Zamislite ekipu u čijem rosteru bi se našli Al Horford i Karl Entoni Tauns. Na ovakvom Mundobasketui, sa dva vrhunska centra, Dominikana bi mogla da se nada visokom plasmanu.
Kako ni košarkaš Filadelfije ni košarkaš Minesote se nisu odazvali pozivu, šanse Dominikanske Republike čak i za prolaz u drugi krug su značajno opale.
Cijeli košarkaški opus Dominikane se godinama oslanja na igrače koji su rođeni na teritoriji SAD, i koji su košarkaški školovani kroz srednje škole i američke koledže.
Kao nacija Dominikanci mogu samo da se pohvale sa bronzom iz 2011. sa FIBA Ameri kupa.
Prvi veči nastup uspjeli su da postignu 1978. godine kada nastupaju na Mundobasketu na Filipinima.
U grupi sa SAD, Čehoslovačkom i Australijom, tim koji je predvodio Fasial Abel Hasbun izgubio je sve tri utakmice ali daleko od toga da su se obrukali. Jedini ubjedljivi poraz dožijveli su od SAD-a, od Češke su izgubili poen, od Australije dva poena.
Nosioci igre su bili Vinicio Munjoz i Evaristo Perez.
Da u košarkašku ekipu idu oni igrači koji nisu dovoljno dobri za bejbzol tim (Dominikana predstavlja velesilu u ovom sportu) najbolje potvrđuje priča Vinicia Munjoza.
Rođen u Mehoramiento distriktu, glavnog grada Santa Dominga (siromašniji dio grada) Munjoz je probao sve da upadne u lokalni bejzbol tim. Kako bejzbol nije najbolje išao, oprobao se u odbojci, pa i fudbalu sve dok nije došao red za košarku.
Iako su imali bolje igrače, veća imena od košarkaša koji se proslavio po Centralnoj i Južnoj Americi, brojni Dominikanci i dan danas naglašavaju da je popularni „Panter“ i dalje najbolji njiov igrač u istoriji.
Visok 201 cm, velikog odraza i brzine, bio je prva prava košarkaška zvijezda Dominikanske Republike.
Munjouz će da se odazove svakom pozivu repreuzentacije sve do 1995. godine kada je otišao u penziju (ubjedljivi rekorder po broju nastupa).
Košarkaški fanovi će morati da sačekaju tek 2011. godinu za veliki košarkaški uspjeh (ako se ne računaju centralno-američe i pan-amerčke igre koje nemaju vrijednost, sem prestiža).
Tada Dominikanu je vodio Džon Kalipari jedan od najvećeih trenerskih imena na svijetu, čovjek koji je jedan od najboljih trenera u NCAA ligi, gdje posljednjih 10 sezona uspješno vodi ekipu Kentakija.
Tako veliko ime uspjelo je da privuče i NBA igrače pa tako za Dominikanu nastupaju Al Horford (tada član Atlante), Francisko Garsija (Sakremento) i Čarli Vilanueva (Detroit). Pojačani NBA prisustvom, Dominikana je odigrala odličan turnir, poražena samo od Venecuele u grupi A koju završavaju na prvom mjestu.
U polufinalu gube od Brazila, da bi u meču za treće mjesto savladali Portoriko. Al Horford je na kraju završio u idealnoj petorci turnira. To je prvo i jedino odličje u istoriji Dominikane.
Ovakav uspjeh omogućio je Kaliparijevim momcima da igraju kvalifikacioni turnir za olimpijsku vizu.
Dominikanska republika je dobila Južnu Koreju, izgubila od Rusije, potom izbacila senzaciju Evropskog prvenstva u Litvaniji Makedoniju, da bi u odlučujućem meču Litvanci predvođeni Mačiulisom, Valančunasom, Kleizom, Kalnietisom, bili prejaki za Dominikanu u polufinalu.
Imali su priliku za popravni u meču sa Nigerijom, ali su „Tigrovi“ od starta kontrolisali meč i na kraju ubjedljivo slavili.
Ovaj turnir ostaće upamćen po tome što je za Dominikanu debitovao tinejdžer koji će kasnije da postane velika NCAA zvijezda, i prvi pik na draftu 2015. godine Karl Entoni Tauns.
U posljednjim kvalifikacijama za Mundobasket, Dominikanci prolaze kroz foto finiš, i samo jedna pobjeda viška im je omogućila da dobiju vizu za Kinu, inače bi na njihovom mjestu možda gledali Urugvaj.
Prva zvijezda tima: Euliz Baes
Košarkaš koga smo imali prilike da gledamo u Morači prošle sezone na utakmici KK Budućnost Volija protiv Gran Kanarije.
Kapiten Dominikane, koji je u poznim igračkim godinama (37), ali koji uvijek odigra klasu iznad sa nacionalni tim. To dokazuje i statistika da je daleko najefikasniji košarkaš Dominikane tokom kvalifikacija za Mundobasket.
Prednosti
Neposredno prije početka turnira košarkaški savez je odlučio da zaposli Nestora „Čea“ Garsiju, Argentinca koji je više nego uspješno vodio tim Venecuele.
Sa „Visokim Vinotintima“ Če je napravio pravo malo košarkaško čudo, osvojivši dva puta prvenstvo Južne Amerike, protiv favorizovane Argentine i Brazila.
Melvin Lopez selektor koji je vodio Dominikance kroz kvalifikacije, ostao je kao asistent. Trenersko umijeće majstora Garsije jedina je nada Dominikanaca da nešto konkretnije urade, mada realno je da će sa Jordanom igrati za počasnu pobjedu.
Mane
Otkazivanje igrača koji su mogli i te kako da promjene tok reprezentacije. Otpao je i košaraš Hapoela i bivši igrač Crvene zvezde Džejms Feldin.
Prosjek visine ekipe je takođe zabrinjavajuć, pa je sa 192 cm, Dominikana među nižim ekipama.
Garsija jeste čudotvorac za latinsku košarku, ali postavlja se pitanje koliko će imati vremena da nametne svoj prepoznatljivi sistem.
Bonus video:
