Istoriju pišu pobjednici. Tako je od početka civilizacije, tako će biti dok je bude.
I u sportu istoriju pišu pobjednici. Definicija je ista, ali je suština drugačija. U sportu istoriju pišu ljudi koji su rođeni pobjednici, koji ne staju pred preprekama kakve god da su. Jedan od njih je Petar Popović, dječak sa Cetinja koji je odrastao u trenutku kada je Košarkaškom klubu Budućnost bilo najpotrebnije, kada je djelovalo da će prokletstvo polufinala ABA lige još proganjati velikana iz Njegoševog parka.
Kada je bilo najteže, 21-godišnji bek je odigrao najbolje minute u karijeri i uz Kajla Lendrija, koji se za Budućnost bori kao da mu je klub iz rodnog Kalgarija, bio najzaslužniji za prvo finale ABA lige u istoriji crnogorske košarke. Pop, kako ga zovu u košarkaškim krugovima, bio je heroj majstorice polufinala, jer je počeo i završio seriju 31:6, kojom je Budućnost preokrenula sa 36:44 na 67:50 i riješila sve dileme.
Ništa nije nagovještavalo da će bivši igrač Lovćena, grčke Nea Kifisije i Mege riješiti duel dva tima puna zvijezda. Na prste jedne ruke su mogle da se izbroje utakmice na kojima je imao dvocifren broj poena ove sezone, i to je radio samo protiv slabijih timova. U majstorici je za pet minuta i 15 sekundi promapio šut i izgubio loptu, te napravio četiri faula.
I baš nakon tog četvrtog prekršaja, kada košarkaši, u strahu da ne završe utakmicu, počnu da igraju opreznije, krenula je nezaboravna rola Popovića - za 20 sekundi je ukrao loptu, pogodio i iznudio prekršaj u napadu, potom položio iz nove kontre za preokret na startu posljednjeg kvartala, a onda nakon tri skoka dao i trojku uz pomoć table za plus devet (57:48) na pet i po minuta do kraja.
Bilo je jasno da Cedeviti nema spasa, ali je Pop dodao još sedam poena i novu uhvaćenu loptu u napadu da kruniše najbolju partiju u karijeri.
- Nevjerovatan je osjećaj. Pobjeda u onakvoj atmosferi, i još na onakav način, jer smo bili u zaostatku tri četvrtine i na kraju bili pravi kad je bilo najpotrebnije, stvarno je prelijepo. Nema razloga da se zadovoljimo sad, već od danas krećemo sa spremanjem za finale. Sigurno ćemo imati što da pokažemo - obećao je mladi Cetinjanin.
Odigrao si najbolji meč u sezoni kada je bilo najvažnije. Da li je to zbog motiva, jesu li ti navijači dali krila ili su se samo stvari poklopile?
- Imali smo svi ogroman motiv, nikome i nije moglo da ga fali u onakvoj atmosferi. Što se tiče mog učinka, stvari su se tako poklopile i srećan sam svakako što sam odigrao dobro u ovako važnom meču.
S obzirom na to da ste probili barijeru zvanu polufinale, vjeruješ li da će vam rasterećenost biti adut u mečevima za titulu?
- Zadovoljni smo plasmanom u finale, ali sigurno da ne razmišljamo da stanemo. Imamo šta da pokažemo u finalu i jedva čekamo da krene.
Šta vam je donijelo ovaj uspjeh? Je li ključna bila atmosfera u ekipi, jer Cedevita po imenima ima jači i skuplji tim?
- Nije nam prvi put da dobijamo ekipe koje su skuplje i na papiru bolje od nas. Upravo kroz te utakmice smo izgradili mentalitet i razmišljanje da možemo sa svima da igramo. To nas nosi kroz čitavu sezonu - zaključio je Popović.
Ono što se desilo između Čerija i mene je bilo u žaru borbe
Momak rođen 1996. godine na Cetinju je odlučio meč, a mogao je da ga završi već u 1. četvrtini. Nakon faula nad Vilom Čerijem, došlo je do koškanja između njega i Amerikanca, a saigrači su zaslužni što nije došlo do većeg incidenta, nakon kojeg bi obojica bila isključena, već su samo dobili po nesportsku grešku. Na pitanje šta se dešavalo između njega i Čerija, te koliko mu je bilo teško da ga čuva, Popović lakonski odgovara:
- Sve što se dešavalo na parketu je bilo u žaru borbe. Čeri je dobar igrač, ali smo se spremili i čuvali ga timski dobro. Kako njega, tako i Nikolsa, koji su njihovi najbolji igrači.
Bonus video:
