Selekcija Filipina ima zavidnu košarkašku istoriju - osvojila je bronzu na SP 1954, što je i dan-danas najveći uspjeh neke selekcije koja ne dolazi iz Evrope ili dva američka kontinenta.
Filipinci će, kao jedni od domaćina, imati i bučnu podršku sa tribina - nestvarnih 55 hiljada gledalaca bodriće ih na otvaranju protiv Dominikanske republike u “Filipina areni” u Bokauu, a ništa manje frenetično neće biti ni u “Araneta koloseumu”, gdje doduše staje “samo” 15 hiljada navijača, a gdje će dočekati Italiju i Angolu.
Da li će sve to biti dovoljno za drugu fazu? Teško - moraće Filipinci da pokažu nešto i na parketu. Prepreka može da bude veliki pritisak javnosti, ali i zabrinutost oko stvarnih mogućnosti tima.
Najveća zvijezda je naturalizovani Amerikanac, bek Juta Džeza Džordan Klarkson, ali je pitanje koliku će imati podršku u 223 cm visokom Kai Sotu (igra za Hirošimu), te braći Kiferu i Tirdiju Raveni.
Dilema je i uigranost sastava u kojem je samo jedan igrač (Dvajt Ramos) odigrao preko pet mečeva u kvalifikacijama. To je problem koji će morati da riješi selektor, Čot Rejes.
Bonus video:
