Uz svo poštovanje i sportsku radost i uspjehe koju su na najvišim takmičenjima donosili crnogorski vaterpolisti, rukometaši, rukometašice, fudbaleri, odlazak Crne Gore na Svjetsko prvenstvo u košarci spada vjerovatno u najveće podvige neke nacionalne reprezentativne selekcije.
Podatak da smo ubjedljivo nacija sa najmanjim brojem stanovnika na najvećem FIBA takmičenju dovoljno govori.
Nakon referenduma 2006. godine u košarkašku reprezentaciju se baš vjerovalo.
Blagi problem je nastao što se u takmičenja FIBE uključujemo tek 2008. godine i to kroz evropsku B diviziju.
Prvi čovjek kome je povjerena reprezentacija je najtrofejniji trener ABA lige, neko ko je bio dio stručnog tima KK Budućnosti krajem 90-ih godina, Duško Vujošević.
Iskusni stručnjak napravio je kostur tima, a prva zvijezda reprezentacije je bio centar Nikola Peković.
Na zalascima karijere igrali su i nekadašnji jugoslovenski reprezentativci Vlado Šćepanović, Predrag Drobnjak, Nebojša Bogavac i Đuro Ostojić, kao i Goran Jeretin i Goran Nikolić.
Vujošević lagano provodi reprezentaciju kroz B diviziju, pa onda i kroz kvalifikacije za evropsko prvenstvo gdje smo završili prvi u grupi ispred Izraela, Italije, Letonije i Finske.
Posebno je ostala u sjećanju utakmica protiv Italije u Bijelom Polju. U prepunoj dvorani, Peković, Jeretin Vladimir Dragičević su savladali tim u kojem su igrali NBA igrači Andrea Barnjani (bio prvi pik na draftu 2006. godine) i Marko Belineli.
Popularni „Pekmen“ je upravo Barnjanija totalno izludio u reketu ubacivši 28 poena.
Prije evropskog prvenstva ipak uslijedio je šok kada je Duško Vujošević podnio ostavku KSCG-u. Navodno iskusni strateg je htio da se posveti radu u novom klubu CSKA Moskvi.
Njegovo mjesto je naslijedio Dejan Radonjić koji je vodio ekipu u Litvaniji. Žrijeb je našem timu dodijelio SFRJ grupu, jer su pored nas tu bile i reprezentacije Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zajedno sa Grčkom i Finskom.
Prva utakmica na turniru protiv Makedonije donosi i prvu pobjedu za „sokolove“ na velikim prvenstvima. Nakon produžetka pao je otpor Makedonaca (koji će kasnije da postanu hit prvenstva i na kraju završiti četvrti).
Međutim to je bilo sve što je reprezentacija uspjela da uradi na prvenstvu. Uslijedila su četiri poraza, svaki sportski rečeno „tragičan“ na svoj način. Osim utakmice sa Grčkom sa svim drugim protivnicima smo igrali egal, ali su nas koštale česte osicilacije u igri.
To prvestvo ostaće upamčeno i kao predstavljanje javnosti, Evropi i svijetu, mladog košarkaša iz Bara Nikole Vučevića, koji je te godine draftovan u NBA ligu.
Era Nikole Pekovića koja se očekivala i u NBA ligi i u reprezentativnoj košarci ipak nikad nije pokazala svoj puni potencijal.
U NBA ligi mnogi analitičari su mu predviđali dobru karijeru, a jedne godine je izglasan za košarkaša kojeg se protivnički igrači najviše boje (i tu pobjedio zastrašujućeg Džerija Stekhausa).
Ipak brojne povrede su Pekovića su udaljile od košarke, a svoju karijeru je završio sa 30 godina.
KSCG je nakon Radonjića odlučio da povjerenje ukaže Luki Pavićeviću. Podgoričanin koji je kao igrač igrao u sjajnoj generaciji Jugoplastike iz Splita sa kojom je vezao tri godine za redom titule u Evroligi je reprezentaciju preuzeo nakon uspješne kampanje selektora srpske univerzitetske ekipe.
Na Univerzijadi Pavićević je srpski tim vodio do zlatne medalje.
Njegovi počeci i kvalifikacije za EP u Sloveniji 2013. godine predstavljaju vjerovatno najveću dominaciju crnogorske košarke. U teškoj grupi sa reprezentacijama Srbije, Izraela, Estonije, Islanda, Slovačke, Crna Gora završava kvalifikacije kao ubjedljivo prva sa svih 10 pobjeda.
Posebno se izdvajaju pobjede protiv super jakog tima Srbije.
U Beogradu imali su „orlovi“ i 13 poena prednosti tokom meča i na kraju poen prednosti 3 sekunde prije kraja.
U beogradskoj „Areni“ pred 18.000 ljudi lopta je išla na tada 18-godišnjeg Nikolu Ivanoviča koji je sa preko pola terena preko Miloša Teodosića pogodio za pobjedu.
I u Podgorici je slavila Crna Gora, ovog puta laganije, Pavićevićevi momci su meč priveli kraju sa 10 poena razlike.
U Srbiji su tada igrali neki od najboljih evropskih košarkaša koji i danas predstavljaju velika imena u svjetu košarke. Teodosić, Krstić, Bjelica, Marković, Mačvan, Erceg...
Koliko se vjerovalo u tim Crne Gore govore i riječi Vlada Divca koji je kazao da vjeruje da Crna Gora može da osvoji zlato u Sloveniji.
Da li ogromna očekivanja javnosti, nakon sjajnih kvalifikacija, da li možda greška zbog vođenja Tajrisa Rajsa umjesto Tejlora Ročestija (Rajs bolji igrač, ali je Ročesti odigrao sjajno kvalifikacije), jednostavno Crna Gora nije imala ni sportske sreće.
Opet je na otvaranju dobijena Makedonija, a potom su uslijedili porazi od Bosne i Hercegovine, Letonije (samo poen razlike), Litvanije (nakon produžetka). Na kraju je ponovo pobijeđena reprezentacija Srbije, ali meč nije imao takmičarskog značaja ni za jednu ekipu.
Nakon kvalifikacija 2015. za Evrobasket, Crna Gora je morala da položi oružje timu Holandije dva puta, i da doživi ubjedljiv poraz od Izraela u „Morači“, iako smo slavili u prvom meču u Izraelu.
Nakon Pavićeviča nacionalni tim je povjeren iskusnom Bogdanu Tanjeviću koji je ekipu vodio na Evrobasketu 2017. godine.
Crna Gora pobjedama nad Mađarskom, Češkom i domaćinom Rumunijom, te porazima od Španije i Hrvatske prošla u eliminacioni dio, gdje ih je sačekao Krisraf Porzingis i Letonija u osmini finala.
Letonci i njihova super brza košarka su bile prevelik zalogaj za našu ekipu, pa smo tako doživjeli ubjedljivi poraz.
Tanjević sa nakon toga povukao, na njegovo mjesto je postavljen Zvezdan Mitrović.
Trener koji je u Francuskoj vodio Monako od druge lige do osvajča francuskog kupa, i finala Fibine Lige šampiona. Neko koga je legenda francuske košarke i suvlasnik Asvela, Toni Parker postavio za trenera francuske ekipe sa kojom je Mitrović odmah osvjio prvenstvo Francuske.
U maratonskim kvalifikacijama Crna Gora je imala nevjerovatan put. Pod Mitrovićem nacionalni tim je izgradio prije svega karakter cijeline koja se ne predaje.
Ostaće upamćena utakmica protiv Turske, u kojoj je Nikola Ivanović žrtvovao svoju karijeru, primio dvije inekcije i dao 21 poen, Dubljević gospodario reketom, ili trojka Alekse Popovića protiv Letonije i suze najiskusnijeg Blagote Sekulića.
Crna Gora treba sada da pokaže od čega je napravljena, i bez garda proiv svih ekipa sa podrškom svih navijača i bez velikog pritiska javnosti (sam odlazak na Mundobasket je svojevrstan uspjeh).
Prva zvijezda tima: Nikola Vučević
Prvi Crnogorac na All star meču, neko za koga je uprava Orlanda izdvojila 100 miliona dolara za produžavanje ugovora sa ekipom sa Floride (čime je postao najbolje plaćeni sportista u istoriji Crne Gore).
Centar koji je gurao Orlando do plejofa NBA lige, koji je prva skakač u istoriji franšize (za Orlando igrali Šakil O'Nil i Dvajt Hauard). U napadu igra odlično i na visikom i na niskom postu, a sve češće uzima i duge dvojke i šut za tri poena.
Prednosti
Prije svega centarska linija. Vučević koji je jedan od najboljih centara NBA lige, Bojan Dubljević jedan od najboljih centara u Evropi, Marko Todorović igrač zavidne evropske karijere. U reketu su još i iskusni Milko Bjelica, kao i košarkaš koji igra uspješno u Španiji Nemanja Radović.
Spolja će da djeluju Nikola Ivanvoić, Petar Popović, Derek Nidam, dok će na krilima biti Dino Radončić, Aleksa Popović i Suad Šehović.
U ekipi vlada dobra atmosfera, a čin Blagote Sekulića je pokazao šta znači kada je neko uzor i na terenu i van njega.
Iskusni centar koji nije mogao da suzdrži emocije nakon utakmice sa Letonijom, je svoje mjesto ustupio super talentovanom beku Gran Kanarije Jovanu Kljajiću.
Kljajić je prije dvije godine vodio svoje vršnjake do srebrne medalje na Evropskom prvenstvu u Podgorici, i definitivno je igrač koji pokazuje da je pred našom košarkom svijetla budućnost.
Mane
Prije svega, nakon par mečeva u pripremama čini se da ima blagog straha od pobjede, pogotovo protiv uslovno rečeno favorita.
Crna Gora je tijesno izgubila od Francuske i Argentine iako je vodila i bila u egalu. Mogao bi da bude problem i branjene pik en rola.
Neke od stvari koje nemaju nužno veze sa taktikom ili košarkaškim umijećem je ponašanje marketing tima Košarkaškog saveza Crne Gore.
Iako je riječ o navjećem uspjehu reprezentacije, gotovo da se ne stiče nikakav utisak da zapravo igramo na Mundobasketu.
Bonus video:
