Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Viljnus - Dok je sa razglasa odzvanjala himna navijača svih reprezentativnih selekcija Makedonije, koju je svojevremeno napisao i pjevao pokojni Toše Proeski, dok su reprezentativci Slovenije tugovali zbog još jedne katastrofalne partije, a mrak polako počeo da se spušta na Viljnus, više od 20 domaćih novinara, među kojima i jedan crnogorski, pokušavali su da uhvate prevoz do „Romerius univerziteta”, u čijoj dvorani je pola sata nakon toga trebalo da bude završen trening reprezentacije Litvanije. Posljednjih 10 minuta trening je bio otvoren za javnost, a legendarni kapiten Litvanaca Šarunas Jasikevičijus i društvo štelovali su šut za današnji meč protiv Njemačke.
Iako je brzo napustio svlačionicu, prošavši bez riječi pored domaćih predstavnika medija, susret od prije osam godina, nakon finala Evropskog prvenstva 2003, bio je preporuka za novi razgovor. Naravno, i podatak da je u pitanju neko ko dolazi iz zemlje njegovog nekadašnjeg saigrača iz Panatinaikosa, Nikole Pekovića. Šaras, kako ga zovu u zemlji košarke, i dalje je heroj nacije.
Štaviše, kao i 2003. godine u Švedskoj, kada je Litvaniju vodio do zlata na Evropskom prvenstvu, a sebe do titule najboljeg igrača Starog kontinenta, u njegovim očima sija ona ista iskra - iskra pobjednika. Ogromnu energiju i želju, Jasikevičijus pokušava da prenese i na saigrače, da od njih napravi tim koji može da dominira kontinentom, kao što je to nekada bio slučaj.
"Pokušavamo da uvijek igramo na isti način, sa puno borbenosti i motiva. U ekipi nemamo velike zvijezde i moramo da igramo timski. Svi pokušavamo da razmišljamo na taj način i igramo takvu košarku, drugo nam ništa i ne preostaje. Moramo da se borimo fanatički, jer mi u sastavu nemamo igrače poput Novickog, Gasola, Parkera ili nekog sličnog", kaže za „Vijesti” 35-godišnji Jasikevičijus.
Litvanija je zemlja zelene boje. Ogromne površine pod šumom, jednako veliki travnati prostori, nekako se slivaju u zelenu boju dresova i rekvizita kojima na hiljade domaćih navijača bodre svoj tim u sali, na velikom platou ispred „Simens arene”, i gotovo svim barovima. Viljnus ovih dana živi za reprezentaciju u kojoj su najveće zvijezde, igrači ponikli upravo u tom gradu. Kada oficijelni spiker pročita imena Jasikevičijusa, Jasaitisa i supertalentovanog Jonasa Valančijunasa, u dvorani nastaje pakao. Mjerač buke zaustavlja se na otprilike 108 decibela, slično je kada sviraju posljednji takovi litvanske himne, ili kada protivnik izvodi slobodna bacanja.
Ali, navijači bezrezervno vjeruju i svim ostalim igračima i pružaju im podršku u nastojanju da njihov tim dostigne zvijezde, baš kao što su to radili njihovi prethodnici.
"U ekipi imamo nekoliko igrača iz 2003, nekoliko i novih, a i nekoliko igrača nam nedostaje. Ali, košarka je takva da svake godine morate da pravite novi tim. Stižu novi igrači, neki odlaze, i potrebno je uvijek iznova napraviti dobar kolektiv", nastavlja Jasikevičijus.
A kada govori o svom nekadašnjem saigraču i prijatelju iz Panatinaikosa, Nikoli Pekoviću, Šaras nema dilemu.
"Samo od njega zavisi da li će napraviti veliku karijeru u NBA. Ima puno talenta, pametan je i ako bude imao ambiciju da bude jedan od najboljih centara u Americi, može to i da postane. Ima i fizičke sposobnosti i tehniku da to postane".
Međutim, kako je Crna Gora takmičenje u Litvaniji završila u prvom krugu u Alitusu, Jasikevičijus nije stigao da isprati partije Pekovića i drugova.
"Jednostavno, nisam stigao da obratim pažnju na dešavanja u toj grupi. I sami znate da smo mi u prvoj fazi bili u veoma teškoj grupi, da smo se ukrstili sa takođe veoma jakom grupom, tako da sam morao da se skoncentrišem na posao koji je naša reprezentacija imala ovdje", zaključio je Jasikevičijus.
Čovjek zvani Evroliga
Iako je rođen u Kaunasu, Šaras je nakon povratka sa američkog Univerziteta Merilend profesionalnu karijeru počeo u Viljnusu, u Litvos ritasu. Nakon jedne sezone je otišao u Olimpiju i sjajnim igrama natjerao Barselonu da ga uzme. U svojoj trećoj sezoni u dresu „blaugrane”, u tandemu sa tada fenomenalnim Dejanom Bodirogom, donio je Kataloncima ono što su sanjali decenijama - trofej u Evroligi. Puleni Svetislava Pešića tada su u finalu pred svojim navijačima savladali Beneton (76:65) i nakon pet poraza u meču za titulu napokon osvojila titulu prvaka Evrope.
Makabi nije žalio novac da preotme Šarasa. Koliko je to bio dobar potez, najbolje se pokazalo u naredne dvije godine, kada je čuveni Litvanac predvodio Ponos Izraela do dvije titule. Čovjek zvani Evroliga (takav je nadimak dobio) je, jednostavno, prerastao evropsku košarku. Otišao je u NBA, gdje je igrao za Indijanu i Golden stejt. Vratio se 2007. u Panatinaikos, sa kojim je 2009. godine osvojio i četvrtu titulu prvaka Evrope, kada mu je saigrač bio Nikola Peković. Početkom prošle sezone se vratio u Litvos ritas, ali je u januaru otišao u Fenerbahče, sa kojim je, naravno, bio prvak Turske. Gdje će i da li će igrati naredne sezone, još nije poznato...
Galerija
Bonus video:
