Agonija je počela 9. novembra 2018. godine u “Morači”. Aleksa Ilić je protiv Žalgirisa ugrabio loptu u napadu, ali se odmah uhvatio za koljeno i napustio igru.
Bilo je odmah jasno da je povreda teška, a slutnje su se obistinile nekoliko dana kasnije, kada je stigao nalaz - pokidan prednji ukršteni ligament koljena. Vratio se na teren, odigrao sezonu 2019/2020. do prekida zbog pandemije koronavirusa, a onda, na pripremama za narednu takmičarsku godinu, doživio novi košmar - doživio je istovjetnu povredu, ali ovog puta na drugoj nozi. I opet duga pauza, nove dvije operacije i povratak takmičarskoj košarci nakon 22 mjeseca.
Mnogi su ga i zaboravili, ali je na najvećoj sceni, na svom možda i najvažnijem meču u karijeri, dokazao da je u njegovom tijelu još ostalo snage za karakteristične letove. Sa tri zakucavanja je podigao publiku na noge, a sa 10 skokova (četiri u napadu) i odličnom igrom u odbrani bio faktor iznenađenja i jedan od heroja senzacionalne pobjede Crne Gore nad Francuskom u 5. kolu kvalifikacija za Eurobasket (70:69), vjerovatno i najveće u istoriji naše “kraljice igara”.
- Ne znam da je neka pobjeda bila veća. Nadali smo se, htjeli da odigramo što bolje na domaćem terenu i da idemo na trijumf, ali smo se i mi malo iznenadili ishodom. Odigrali smo čvrstu utakmicu sa ekipom koja je došla u izvanrednom sastavu, sa kombinacijom igrača iz NBA i Evrolige. Odigrali su jako dobro, ali smo im isparirali i igrali na visokom nivou. Bila je to fenomenalna noć za crnogorsku košarku - ističe momak koji u septembru slavi tek 26. rođendan, a već iza sebe ima preko dvije i po godine pauza.
Koliko je dobro odigrao Ilić, najbolje govori činjenica da se čovjek kojeg je čuvao, Amat Mbaje, nije upisao u listu strijelaca. A kakav je Mbaje igrač, najbolje govori činjenica da ga je nekoliko dana prije meča u “Morači” kao pojačanje doveo dvostruki uzastopni prvak Evrope, Anadolu Efes.
- Dosta je nezgodan igrač. Možda se u “Morači” nije vidio, ali nam je pravio dosta problema. Dominantan je fizički, nije slučajnost što je potpisao za Efes. Sva ta centarska linija je ogromna, baš su to velika tijela, vrhunski su igrači i bilo je jako teško, ali se sa nekoliko dobrih poteza i meni otvorila utakmica, pa je sve poslije bilo lakše sa tim samopouzdanjem - ističe krilni centar SC Derbija.
Nakon 30 minuta, Crna Gora je vodila 56:48, ali je tada Vensan Kole odlučio da igra sa dva diva - Vensanom Poarijeom (213 centimetara) i Mamaduom Žaiteom (211). “Ranjena” centarska linija Crne Gore je bila pod velikim opterećenjem, pogotovo Ilić, koji je i niži i lakši od njih 15-ak kilograma.
- Pravili su nam ogromne probleme, vidjeli su da smo i mi “skraćeni” u centarskoj liniji. Kad su ušle dvije “petice”, napadali su nas u reketu, ali smo se snašli. Igrali smo kombinovanu odbranu, koju nismo previše vježbali, ali je ispalo dobro.
Ilić je prethodnu sezonu proveo u SC Derbiju, ali je dosta čekao na debi poslije duge pauze. Nepunih šest mjeseci nakon što se vratio na teren, odigrao je vjerovatno i najbolji meč u karijeri.
- Osjećaj je bio fenomenalan, i dalje sam pod utiscima. Sigurno mi je ovo jedna od boljih partija u karijeri, pogotovo u posljednje vrijeme, jer sam izgubio dvije i po godine u oporavku od operacija. Od januara sam u normalnom režimu, ali mi je minutaža bila “isjeckana”, jednu utakmicu odigram dobro, pa me nema. Taj moj povratak je trajao, a pokušavam da održim kontinuitet i da mi forma ne pada. Iskoristiću ostatak ljeta da još fizički podignem nivo i spreman dočekam sljedeće pripreme za sve što dolazi.
Ističe da mu je u petak veče pomogla i podrška sa tribina.
- Povukao me je malo i adrenalin. Kada sam ušao prvih nekoliko minuta je bila malo “suva” igra dok se nisam uhodao, a poslije dva-tri dobra poteza je skočio i adrenalin, živnuo sam zajedno sa publikom.
Posao nije završen, daleko od toga. Senzacija protiv Francuske dobiće pravi smisao samo ukoliko Crna Gora sjutra (20 časova po našem vremenu) savlada i Portugal u predgrađu Lisabona, Odivelašu. U tom slučaju, u novoformiranu grupu K bi prenijela 10 bodova i bila na 3. poziciji na tabeli, posljednjoj koja nakon novih šest kola kvalifikacija vodi na Mundobasket.
- Tretiraćemo isto tu utakmicu kao ovu sa Francuskom. Nema kalkulisanja, sigurno smo pobjedom nad Francuzima podigli očekivanja i nama i javnosti. Portugal je nezgodna reprezentacija. Jesmo je lako pobijedili u Podgorici, ali to nema nikakvog značaja. Imamo težak put, mala je i razlika između mečeva i nema vremena za odmor. Cilj nam je da se skupimo i idemo na pobjedu - zaključio je Ilić.
Nikada nisam pomislio da odustanem
Sportisti psihički teško podnose oporavak od teških povreda, ali malo ko je prošao kroz muke kao Aleksa Ilić. Kidao je prednje ukrštene ligamente na obje noge, a nakon operacija i oporavka je oba puta morao da radi i lakše korektivne zahvate.
Ističe, ipak, da nikada nije razmišljao da odustane od košarke.
- Prvi put i nije, ali je drugi bilo stresno. Nisam razmišljao da dignem ruke, ali je baš bilo jako teško gledati sve sa strane, od kuće, raditi jedno te isto u oporavcima, ponavljati sve jednom, dva, tri puta, prolaziti kroz proces vraćanja košarci... Iako sam se oporavljao od povreda, trebalo mi je vremena da kroz košarku prođem određene periode, da i tu izgledam normalno. Sve je bilo ružno, ali nijednom mi nije palo na pamet da odustanem - ističe Ilić.
Svi sportisti poslije tako dugih pauza imaju strah, to ne krije ni leteći Nikšićanin.
- Ima malo straha, fobije od nečega, ali kad kreneš da igraš i vidiš da se tijelo ponaša normalno, zaboraviš na te stvari. Moj stil igre nije da se pazim, ne mogu do pola, tako da razmišljam - ili igraj ili ne igraj.
Ilića čekaju pripreme za Evropsko prvenstvo, a prije toga će vjerovatno znati u čijem će dresu nastaviti karijeru.
- Imam ugovor još godinu sa SC Derbijem, vidjećemo šta će se desiti - istakao je bivši igrač Sutjeske i Budućnost Volija.
Bonus video:
