Ako se konsultuje statistika i provjeri koji je najbolji plasman ikada neke ekipe van američkog i evropskog kontinenta onda je odgovor Filipini, Mundobasket 1954. godine u Brazilu, bronzana medalja.
„Ostrvljani“ spadaju u nacije koje su pioniri igranja košarke, a prvi zvanični meč igraju prije više od 100 godina.
Manila je dobila organizaciju Dalekoistočnih igara, i te 1913. godine ugostila je ekipu Kine, koju je na kraju i savladala. Koliko je to bilo davno dovljno govori podatak da Kina tada još nije znala za komunizam.
Kako su ovo takmičenja prije osnivanja FIBE, ne računaju se u zvaničnu statistiku.
Zlatno doba košarke na „ostrvu“ su 50-e i 60-e godine. Na tom Mundobasketu u Brazilu, 1954. godine, svijet je spoznao Karlosa Lojzaga, zvanično najboljeg košarkaša svih vremena Filipina.
Baskijskih korjena, košarkaš koji je cijelu karijeru proveo u redovima „Zidara“ iz YCO-a bio je jedan od najboljih igrača u Riju.
Visok svega 191 cm, bilo mu je dovoljno da igra poziciju centra, i da suvereno gospodari reketom. Prema pisanju tadašnje štampe igra Filipinaca se tada i sastojala iz toga da se Lojzaga pronađe u reketu, za ostalo bi se centar „Zidara“ sam pobrinuo. Do pojave Jao Minga, Lojzaga se smatrao najboljim azijskim košarkašem svih vremena.
Lojzaga je bio i „kamen temeljac“ zlatne ere Filipinaca na azijskim igrama, jer je ekipa u periodu od 1960. godine do 1973. osvojila 4 zlatne, 2 srebrne i jednu bronzanu medalju.
U tom periodu Filipini su trebali da organizuju Svjetsko prvenstvo 1963. godine, na kojem je nacija očekivala novi napad na tron svjetske košarke. Međutim politika je „uplela prste“ i koštala Filipince organizacije, samim tim i nastupa.
Diosdado Macapagak, predsjednik Filipina zabranio je dolazak reprezentaciji Jugoslavije, ali i drugim zemljama koje baštine komunizam, kako se ne bi izvršio negativan uticaj na filipinsku omladinu. Organzacija je pripala Brazilu, a Filipinci su izbačeni sa turnira.
Za mnoge je to kamen spoticanja napretka filipinske košarke, jer od tada „Ostrvljani“ ne igraju bitniju ulogu u svjetskoj košarci.
Ključna stvar za filipinsku klupsku košarku desila se 1975. godine kada se devet timova otcijepljuje od saveza, i pravi svoju profesionalnu ligu BAP (model sličan NBA ligi).
Imena timova usko su povezana za djelatnost kojim se bavi firma koja stoji iza tima. Tako su „Pivopije“ čuvenog piva San Migela aktuelni šampioni.
Profesionalizacija je ostavila „Ostrvljane“ bez najboljih igrača sve do 1989. kada je FIBA prvi put popustila i dozvolila tzv. profesionalcima da nastupaju.
Filipinci su ipak tih godina bili poznatiji po skandalima između BAP-a i saveza, kao i BAP-a i Olimpijskog komiteta. Oba skandala FIBA je dočekala sa suspenzijom za Filipince.
Tek u skorije vrijeme Filipinci se vraćaju na najveću scenu. Odluka saveza i lige da ponudi pasoš američkom košarkašu Endreju Blaču pokazala se kao krucijalna odluka.
Bleč je poveo tim na Mundobasket 2014. u Španiji gdje su „Gilas Pilipinas“ doživjeli 4 tijesna poraza od Hrvatske, Grčke, Argenitne i Portorika. U posljednjem meču ipak je savladan Senegal, što je prva pobjeda za Filipince nakon 40 godina .
Filipnci dolaze u Kinu bez prevelikih očekivanja. Trenerska palica je povjerena Jeng Gijau (po drugi put).
Prva zvijezda tima: Endrej Blač
Amerikanac koji je odbacio NBA karijeru (u kojoj je imao solidne brojke i minute) i odlučio da zaradi novac u Kini. Sa svojih 211 cm predstavlja najvišeg košarkaša Filipinaca.
U nacionalnom dresu ima apsolutnu slobodu, pa se često diže na šut za 3 poena, iako mu to u NBA ligi nije baš najbolje išlo.
Prednosti
Ostrvljani znaju da igraju srčano, i najviše vole da ih protivnik potcijeni. Hrvati su 2014. godine tek poslije produžetka uspjeli da slave.
Prate trendove košarkaške, zapravo NBA lige pa i sami uzimaju dosta šuteva za 3 poena (neka vrsta „Novog Zelanda za siromašne“).
Mane
Nedostatak visine (u prosjeku su niži od Srbije 10 cm), često košarka bez neke vizije ili organizacije napada.
Problem je i što su najbolji igrači upravo oni naturalizovani Filipinci, ali kako ima mjesta samo za jednog u timu, po Fibinim pravilima, nećemo gledati jednog NBA igrača Džordana Klarsona, jer ipak Bleč ima prednost (zbog visine).
Bonus video:
