Prošlo je više od 20 dana, a o uspjehu košarkaša Budućnosti još se priča a danas se pričalo na neobičnom mjestu.
U organizaciji Sportskog društva Ekomen na Ekonomskom fakultetu gostovali su trener Aleksandar Džikić i Nikola Ivanović.
Džikić i Ivanović uz taktove pjesme iz kultne domaće serije povratak Otpisanih ušli su u amfiteatar.
Druženje sa studentima i srednjoškolcima trebalo je da počne tačno u 11 i 59, ali – nije.
“Mi smo pokušali da dođemo u 11:59h – međutim Nikola i njegove vještine upravljanja motornim vozilima su zabrinjavajućeg kvaliteta”, kazao je Džikić i odmah opustio atmosferu, pokazavši, pritom, i kako funkcioniše "plavo-bijela" porodica.
“U opisu mog posla do sada nije bilo da budem njegov vozač, ali dobro”, nadovezao se Ivanović.
Džikić i Ivanović govorili su na temu koja dobro opisuje sport - "Nema nazad samo naprijed".
“Ja kapiram da je to dobar moto za život. Ono što je prošlo nećete živjeti ponovo – vrlo je jednostavno. Mi to pričamo kada govorimo o utakmicama. Ono što je ostalo iza tebe, nećeš igrati ponovo. Treba da se krećete kao voda. Voda se ne zaustavlja – voda obilazi prepreke. Kada dođe do prepreke, vraća se nazad i to ja koristim u mojoj, zamalo uspješnoj karijeri”, kazao je Džikić.
Nikola Ivanović je podigao trofej ABA lige u svom gradu...U četvrtoj utakmici sa Zvezdom bio je i meč viner
“Sve što se desilo ove godine je naplata za sve što se dešavalo ranije. Ono što osjećam - jeste ogromna emocija. I to je nešto što me je guralo tokom cijele sezone i što je na kraju krunisano velikim uspjehom”, rekao je Ivanović.
Samo dvije godine ranije rastužio je Budućnost, izbacio je iz polufinala u dresu Mega Leksa.
“Baš ni malo nisam bio tužan zbog toga. Iskreno da kažem. To je košarka”, kazao je Ivanović.
“Džoni, svog psa najmanje voliš i najlakše ga šutiraš. Zato si i otišao”, nadovezao se Džikić.
Ipak, Džoni je stavio do znanja da su mu plave boje na srcu.
“Pobjeda za Budućnost mi znači više nego bilo koja druga pobjeda”, rekao je Ivanović.
Kao nagradu, Ivanoviću su navijači Budućnosti na zgradi u kojoj je odrastao naslikali mural.
“Ljudi te slikaju na zgradi, čovječe....Koliko ima murala u gradu? Njegoš, Tesla, Milan Mladenović... Mnogo mi znači. Prvi sam sportista, a znam da je bilo boljih i kvalitetnijih igrača od mene...Drago mi je što je narod uspio da prepozna nešto što imam”, rekao je Ivanović.
Objasnio je i kako ga je Džikić pozvao da se vrati u Budućnost. U prvi mah nije znao ni sa kim razgovara....
“Ivanoviću! Dobar dan, treneru kako ste? Ništa nisam znao u vezi Džileta. Oni mi je rekao jednu stvar koju sam dobro zapamtio: 'Samo lud čovjek se na tvom mjestu se ne bi vratio'. Ja sam razmišljao: 'Vi, ne znate šta se dešavalo prije. Pametan čovjek se ne bi vratio, a ne lud'. Ipak, sve je bilo kako treba. Krenula je komunikacija - trebalo je da se vidimo, ali sam ja bio na koncertu "Dipeš moda" u Milanu. Sad kad pogledam na to, nevjerovatno sam srećan zbog odluke da se vratim”, kazao je Ivanović.
Jedna od tajni uspjeha Budućnosti je hemija u timu, ali i disciplina u igri i van terena. ...
“Nije disciplina kad ideš u krevet u određeno vrijeme. To je budalaština. Nije disciplina da se ponašaš kao vojnik. Baš me briga šta radiš, ako to nije u suprotnosti sa interesima kluba, igrača, i mene lično...Ako možeš da živiš ono što se u narodu zove - nesportski život - i da budeš odličan na terenu - majstore, to je tvoja odluka. Baš me briga. Ja nisam plaćen da budem nečija mama i tata. Onog momenta kad postaneš prepreka, onda te mičemo u stranu”, kazao je Džikić i nastavio...
“Disciplina je set pravila koji se poštuju, koji su ustanovljeni, da bi se kanalisala energija tima. Mi imamo pravila koja vama zvuče bezveze - 30 minuta si u svlačionici prije početka treninga, 90 minuta prije meča. Moraš da prijaviš povredu četiri sata prije treninga. Nema mobilnih telefona za vrijeme obroka...”, kazao je Džikić.
Bez toga nema ni uspjeha, kao krajnjeg cilja svake grupe, u svakom sportu.
“Cilj je uvijek jedan i to je uspjeh grupe. U okviru cilja postoji grupni interes koji neophodno mora da bude suma takozvanih ličnih interesa. Sve drugo usporava taj proces, usporava put ka cilju”, kazao je Džikić.
Uslijedila su i pitanja studenata, srednjoškolaca....Jedno od njih je bilo da li je očekivao pobjedu u finalu sa Zvezdom.
“Kako dobro da mi se desi - ako loše mislim. Imate knjigu pouke od oca Tadeja i tamo lijepo piše - kakve su ti misli takav ti je život”, rekao je Džikić.
A da li bi nekada bio trener Zvezde.
“Ima li još pitanja?”, kratak je bio Džikić.
O kolegi Igoru Kokoškovu koji će od sljedeće sezone biti prvi Evropljanin koji će voditi jedan NBA klub, Džikić je kazao:
“To je ogroman uspjeh. Ja vama ne mogu da objasnim šta je to. To je za mene sociološki fenomen - da daš čovjeku koji je neamerikanac da vodi franšizu u profesionalnom sportu. To možeš da shvatiš samo ako si dobro upoznat sa načinom života, sistemom vrijednosti shvatanja sporta u Americi”, kazao je Džikić.
Studente je zanimalo i Džikićevo mišljenje o Dušku Vujoševiću....
“Ja imam mišljenje o njemu. I to je mišljenje dobro. Nemam ja nikakav problem sa Duletom”, kratak je bio Džikić.
Bonus video:
