Američki košarkaši u Evropi rijetko provedu mnogo godina u istom klubu, osim u najvećim - Kajl Hajns je sedam sezona bio na platnom spisku CSKA, a primjera kao što je Džejsi Kerol, koji je nedavno proslavio deceniju u Realu, nema.
U ABA ligi se stranci tek smjenjuju kao na traci. Često klubovi na istoj poziciji isprobaju nekoliko igrača tokom sezone, ali se desi da nekada i “pogode” i imaju finansijsku moć da zadrže košarkaša kojeg žele. Takva situacija se stvorila i u Podgorici, pa prvi put u istoriji kluba Budućnost Voli ima Amerikanca koji “guli” već treću sezonu u dresu “plavih” - Džastina Kobsa.
Košarkaš iz Los Anđelesa je igrao za univerzitete Minesota i Kalifornija, u čijem dresu je bio i kandidat za nagradu “Bob Kauzi” za najboljeg plejmejkera u NCAA. Tada je pokazao crtu lidera, momka koji preuzima odgovornost u najtežim trenucima - nekoliko dana nakon što je promašio šut za pobjedu protiv Arizona Stejta, uzeo je loptu u ruke u posljednjem napadu i nanio Arizoni prvi poraz nakon perfektnih 21:0 za ludnicu u Berkliju.
Nije izabran na draftu 2014. godine, zbog čega je počeo evropsku odiseju. Igrao je za VEF Rigu, Skajlajnerse iz Frankfurta, Istanbul, Bajern, Gravelin i Le Man, kojem je 2018. u majstorici finala plej-ofa Pro A lige donio titulu sa 16 poena protiv Monaka u Monte Karlu.
Tada je prvi put stigao na prostore bivše Jugoslavije. Potpisao je za Cedevitu i vodio velike bitke upravo protiv Budućnosti, kojoj je na pet utakmica dao 98 poena i umalo je spriječio da u finalu protiv Crvene zvezde brani titulu.
Nigdje do tada nije bio duže od sezone, ali u glavnom gradu Crne Gore “ima neka tajna veza”.
"U Podgorici sam već tri godine. Navikao sam na život u ovom gradu, dopada mi se vaša hrana. Odlično sam se uklopio i sviđa mi se mentalitet ljudi odavde", kaže Kobs za “Vijesti”.
U prvom dijelu prve sezone je osjetio čari igranja u punoj “Morači”, da čuje i huke i zvižduke sa tribina. Poslije toga je uslijedila pandemija koronavirusa koja je značajno smanjila broj navijača ili ih čak potpuno izbacila iz dvorane.
"Navijači nas bodre, znaju da uživaju u utakmicama, ali i da nam uvijek stave do znanja da li nešto radimo dobro ili ne. Podgorica je veoma izazovna sredina za igranje. Navijači stalno očekuje pobjede. Zbog toga uvijek moraš da izađeš na parket i daš sve od sebe".
Igrao je 30-godišnji plejmejker odlično i tokom prethodne dvije sezone, ali je odlaskom Nikole Ivanovića postao apsolutni lider tima. I to mu i te kako prija - u Evrokupu prosječno bilježi 19,4 poena i pet asistencija, najzaslužniji je za velike pobjede, prije svih nad Virtusom i Burgom u gostima, a u ABA ligi ima nešto skromnije brojke.
"Trudim se da igram svaku utakmicu najbolje što mogu, da pobjeđujemo velike timove kao što su Valensija, Virtus. Pokušavamo svakog da savladamo, ali znamo da to neće biti nimalo lako, jer svako želi da osvoji titule i morate da se pripremite za to. Nikada ne postavljam ciljeve, ne pričam o osvajanju pehara unaprijed. Uvijek igram za trenutak, za utakmicu koja je preda mnom. Imamo i povrede koje nas muče, a puno stvari se dešava u svijetu sa pandemijom, tako da ne možemo da razmišljamo previše unaprijed. Sada nam je u mislima samo veoma važna, velika utakmica koja nas čeka već u nedjelju u podne", aludira organizator igre Budućnosti na gostovanje FMP-u.
Za tri sezone u klubu iz Njegoševog parka je promijenio dosta saigrača, a sadašnji tim poredi sa onim od prije dvije godine, kada su igrali i Skot Bamfort i Hasan Martin.
"Timovi su svake sezone različiti, ali mislim da je onaj iz moje prve sezone vrlo sličan ovome. Tada su tu bili Bamfort i Martin, sa kojima sam se odlično razumio, a tako je i sada, jer imamo vrlo nadarenu ekipu. Odgovara mi i rad sa Aleksandrom Džikićem, jer me gura više nego neki drugi treneri i u svim aspektima igram dobro".
Kobs je propustio posljednju utakmicu u 2021. godini sa Borcem u Čačku zbog lakšeg virusa, a prije toga je imao ogromnu minutažu, jer zbog povreda Igora Drobnjaka i Petra Popovića nije imao adekvatnu zamjenu.
"Umarao sam se, kao i cijeli tim, jer nije lako mnogo igrati po 35 minuta. Imali smo samo dva beka u rotaciji, mene i Silija, što je veoma teško. Ali, volim da igram košarku, prihvatio sam to kao izazov i pokušao da igram najbolje što mogu. Mislim da sam uradio sjajan posao, kao i saigrači koji su dali dodatni napor zbog odsustva nekoliko igrača. Nadam se da će se svi brzo vratiti, jer su nam neophodni. Mnogo nam nedostaje i Danilo Nikolić. Očekujemo njegov povratak kako bismo mogli da se na pravi način pripremimo za obaveze u 2022. godini".
Nije tajna da bi Budućnost voljela da se vrati u Evroligu, a prva i najrealnija šansa je Evrokup, jer je pitanje koga će, na koji način i da li će ikoga iz ABA lige izabrati čelni ljudi elitnog takmičenja. Džikićev tim dijeli 1. mjesto u grupi B sa Gran Kanarijom i važno je da bude što bolje plasiran, jer je zbog promjene formata takmičenja to bitnije nego ikada - od osmine finala se igra samo po jedan meč, i to na terenu bolje plasirane ekipe.
"Vjerujem da možemo da dođemo do finala, a hoćemo li - ne znam. Mnogo različitih faktora će uticati na to, jer može da zavisi od tajminga kada će neku ekipu zahvatiti koronavirus. Jasno je da imamo mnogo talenta, ali je važno da ostanemo zdravi, da nema povreda".
Podgoričani su prošle sezone bili blizu cilja. Upravo je Kobs donio pobjedu “plavima” u prvom činu četvrtfinala protiv Monaka u Monte Karlu (77:76), ali zbog tadašnjih antiepidemijskih pravila u Francuskoj revanš nije mogao da se igra u Podgorici. Tim Zvezdana Mitrovića je to iskoristio, slavio u Ljubljani 74:64, a potom i u majstorici u Kneževini (90:87), a onda preko Gran Kanarije i Uniksa stigao do trofeja.
Da su “plavi” eliminisali Monako, imali bi prednost domaćeg terena protiv tima sa Kanarskih ostrva, bili nadomak Evrolige, ali je sudbina htjela drugačije...
"Da smo kući igrali drugi meč četvrtfinala, mislim da bismo stigli do finala i Evrolige. Ne mislim, ipak, više o tome. Ne mogu da promijenim ništa, a naravno da žalim. Da smo osvojili Evrokup, to bi ostavilo pečat u klupskoj istoriji, a volio bih i da smo zaigrali u Evroligi", zaključio je Kobs.
Trudim se da igram najbolje što mogu za ovu zemlju
U februaru prošle godine, Džastin Kobs je postao šesti Amerikanac koji je zaigrao za Crnu Goru, nakon Omara Kuka, Tejlora Ročestija, Tajrisa Rajsa, Derika Nidama i Džavontea Grina. Nije uspio da sa “crvenima” izbori vizu za Eurobasket, ali će pokušati da se sa timom Boška Radovića domogne Svjetskog prvenstva u Japanu, Indoneziji i Filipinima.
"U Sjedinjenim Američkim Državama je velika konkurencija za mjesto u timu. Zbog toga nisam dobio priliku da igram za reprezentaciju, Crna Gora mi je dala tu šansu. Pokušao sam da igram najbolje što mogu, a da se pritom i zabavim. Vjerujem da će tako biti i sljedeće godine u nastavku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo".
Problem u nakaradnim FIBA “prozorima” je što se ekipa stalno mijenja. Kobs je promijenio mnogo saigrača za nepune dvije godine i ne zna koga može da očekuje na treninzima pred dvomeč sa Mađarskom u februaru.
"Da budem iskren, ne znam ni sve igrače Crne Gore. Uvijek se pojavi različita grupa momaka, ali se trudim se da igram najbolje što mogu za ovu zemlju, da na pravi način predstavljam nacionalni tim", rekao je Kobs, koji je zbog sjajnih partija u dresu Budućnost Volija proglašen za najboljeg igrača u Crnoj Gori u 2021. godini.
U maju priča o ostanku
Otkada je stigao u Budućnost, 30-godišnjak iz Los Anđelesa je često preuzimao odgovornost. Znao je da gubi utakmice, ali u posljednje vrijeme je sjajan u završnicama i donio je mnogo velikih pobjeda svom timu. Navijači su se ljetos pribojavali da bi mogao da ode, da će ga uzeti neki klub iz Evrolige, ali je dvogodišnji ugovor, koji je potpisao 2020. godine, bio čvrst.
"Nisam imao ponuda da idem, jer imam ugovor sa velikom izlaznom klauzulom. Ne znam da li ću ostati i naredne sezone, još je rano da pričamo o tome. To će biti tema tamo u maju. Samo se fokusiram da ostanem zdrav, da izbjegnem povrede i pomognem timu najviše što mogu".
Ne krije da ima cilj da napreduje, da igra u još jačem takmičenju, ali ne želi da ga to opterećuje.
"Od kada sam počeo da se bavim košarkom, cilj mi je bio da igram na najvećem nivou na kojem mogu. Kad sam bio mlađi, želio sam da nastupam u Evroligi ili NBA, ali sam se puno puta razočarao. Sada samo razmišljam kako da održimo hemiju u timu. Uživam u Budućnosti, u radu sa saigračima, a srećan sam i zbog dobre situacije u kojoj se nalazimo".
Bonus video:
