Možda zaljubljenicima u košarku ne djeluje tako, ali Južna Koreja predstavlja jednu od najtrofejnijih reprezentacija Azije. Problem je jedino što su ta odličja obično srebrne i bronzane boje, jer je zlato gotovo uvijek bilo rezervisano za Kinu.
Južna Koreja tako ima čak 11 drugih mjesta i tek dva prva na FIBA prvenstvima Azije.
Interesantno je da dok je košarka još bila u razvoju planetarno, Korejci su bili ravnopravni.
Još davne 1947. godine su pristupili FIBI, i od tada igraju na njenim takmičenjima. Godinu dana kasnije ostvaruju najbolji uspjeh na OI u Londonu, kada su završili osmi, ostavivši iza sebe repretentacije Kanade, Italije i Argenitne.
Nakon više decenija tavorenja 1970. godine dolaze na Mundobasket u tadašnjoj SFRJ sa svojom prvom zvijezdom Šinom Dong Paom.
Dong Pa je bio neka korejska verzija Oskara Šmita (prije samog Šmita). Vrsni strijelac koji je godinu prije Mundobasketa u Jugoslaviji donio i prvo zlato na prvenstvu Azije za J. Koreju, je dominirao na Mundobasketu.
Bek-šuter je prosječno po meču ubacivao 33 poena, i prvenstvo završio kao ubjedljivo najbolji strijelac. J. Koreja na tom prvenstvu dobija Kanadu (dva puta), Australiju, UAE. Na kraju prvenstvo završavaju kao 11. ukupno.
Košarka je u Koreji u mnogo čemu organizovana kao NBA liga. Igrači se selektiraju kroz srednju školu, pa odatle idu na koledž. Nakon toga timovi iz Koreanske košarkaške lige (KBL) ih biraju preko drafta. Svaki tim ima dozvolu da u rosteru ima dva strana košarkaša, koji su uvijek igrači koji pokrivaju pozicije centra ili krilnog centra.
Iz takvog programa uspijeli su da iznjedre čak i jednog NBA igrača.
Ha Seung Jin je draftovan kao 46. pik na NBA draftu 2004. godine (draftovan ispred Vasilisa Spanulisa). Seung Ji je trebao da bude neka korejska verzija Jao Minga jer mu je glavni adut bila visina od 2 metra i 25 cm. Međutim za dvije sezone koliko se zadržao u ligi uspio je da sakupi 40-ak nastupa za tim Portlanda.
Koreanci su vjerovatno najskromnija ekipa na Mundobasketu u Kini. Njihova želja je da ostvare makar jednu pobjedu, kako je to rekao selektor Kim Sang Šik, koji je neposredno prije početka prvenstva preuzeo reprezentaciju od Hur Džaea.
Prva zvijezda tima: Rikardo Ratlif- Ra Gun A
Naturalizovani reprezentativac J. Koreje rođen je i odrastao u SAD državi Virdžinija. Nakon NCAA karijere u Misuriju, niko ga nije želio na NBA draftu 2012. godine, kada su ga predstavnici KBL lige kontaktirali i rekli da se prijavi na njihov draft. Tamo ga je draftovala ekipa Ulsan Hindaji Mobius Fibijusa. Sa svojih dva metra visine, Ratlif je dominirao ligom sa prosjecima od 25 poena i 15 skokova po meču.
On je bio prva zvijezda tima u kvalifikacijama za Mundobasket sa 27 poena i 13 skokova po meču. Igra na poziciji centra, atletski je građen i zna fino da se izbori za poziciju u reketu. Koliko cijeni što nastupa za tim J. Koreje govori i podatak da je svojem imenu dodao i korejsko Ra Gun A.
Prednosti:
Vjerovatno najveća prednost Južne Koreje je rasterećenost sa kojom dolaze na prvenstvo. Nemaju imperativ pobjede, sanjaju tu jednu, al prije svega došli su da se dobro zabave. To su veoma brzi košarakaši koji umiju da budu nezgodni u tranziciji.
Solidni šuteri za tri poena. Krasi ih i svojevrsna „košarkaška ljepota“ u igri, prije svega dobar protok lopte, nesebičnost, a mogu da zbune protivnike i atraktivnim asistencijama.
Mane:
Prije svega nedostak visine. Najbolji igrač jeste Ratlif i njegove brojke govore da se radi o dominantom centru, ali teško da sa svoja dva metra visine može da parira centrima u grupi B.
Jedini košarkaš koji visinom odgovara centarskoj poziciji je Kim Džong Kju (visok 206 cm), ali njemu sa druge strane fali mase (92 kilograma).
Bonus video:
