Četiri decenije nakon što je njegov otac Borislav Boro Vučević osvojio titulu prvaka Evrope sa sarajevskom Bosnom, prvom ekipom iz SFRJ koja se popela na krov Starog kontinenta, i Nikola Vučević je ispisao istoriju i postao jedan od jako rijetkih igrača iz ex-YU sa pozivom za Ol-star NBA lige.
Životni put crnogorskog centra je bio više nego zanimljiv. Rođen je 24. oktobra 1990. u Moržu, gradiću na obali Ženevskog jezera u blizini Lozane, gdje je njegov otac igrao od 1987. do 1992. godine. Poslije epizoda u Belgiji, gdje je Boro igrao do svoje 44. godine, a Nikoline dvanaeste, porodica se 2002. vratila u Bar.
Sudbina je nacrtala da dječak za kojeg se već tada pričalo da je ogroman talenat bude u „vozu smrti” 23. januara 2006. godine, kada je u željezničkoj nesreći na Bioču poginulo 47 ljudi. Među nastradalima je bio i mladi igrač Mornara, Mićo Žugić, u čiju čast se održava memorijalni turnir.
"Svaki put kada vidim voz, pomislim na tu nesreću. Imao sam mnogo sreće. U tim momentima ne znaš da li ćeš ostati živ. Bilo je zastrašujuće. Ne znam koliko dugo sam ostao da ležim. Bio sam pogubljen, boljela su me ramena i imao sam nekoliko posjekotina. Kada sam došao sebi, prvo sam pomislio na oca. Kada sam vidio da je dobro i da pomaže drugim ljudima, pao mi je kamen sa srca. Zaustavili smo se na samo nekoliko metara od Morače. Tu je bila provalija od preko 30 metara i nema šanse da bismo preživjeli taj pad", rekao je Vučević 2014. godine.
Imao je samo 15 godina i željeznička nesreća mu je promijenila pogled na život:
"Sada na sve gledam iz potpuno drugog ugla, mnogo više cijenim život i ne uzimam ga zdravo za gotovo".
Godinu i po nakon tragedije na Bioču, Vučević je otišao u SAD, u školu Stounridž prep, u Simi Veliju u Kaliforniji, gdje mu je trener bio Borov prijatelj, Babakar Si. Odličnim izdanjima je zaradio poziv Univerziteta Južna Kalifornija, a nakon treće sezone i prosjeka od 17,1 poena i 10,3 skoka, prijavio se na NBA draft 2011. godine, kada ga je Filadelfija izabrala kao 16. pika, tik iza Kavaja Lenarda.
U noći između četvrtka i petka, Vuč, kako ga zovu Amerikanci, postao je sedmi igrač iz „klase 2011” koji je pozvan na Ol-star, nakon Kajrija Irvinga (1. pik), Kembe Vokera (9), Kleja Tompsona (11), Lenarda, Džimija Batlera (30) i Ajzee Tomasa (60).
Nakon drafta nije odmah počeo NBA avanturu, zbog lokauta. To vrijeme je iskoristio da zaigra u Budućnosti kod svog trenera iz mlade i senoriske reprezentacije, Dejana Radonjića, i na nekoliko utakmica pokazao kakva je klasa.
Ova sezona mu je definitivno najbolja u karijeri. Igrač za kojim će na kraju sezone vladati prava jagma na tržištu, jer postaje neograničeno slobodni agent, prosječno bilježi 20,6 poena, 12 skokova i 3,8 asistencija. Zbog odličnih igara, sve češće mu nakon utakmica prilaze protivnički igrači da mu čestitaju i pokušaju da ga nagovore da im se pridruži naredne sezone. Taj zadatak je obavio i najbolji igrač današnjice, Lebron Džejms, koji je nakon poraza LA Lejkersa od Orlanda oduševljeno pričao o njemu...
Bonus video:
