Dječak iz Kameruna, koji je na ulicama Jaundea igrao fudbal i odbojku i koji je sanjao da će jednog dana profesionalno da zaigra odbojku u Evropi, od sinoć je najbolji košarkaš planete.
Filadefijin "broj 21" Džoel Embid novi je MVP NBA lige, iako sa 16 godina kada je afrički kontinent zamijenio američkim, vjerovatno nije ni slutio da je tako nešto moguće.
"U Kamerunu niko ne igra košarku", pričao je Embid kasnije.
Ipak, jedan NBA meč i jedna legenda promijenili su sve i učinili da se Džoel zaljubi u čarobnu igru pod obručima.
Igrali su LA Lejkersi i Orlando, bila je to 2009. godina, a Embid je imao sreću da gleda tu utakmicu - odmah se oduševio Kobijem Brajantom i od tog dana pored koša ispred kuće u Juandeu redovno je pokušavao da "kopira" legendu tima iz Los Anđelesa.
Povezani članci
A, onda je ključnu ulogu odigrao njegov ujak Didije Janga, koji je fotografisao mladog Džoela kako igra ispred kuće, fotografije je poslao svom starom prijatelju Žou Tuomu, prvom Kameruncu koji je igrao u američkoj NCAA ligi.
"Didije mi je rekao da se njegov rođak bavi košarkom i poslao mi je fotografiju. Bila je to 2011, a Džoel je imao 16 godina i već je bio visok više od dva metra", rekao je Tuomu nedavno za špansku "Marku".
Put u Sjedinjene Američke države bio je neizbježan, iako njegovi roditelji (otac mu je bio vojni oficir) nisu željeli ni da čuju za tako nešto, posebno njegova majka koja nije vidjela Emdidovu budućnost u košarci.
"Jedostavno, nisu željeli da igra. Morao sam da ubijedim suprugu da otputujemo u Jaunde - otišao sam tamo sa torbom punom dokaza, a argument je bio i da je mnogo mladih putovalo u Sjedinjene Američke Države da uče i da igraju košarku. Njegova majka nije bila baš otvorena za tu ideju, napustio sam kuću i prvi put mislio da nisam uspio", priča Tuomu.
Tuomu je tada bio internacionalni skaut u Indijana Pejsersima i nije se predavao.
"Dolazio sam još nekoliko puta i nekako uspio da ubijedim Embidovu majku da je košarka najbolja prilika za njenog sina da uđe u najbolje američke univerzitete. To je na kraju bilo presudno", istakao je Tuomu.
A u SAD, Emdid je brzo pokazao da ima nešto košarkaško u sebi, bio je veoma vrijedan i želio je na parketu da radi stvari koje ni iskusniju igrači ne pokušavaju.
"Nije se plašio ničega", prosjeća se Tuomu.
Ipak, ubrzo anksioznost učinila svoje.
Embid je sa 16 godina sletio u SAD. Tamo nije imao porodicu, a nije dobro znao ni jezik. Bio je blizu da odustane, jer je bio predmet šale kada nije mogao da uhvati dodavanja svojih saigrača.
"Sada se smijete, ali za pet godina ćete mu tražiti novac, jer će Džoel postati bogat", govorio je tadašnji Emdidov trener Kevin Bojl.
Džoel danas izgleda poput "mašine", ali u početku su mnogi govorili da njegovo tijelo ne može da izdrži napore NBA lige. Ipak, Filadelfija nije imala sumnji i izabrala ga je kao trećeg pika na draftu 2014.
Plan je bio da bude stub tima iz Pensilvanije, ali povreda stopala odmah ga je odvojila na dvije sezone od terena.
Godine bez košarke proveo je tako što nije odustajao, radio je sve jače i više, da bi na kraju došao do nivoa kada više niko nema sumnju - dječak iz Afrike najbolji je košarkaš planete. Tek drugi koji je rođen na tom kontinentu nakon legende Hjustona Hakima Olajdžuvona.
Njegov san je postao je stvarnost, zbog njega više ne važi ono da u Kamerunu niko ne igra košarku - on je postao inspiracija za hiljade klinaca u toj zemlji.
Bonus video:
