Iran spada u red onih reprezentacija koje su bile van ikakvog radara svjetske košarke sve do 21. vijeka.
Negdje na početku, 1948. godine su izborili učešće na Olimpijskim igrama u Londonu, i do 2008. godine gotovo da nisu postojali na košarkaškoj mapi. Čak ni na prvenstvima Azije nisu imali nikakav rezultat vrijedan pomena.
To se sve mijenja prvo pojavom Hameda Hadadija, legendarnog centra iranske reprezentacije, ali i angažovanjem srpskih stručnjaka na klupama „Tima Meli“ (u bukvalnom prevodu „Nacionalni tim“).
Rajko Toroman, nakon kamapanja u kineskoj ligi, preuzeo je tim Irana kako bi ih vodio na prvenstvu Azije 2007. godine u Japanu.
Toroman je napravio tim oko talentovanog, 218 cm visokog Hadadija, upario ga u reketu sa Oshinom Sahakianom, dok su spolja djelovali Samad Nikah Bahrami, Mehdi Kamrani i Hamed Afah.
Iran je imao samo jedan poraz u grupi od Libana, do kraja su sve dobili.
Momak iz Ahvaza je bio nerješiva enigma, a najbolje govori podatak u finalu gdje je imao 31 poen i 10 skokova upravo protiv Libana za prvo zlato ikada u istoriji za iransku košarku, i vjerovatno još važnije, za nastup na OI u Pekingu.
Hadida u tom periodu na nagovor Toromana tražio beogradski Partizan. Duško Vujošević je ostao bez Nikole Pekovića i mjesto centra je bilo upražnjeno. Navodno je sve bilo gotovo, ali je Hadid u posljednjem sekundu odustao, zbog kako je kasnije najavio privatnih razloga.
Toroman je tada za medije govorio da smatra da je centar „Tim Melija“ pogriješio, kao i da je preko njega mogla da se otvori kapija za sve druge iranske igrače u Evropi.
Srpski stručnjak je vodio tim i u Kini na OI, ali u jako teškoj grupi (Litvanija, Rusija, Argentina, Hrvatska, Australija), Iranci bilježe svih pet poraza.
Toroman napušta Iran nakon ponude Filipina a na njegovo mjesto dolazi njegov sunarodnik Veselin Matić.
Ako je Peking bio baksuzan 2008. godine, onda je kineski grad Tjenđin bio i te kako taličan za Irance 2009 godine na prvenstvu Azije.
Matić je vrtio igru i akcije za Hadida i Nikah Bahramija, krilo koje se dizalo na šuteve za tri poena nakon Hadidovih povratnih lopti.
Kina je bila prvi favorit prvenstva, imala je par NBA igrača u rosteru, ali u finalu je položila oružje Hadidu koji je sa 19 poena i 17 skokova predvodio „Tim Meli“ do drugog azijskog zlata i vize za prvi Mundobsket, 2010. godine u Turskoj.
Iranci na Mundobsketu ostvaruju i prvu pobjedu, pošto su u grupi savladali ovogodišnjeg rivala Tunis. To je bila prva borba za Iračane, ikada, ali su u Istanbulu ostali na toj jednoj.
Matića je na klupi zamjenio slovenački stručnjak Mehmed Memi Bečirović.
Slovenac ih je na Filipinama 2013. godine vodio do trećeg, posljednjeg zlata do sada na azijskim igrama, a u finalu su savladani upravo Filipini.
Na Mundobasketu 2014. godine u Španiji opet ostvaruju pobjedu (ovog puta su bolji bili od Egipat), a ostao je žal za propuštenom prilikom da se savlada Francuska.
Iran je na Mundobasket u Kini poveo domaći stručnjak Mehran Hatami. Iranci su završili treći u kvalifikacijama iza Australije i Japana.
I Crna Gora ima vezu sa Iranom - Slavko Vraneš je igrao u tri kluba iz te zemlje, a mlađe nacionalne selekcije je vodio sadašnji pomoćni trener Budućnost Volija, Petar Mijović.
Prva zvijezda tima: Hamed Hadadi
Centar „Tima Meli“ i najbolji iranski košarkaš ikada, i sa 34 godine predstavlja najboljeg igrača tima.
Iako ga muče povrede, niko u Iranu ne sumnja da će kapiten stisnuti zube i dati sve od sebe da Irance povede bar u drugi krug.
Očekuje se velika bitka između njega sa jedne i Mežrija iz Tunisa sa druge strane.
Prednosti:
Hadid i Nikah Barhami imali su sjajne turnire na prvenstvima Azije dok su na najvećim smotrama uvijek djelovali revijalno.
Njih dvojica igraju zajedno preko 15 godina u reprezentaciji i dosta će zavisiti od njih.
Tim je osvježen i sa novim licima, pa tako treba obratiti pažnju na beka Petročimija (ekipe koja se takmiči u iranskoj ligi) Behmana Jačkalija, koji je predvodio tim u kvalifikacijama kao prvi strijelac.
Mane:
Najveća mana Irnanaca su godine prvih zvijezda.
Brojni igrači koji su bili nosioci svih ovih godina, sada su u svojim poznim igračkim godinama.
Nenadoknadiv gubitak je i neigranje krila Arslana Kazemija (za kojeg ne postoje podaci zbog čega propušta Mundobasket)
Bonus video:
