Ako u nekom sportu ne postoji dilema ko je najveći svih vremena onda je to košarka.
Majkl Džordan je sinonim za kraljicu igara, neko ko se ne poredi ni sa kim, kome se "klanjaju" svi...
Zato je 16. april tužan dan za košarku - to je dan kada je najveći od svih rekao definitivno "zbogom".
Prije tačno 15 godina, 16. aprila 2003, Majkl Džordan - njegovo leteće visočanstvo - odigrao je posljednji meč u karijeri. Nije se oprostio u dresu kluba koga je proslavio, nije se oprostio kao igrač Čikaga.
Posljednju utakmicu odigrao je kao igrač Vašingtona i to u gostima, protiv Filadelfije. I to porazom... Nije to bio kraj kakav je zaslužio.
Bio je to njegov treći "oproštaj", ali i posljednji, zvanični.
Prvi put je karijeru prekinuo 1993. godine, a vratio se godinu i po kasnije, nakon smrti svog oca, porukom: "I'am back".
U januaru 1999. godine, kada je počelo rasipanje šampionskih Bulsa, a zbog neslaganja sa predsjednikom Džerijem Reinsdorfom, drugi put je odlučio da se povuče, a nedugo zatim postao funkcioner - predsjednik za košarkaške operacije - Vašington Vizardsa.
Nepune dvije godine, septembra 2001, objavio se da se vraća na parker, kao igrač tima iz prijestonice.
Posljednji meč u Čikagu odigrao je 25. januara 2003, i ostaće zapisano da je aplauz navijača trajao puna četiri minuta.
Pet dana prije njegovog oproštaja, Majami je iz upotrebe povukao dres broj 23, iako Džordan nikada nije igrao u timu sa Floride.
Na posljednjem meču, sa punih 40 godina, postigao je 15 poena, imao po četiri skoka i asistencije.
Šest puta je bio šampion NBA, svih šest puta bio najbolji igrač finalne serije, pet puta je osvajao priznanje za najboljeg igrača lige, deset sezona bio najbolji strijelac, 14 puta učesnik ol star meča, 11 puta član najboljeg tima sezone, devet puta bio u najboljoj defanzivnoj petorci...
Njegov stil, elegancija, pobjednički mentalitet, njegova pojava, autoritet na terenu i van njega - čine ga najmarkatnijom košarkaškom, a po mnogima i sportskom, figurom svih vremena.
Bonus video:
