Istorijat svakog kluba, pa i onih najvećih, prepun je teških poraza, brodoloma nakon kojih su se tražile „glave” igrača, trenera, uprave...
Budućnost Voli je, nažalost, rekorder u brojnim kategorijama. I dan-danas je „vlasnik” najubjedljivijeg poraza u istoriji Evrolige, 112:49 iz 13. februara 2003. godine protiv Montepaskija u Sijeni, a u ABA ligi je od utorka veče sama na prva četiri mjesta u kategoriji najubjedljivijih neuspjeha u plej-ofu.
I sve te debakle je doživjela u duelima sa Crvenom zvezdom - 2019. je u finalu plej-ofa drugu utakmicu izgubila sa 38 razlike (107:69), majstoricu sa 43 (97:54), a sada je u dva duela doživjela potpuni fijasko i poražena 93:55 u Beogradu i 97:56 u Podgorici.
Povezani članci
Kakav su „podvig” ovi porazi, dovoljno govori činjenica da od sezone 2001/2002, kada je počelo regionalno takmičenje, niko sem Budućnosti nije izgubio sa više od 28 razlike u plej-ofu.
Na tom minusu su stali Mornar 2018. na prvom meču polufinala protiv Zvezde (91:63) i “crveno-bijeli” lani na četvrtoj utakmici finala protiv Partizana (112:84).
I nisu problem samo ti užasni porazi, već što je Budućnost potpuno izgubila identitet. U sezoni 2017/2018. je ispisala istoriju osvajanjem ABA lige sa ekipom u kojoj su bila samo tri stranca - Kajl Gibson i Kajl Lendri od početka, a Džastin Dolmen od polusezone, kada se shvatilo da je neophodno još jedno pojačanje.
Bio je tada jedan od lidera i reprezentativac BiH, Nemanja Gordić, ali on ni za koga u Podgorici nije bio stranac, jer je u glavnom gradu Crne Gore porastao i kao čovjek i kao košarkaš.
Ta titula je bila ujedno i najbolja, ali i najgora stvar što je mogla da se dogodi klubu koji je tada još obitavao u Njegoševom parku.
Budućnost se vratila u Evroligu poslije 15 godina, ali se pokazalo da nema kapacitet za elitu ni u upravi, ni dovoljno jaku bazu domaćih igrača, koja je nasušno potrebna za klubove čiji budžeti ne mogu da se mjere sa velikanima.
Jesu „plavi” te sezone u „Morači” srušili CSKA, Barselonu i Real Madrid, ali su Evroligu završili na pretposljednjem mjestu sa svega šest pobjeda i „repovima” koje i danas vuku.
Budžet je preko noći morao da se uveća za više i nego dvostruko, porasli su apetiti i cijene i domaćim igračima, ali su skrajnuti u stranu i tu ostali u godinama koje su uslijedile...
Išlo se iz greške u grešku, dovodili se stranci koji su previše plaćani, a nisu garantovali velike rezultate. Uprava je dozvolila da simbolu kluba, momku koji je bio heroj grada, Nikoli Ivanoviću, na ljeto 2021. godine istekne ugovor i da pređe granicu koju mu navijači nikada neće oprostiti - da potpiše za Crvenu zvezdu.
Koliko god taj njegov potez mnogima bio nerazumljiv, pogotovo zbog „otrovnog” rivalstva i uvreda koje je, zajedno sa saigračima, više puta preživio u Beogradu, taj odlazak je bio najava polakog gašenja „prave” Budućnosti.
Godinu nakon Ivanovića, iz kluba su otišli i Danilo i Zoran Nikolić, a tiho, bez ikakve pompe, i tihi heroj istorijske titule, Filip Barović.
Time je potpuno razbijena srž ekipe koja je 2018. ispisala najljepše stranice, a u klubu ostala samo četvorica Crnogoraca - bivši kapiten Suad Šehović, koji je ove sezone igrao tek toliko da obori rekord ABA lige po broju ubačenih trojki, njegov nasljednik sa trakom Petar Popović, te Igor Drobnjak i Aleksa Ilić.
Svi sem Popovića imaju epizodne uloge, a Drobnjak je nakon sjajnih izdanja na Eurobasketu bio potpuno izgubljen u vremenu i prostoru, jer je kod bivšeg trenera Vladimira Jovanovića neprikosnoveni prvi izbor bio Tre Bel-Hejns.
Ogromne greške su napravljene i u selektiranju ekipe, za koju navijači često znaju da kažu da ju je sastavljao menadžer Miško Ražnatović, što je u neku ruku i tačno, jer je Budućnost počela sezonu sa 12 njegovih igrača i trenerom!
Brzo se, međutim, vidjelo da je selekcija loša, pa su krajem prošle godine stigli Erik Grin i Džej Džej O’Brajen, a u finišu prelaznog roka i Emanuel Lekomt.
Grin je pokazao kakva je klasa, ali je problem što nije imao s kim da igra - O’Brajen je tek na momente pokazivao klasu, Lekomt nije donio ništa, Alfa Kaba uglavnom bio očajan (o glasinama o nesportskom stilu života se bruji na društvenim mrežama i u košarkaškim krugovima), Kameron Rejnolds se potpuno izgubio u drugom dijelu sezone, reprezentativci BiH (Edin Atić, Kenan Kamenjaš, Aleksandar Lazić) ponekad bi samo bljesnuli, a Bel-Hejns je nejak za fizički zahtjevna takmičenja kakvo su ABA liga i Evrokup.
I umjesto da u završnici sezone, protiv najvećeg rivala, makar daju i posljednji atom snage, da bar časno izgube, „plavi” su se predali i završili dvije utakmice sa Zvezdom sa minus 79.
Niko nije imao želju da bar napravi neki grub faul, da reaguje na sudijske odluke i tako pokaže da mu je stalo. Sve je bilo ravna linija...
Sve ovo što se dešava Budućnosti najbolje je prije nekoliko godina opisao Marko van Basten, kada su ga pitali zašto Milan posrće.
„Kada smo Gulit, Rajkard i ja došli, bili smo jedini stranci. Svi ostali u timu su bili Italijani i znali su koliko je težak i važan dres Milana. Sada je u ekipi previše stranaca, koji ne osjećaju veličinu ovog kluba”, poručio je legendarni napadač.
U istom problemu je sada i Budućnost, pred kojom je i neizvjesna budućnost. Predsjednik Dragan Bokan je razmišljao da ode još prošlog ljeta, a pitanje je da li će i sada ostati, jer mu ističe mandat.
Ako ode, iza njega će ostati istorijska titula u ABA ligi, ali i osjećaj da je mogao da uradi mnogo više.
Sa novcem koji su on, sponzori i država uložili u klub, Budućnost je morala da napravi vrhunski sportski centar (Kuća košarke u Kokotima to ni u kom slučaju nije) i stvara igrače. Jer dugo, predugo nije napravila nijednog, a olako je dozvoljavala da joj talenti bježe pred nosem...
S kim protiv SC Derbija?
Vjerovatno bi svima bilo lakše da je sezona završena blamažom protiv Crvene zvezde, ali će Budućnost morati da se sa gradskim rivalom i svojom nekadašnjom filijalom, SC Derbijem, bori za titulu prvaka Crne Gore.
Pitanje je, međutim, koga će Petar Mijović suprotstaviti ”studentima”, jer može da prijavi samo četiri stranca, a ima samo tri Crnogorca na raspolaganju - Šehovića, Ilića i Drobnjaka.
Kapiten Popović je povrijedio rame na prvoj utakmici sa Zvezdom i teško je vjerovati da će biti spreman za finale, koje se igra na tri pobjede. Prvi meč je u nedjelju u 20 časova.
Problem za Mijovića je i koja će četiri stranca izabrati. Grin i Bel-Hejns su vjerovatno siguran izbor, o ostalima će odlučivati nijanse.
Bonus video:
