U periodu kada je igrao najbolju košarku u dosadašnjoj karijeri, kada su o njemu pisane bajke (doduše, bajke se pišu i ovih dana), centar mlade reprezentacije Crne Gore Marko Todorović je - slomio kost na ruci!
Nevjerovatan peh posljedica je banalnog duela na treningu druge ekipe Huventuda, ali ako je suditi po mentalnom sklopu mladića koji ima svega 19 godina i po njegovoj nedvosmislenoj želji da se vrati još jači i bolji, za tok karijere jednog od najdarovitijih crnogorskih ali i evropskih igrača, jednostavno ne treba brinuti. Uostalom, Marko o povredi priča kao o nekom laganom problemu koji valja riješiti pod košem, a ne o nezgodi koja ga je već 20-ak dana odvojila od parketa.
"Išao sam na ulaz i kako sam krenuo da dignem loptu, igrač koji me čuvao udario me po lopti i po ruci, prsti su mi otišli nazad i da se ne bi slomio prst, slomila se kost u šaci. Imao sam sreću što se nije odvojila, jer da se to desilo morao bih da se operišem. Ovako, kažu da još nedjelju dana moram da nosim longetu i nakon toga predstoji mi još nedjelja dana oporavka prije nego što počnem da treniram sa ekipom", kaže za “Vijesti” Todorović, nekadašnji član škole košarke Džoker, Jadrana Vujačića.
Marko, međutim, ne gubi vrijeme, svakodnevno trenira i sa longetom na ruci.
"Svaki dan imam kondicioni trening, radim isključivo “noge”, što mi je i ranije trebalo, a sada taman mogu da iskoristim “priliku”, kad već ne mogu da radim sa ekipom. I radio sam na skoku, tome sam posvetio najveću pažnju".
Specijalizovani magazin Đigantes del basket u zemlji evropskih prvaka o njemu piše u nastavcima, ali ima i zbog čega. Igrajući za CB Prat Huventud, mladi tim Huventuda koji igra u Leb plata ligi (3. divizija), Todorovićev učinak je impresivan - na tri utakmice prosjek mu je 20 poena i 11 skokova po meču! Zato i ne čudi šo je njegova ekipa slavila u sva tri susreta u kojima je on igrao, a izgubila svih pet bez njega!
"Ovdje se dosta pažnje posvetilo tom podatku, novinar Đigantesa je apostrofirao podatak da je ekipa izgubila prvu utakmicu kada ja nisam igrao, pa sa mnom dobila tri, a onda nakon moje povrede izgubila još četiri utakmice. Malo me i nervira što se tome posvećuje velika pažnja. U svakom slučaju ja sam zadovoljan, a vidim da su zadovoljni i drugi. Ipak, uvijek može bolje.
S obzirom na to da je već nastupao u ACB ligi, da je i ove godine zadužio dres prvog tima Huventuda (broj 14), njegove blistave igre u Leb plati i nisu iznenađenje.
"Neki kažu da su iznenađeni mojim igrama, a ja, iskreno - nisam. Činjenica je da su brojke dobre, da sam među prvim igračima u čitavoj ligi i to ne samo po poenima, već i po procentu realizacije, skokovima, rampama, ali i očekivao sam da ću dobro igrati".
Kako u Huventudu doživljavalju te tvoje partije?
"Pa, prije početka sezone imao sam sastanak sa ljudima iz kluba i razgovarali smo kako treba da bude i šta treba da bude. Počeo sam da treniram sa prvim timom, odradio sam pripreme i jako sam zadovoljan kako je to bilo. Kasnije sam osjetio da malo-pomalo gubim mjesto. Tako je ispalo da još godinu budem igrač drugog tima, a dogovor je bio, kad to bude želio trener ili kad oni budu mislili da tako treba, da se priključim prvom timu i odigram neku utakmicu".
"Nakon dobrih igrara, poslije posljednje utakmice prije povrede, došao je trener i rekao da ću biti pozvan na neke treninge da opet radim sa prvim timom Huventuda. Ne znam da li bih bio u sastavu, ali povrijedio sam se tačno dan poslije našeg razgovora. I sad, evo, čekam da se oporavim, da opet počnem da igram i da vidimo šta će biti".
U svakom slučaju, čini se da sve ide onako kako je planirano?
"Da, to je bila neka strategija, mada sam ja težio za nečim višim, za nečim boljim, zato što sam mislio da ove godine mogu da igram za prvi tim. Međutim, novi trener, a treća je godina kako mijenjamo trenera, novi ljudi, onda stalno dokazivanje... Klub je doveo dosta igrača, rezultat im je trenutno u prvom planu i trener želi da ustali ekipu. Vjerovatno će kasnije dozvoliti sebi da ubaci nekog mladog igrača".
S obzirom na tvoje sjajne partije, ali i na odlične igre košarkaša Budućnost Volija Nikole Vučevića, Bojana Dubljevića i Nikole Ivanovića, čini se da za budućnost reprezentacije ne treba brinuti.
"Da, ima baš dobrih, perspektivnih igrača. Vučević igra odlično, Dubljević je jako dobar igrač koji još nije dobio onu pravu šansu, međutim, odlično koristi minutažu. I Nikola Ivanović dosta dobro igra, s obzirom na to da je ovo njegova prva prava seniorska sezona, odlično se snalazi. I ja sam tu, što znam, nije loše..."
Jesi li u kontaktu sa Nikolom Mirotićem, koji je takođe iz Podgorice i takođe ponikao u Džokeru?
"Čujem se ponekad s Nikolom, i sa Bogdanovićem se često čujem, čak i više nego sa Nikolom. Nikoli ide dobro, baš su me prije neki dan zvali iz nekih španskih novina i upoređivali nas dvojicu, naš razvojni put. Bio je baš fin tekst".
Milutin je dobro
Markov mlađi brat Milutin takođe se bavi košarkom, ali je imao tešku saobraćajnu nesreću prije više od pola godine. Teško je povrijeđen, posebno je problematična bila povreda noge.
"Osjeća se bolje, baš smo se čuli maloprije. Sad bi trebalo da mu skidaju fiksatore, malo pomalo, biće to dobro".
Opet će igrati košarku?
"Vidjećemo, ako Bog da. O tome se još ne razmišlja, najvažnije je da se oporavi kako treba, da hoda, i to je veliki uspjeh, zaključio je Marko Todorović.
Galerija
Bonus video:
