprezentacije u budućnosti je Božica Mujović. Ostale treba mnogo, mnogo da rade", zaključuje Perovanovićeva razgovor za portal Košarka.me.
Bonus video:
