Aleksa Bulajić osvaja Njemačku

Kao plod saradnje Jadrana Vujačića i Tomislava Jovovića, Aleksa Bulajić otišao je u njemačku ekipu Ulm
408 pregleda 2 komentar(a)
Aleksa Bulajić, Foto: Privatni album
Aleksa Bulajić, Foto: Privatni album
Ažurirano: 06.01.2018. 12:29h

Ako naš legendarni košarkaš Jadran Vujačić kaže za nekog igrača da ima perspektivu i da može da dođe do vrhunskog nivoa, onda dileme nema. Potvrdili su to Nikola Mirotić i Marko Todorović, raskošan talenat u dresu reprezentacije Crne Gore već su pokazali Stefan Vlahović, Pavle Titić i Nikola Žižić..., pa se s nestrpljenjem očekivalo da Jadran pokaže prstom na još nekoga...

A taj neko je 15-godišnji Aleksa Bulajić, ponikao u nikšićkom Panteru, sa kojim Vujačić i njegov klub Džoker uspješno sarađuju...

"Trener Pantera Tomislav Jovović i ja smo igrali zajedno, poznajemo se dugo. Odlučujuće za našu saradnju bio je ozbiljan rad koji sam prepoznao u Panteru. Jedno su prijateljski odnosi, a drugo je posao. U poslu nema ustupaka, jer ako pravimo ustupke, neće doći rezultati. Saradnja nije na papiru, nemamo nikakve dokumente ili bilo šta tako, ali mislim da je dovoljno što se dogovaramo. Vidio sam da Tomislav jako ozbiljno radi, a momci koji igraju kod njega su dobro obučeni. U jednom trenutku pojavio se dječak koji je vrlo talentovan, on mi je rekao da ima takvog klinca, da ima povjerenje u mene i da bi želio da ja iskoristim neke svoje konekcije da pronađemo najbolji put za njega. Radi se o Aleksi Bulajiću. U dogovoru sa njegovim ocem i porodicom, što je meni vrlo bitno, odlučili smo da prvi čovjek koji dođe da gleda moju djecu, pogleda i njega. Kada sam vidio maloga, bilo mi je jasno da je supertalentovan, da je to neko ko zaista treba da ide u neku dobru sredinu, gdje može da napreduje. Bili smo zajedno u Ulmu, bio je na probi i u još nekim klubovima, međutim, zajednički smo odlučili da je najbolje za njega da to ipak bude njemački klub. Jednostavno, vidjeli smo da je to vrlo dobra sredina za njega", kaže Jadran Vujačić.

Nakon što su Jadranovi puleni „osvojili” Španiju, izbor Njemačke za talentovanog igrača Pantera mogao bi da predstavlja iznenađenje, ali samo na prvi pogled...

"Zvali su i klubovi iz Španije, mislim da je među njima bio i Real Madrid, željeli su da ga vide i da dođe na probu, ali nama se jako svidjela ta sredina kakva je Ulm i način na koji sve to funkcioniše kod ljudi iz kluba. Kada je bio na probi, trener prvog tima Torsten Lajbenat je radio sa njim jedan trening, vidjeli smo da je on jako zainteresovan za Aleksu i sve to je presudilo da on ode upravo tamo. Tako je i počela saradnja Džokera i Pantera. U ovom trenutku jedan igrač iz Pantera je kod nas u Džokeru, zove se Nebojša Nedić, on je 1999. godište. Dobio je uslove koje imaju moji najtalentovaniji igrači, ima i individualne i kondicione treninge, pokriven je sa 10 treninga i ima utakmicu ili dvije nedjeljno", ističe Vujačić.

Saradnjom sa proslavljenim igračem reprezentacije Jugoslavije, Budućnosti i Partizana, prezadovoljan je i prvi čovjek nikšićkog Pantera:

"Saradnja sa Jadranom je najbolja moguća varijanta koja sigurno daje rezultate. Odlaskom Alekse u Njemačku, ta saradnja se pokazala u najboljem smislu, normalno uz saradnju na kojoj i u našem klubu i u Džokeru insistiramo, a to je između kluba i roditelja. Mora da postoji veliko povjerenje", kaže Tomislav Jovović.

"I Aleksin otac odreagovao je na pravi način. Imam dosta iskusta i mogu slobodno da kažem da se ne dešava baš često da roditelji imaju puno povjerenje i da shvate da smo mi na istom zadatku. Ljudi se često pogube u tim situacijama, idu od jednog do drugog, a kada istog igrača nudi više ljudi, onda to postane neozbiljno i zainteresovani klubovi najčešće odustaju u tim situacijama. Roditelji moraju da shvate da klub, zajedno sa njima, najviše želi da igrač uspije, jer je to i uspjeh kluba", dodaje Vujačić.

A kada je već „prozvan”, red je da riječ dobije i Aleksin otac Zoran:

"Ja sam u dvostrukoj ulozi, kao neko ko je i dio kluba, a sa druge strane i roditelj. A kao roditelj mogu samo da kažem da sam na vrijeme shvatio kako sve treba da bude, imali smo jasno zacrtan cilj, znali smo šta hoćemo i prepoznali ljude koji to mogu kvalitetno da urade. Između nas vlada apsolutno povjerenje. Saradnja dva kluba dala nam je mogućnost velikog izbora, mogli smo da biramo između dosta kvalitetnih rješenja, a onda smo se zajedno odlučili za varijantu koja nam je izgledala najbolje. Bilo je i zvučnijih klubova, svi menadžeri koji nešto znače u Evropi zvali su da pitaju za Aleksu. Mene lično je zvao čovjek koji zastupa Real Madrid, ali sam mu se zahvalio. Odlučili smo se za saradnju sa Jadranom, jer mislimo da je to za nas najbolja moguća varijanta. Jadran je to fino nazvao - najboljim putem. Možda jednog dana ova priča padne u vodu i on ne bude igrač, ali svi vjerujemo da je put koji smo izabrali najbolji za Aleksu. Nije lako odvojiti dijete sa 15 godina i poslati ga negdje, ali bio je pripremljen i sve to mu lako pada. On kaže da se osjeća kao da je već 20 godina u Ulmu", napominje Zoran Bulajić, jedan od trenera u Panteru.

Aleksa igra na poziciji plejmejkera, visok je 198 cm. Trenutno je u Crnoj Gori, prvo je trenirao sa reprezentativnom generacijom 2002. godište, koje je njegovo, a sada i sa godinu starijom selekcijom.

"Izuzetno je radan, angažovan, fokusiran na košarku, dobro vaspitan, jedan od najtalentovanijih mladih igrača u Crnoj Gori uopšte. Kod mene igrači moraju da zadovolje određene kriterijume da bi otišli u neki evropski klub. Mi možemo nešto malo da im pomognemo, ali sve zavisi od njih. Njemačka je sredina koja puno radi na košarci, vrlo ozbiljno kao što je to i za očekivati od tako ozbiljne zemlje i mislim da će biti sve više igrača koji će ići tamo. Pogotovo je Ulm ozbiljan, a tu su i Bamberg, Bajern...", smarta Vujačić.

"Možda o Aleksi dovoljno govori i to što je nakon uspješnih proba i potpisivanja ugovora, dobio mogućnost da izabere broj na dresu. Ali, odbio je da drugom dječaku uzme broj koji mu je omiljeni, već je uzeo onaj koji je bio slobodan u tom trenutku - 13", zaključuje trener Pantera Tomislav Jovović.

Vujačić: Želimo da sarađujemo sa svima

Osim sa Panterom, Vujačić ističe i saradnju sa Momom Kneževićem i Košarkaškim klubom Kotor, te Belijem Popovićem iz Berana 2010.

"To je saradnja na isti način, bez bilo kakvih papira. Iz Kotora je kod mene došao talentovani Ognjen Simić, 2001. godište, a iz Berana Elvis Čekić, 1997. godište. On je trenutno u Jedinstvu, a bio je u Studentskom centru", kaže Vujačić.

Saradnja tog tipa još nije ostvarena sa KK Budućnost.

"Odlasci igrača u evropske klubove nisu upereni protiv bilo koga pa ni Budućnosti. Želimo da sarađujemo sa svima. Ja sam igrao 10 godina za Budućnost i želim joj sve najbolje. Mi samo radimo ono zašta smatramo da je u najboljem interesu za igrača i njegov razvoj. Ti evropski klubovi imaju bolje uslove, mnogo kvalitetnije takmičenje i mnogo više utakmica, a to je presudno za razvoj djece u tim godinama. Kada budemo procijenili da je za nekog igrača najbolje da pređe u Budućnost, ići će tamo", zaključuje Vujačić.

Aleksa Ilić ponikao u Panteru, za Sutjesku zaigrao u juniorima

Panter postoji od 2006. godine, prvo kao škola košarke, a od 2007. kao klub.

"Te 2007. smo počeli da se takmičimo. Radimo individualno, po čitavo ljeto, ne pravimo pauzu. Svake godine od osnivanja naš klub ide na međunarodne turneje, već 2008. godine bili smo na turneji u Španiji, Francuskoj i Italiji i igrali mečeve sa Antibom, Hospitaletom, Kordiljom. Osvajali smo turnire u Bečeju i Beogradu, ove sezone bili smo na izuzetno jakom turniru u Atini, na kojem je učestvovalo 12 ekipa, iz Grčke, Turske, Izraela, a koji je osvojila reprezentacija Ukrajine. Imamo oko 90 članova, sve mlađe kategorije. Nemamo jedino seniorski pogon, ali naša je orijentacija stvaranje igrača. Bili smo i prvaci Crne Gore u mlađim kategorijama, više puta bili smo treći. Imali smo još supertalentovanih dječaka u klubu, ali nismo imali konekciju kao sada sa Jadranom Vujačićem, pa se dešavalo da neki ekstra talentovani dječaci, koji su povjerovali u neke priče bez osnova, sada ne igraju košarku iako su bili najtalentovaniji u njihovoj generaciji u Crnoj Gori. To je problem kod nas, jer djecu salijeću rođaci, kumovi, prijatelji,..., govore im da su majstori, kraljevi, genijalci,..., što ne bi izdržali ni stariji igrači, a kamoli djeca", kaže Jovović.

"Naš klub organizovao je Trofej Nikšić u basketu „tri na tri” 2015. godine, a ove godine, uz podršku Ministarstva sporta i Opštine Nikšić organizovali smo prvenstvo osnovnih škola u Nikšiću i to takmičenje biće tradicionalno. Ove godine to je bilo u sklopu „Septembarskih dana”, igralo se na otvorenim terenima Osnovne škole „Ratko Žarić”. Bilo je veliko interesovanje, zaista je bilo sjajno. Mislimo da je to u interesu košarke i u interesu društvene zajednice", smatra Zoran Bulajić.

U Panteru je ponikao i Aleksa Ilić, sada igrač Budućnost Volija.

"Za nas je igrao u mlađim pionirima, pionirima i kadetima, a prvu utakmicu za Sutjesku on je odigrao u juniorskoj konkurenciji. Nemamo nekih problema sa tim, ali isto nam nije prijatno kad neko kaže da je Ilić ponikao u Sutjesci", ističe Tomislav Jovović.

Aleksa Bulajić je budućnost reprezentacije

"Aleksa je bio u reprezentaciji Crne Gore koja je osvojila srebro na kadetskom prvenstvu u Podgorici, iako je on godinu mlađi od te generacije. On je 2003, a oni 2002. godište. Prošao je prvi dio priprema, bio na dva turnira, u Baru i Zrenjaninu. Igrao je za pionirsku reprezentaciju prošle godine na turniru u Sloveniji, gdje su osvojili drugo mjesto", rekao je Jovović.

Bonus video: