Bek Budućnosti Volija, 21-godišnji Đorđije Jovanović, sa samo 16 je iz rodnog Danilovgrada otišao u Partizan. Kalio se, “brusio”, napredovao do te mjere da je najtrofejniji evropski trener Željko Obradović odlučio da ga uvrsti među 12 igrača svog jakog evroligaškog tima.
A onda je, još uvijek kao tinejdžer, odrabrao put kojim se rjeđe ide - pravac Sjedinjene Američke Države, G-liga i Ontario Klipersi, prijava za NBA draft kao dobar pokazatelj ambicije i ciljeva kojima stremi.
Ljetos je krenuo suprotnim putem preko Atlantika, vratio se kući - u Budućnost. Mlad je, a već je prošao mnogo, radio sa vrhunskim trenerima, prvoklasnim igračima, upoznao se sa različitim stilovima košarke, a tek je na početku puta. Stigao je u Podgoricu - stanicu gdje je želio da bude.
- Zadovoljan sam svime - uslovima rada, treninzima, šansom koju dobijam do sada. Naravno, uvijek se može i bolje i više, a to prevashodno zavisi od mene. Mislim da sam šansu koju sam dobijao do sada koristio maksimalno, jer uvijek dajem maksimum. Na meni je da se borim, da radim, da dajem ne 100 odsto, nego i više ako treba - priča Jovanović u razgovoru za “Vijesti”.
Bio je, kako kaže, skoncentrisan isključivo na NBA draft, provodio nezaboravno ljeto putujući od kluba do kluba - od Lejkersa i Klipersa na Zapadu, Orlanda i Bruklina na Istoku, prolazio testove, mentalne i fizičke, upoznavao se sa vrhunskim timovima, cijelim SAD - kada je neočekivano stigao poziv Budućnosti.
- Uopšte nisam razmišljao o angažmanu u Evropi, bio sam skoncentrisan samo na draft. Tek kada je stigao poziv počeo sam o tome da razmišljam - razgovarao sam sa porodicom, sa agentima, sa trenerom Borivojem Stanišićem sa kojim sam odrastao, a na kraju sam kroz nekoliko razgovora sa predsjednikom i trenerom shvatio da će Podgorica biti sredina koja bi mogla da mi odgovara: gdje ću biti kući, gdje me ljudi znaju, ali i sredina gdje ću morati da se dokazujem još više, gdje ću morati da budem još više fokusiran i borben nego u nekom drugom klubu.
U AdmiralBet ABA ligi je u prva četiri kola igrao 13 minuta po meču, prosječno ubacivao 6,5 poena. Objašnjava i zašto ga je privukla Budućnost:
- Dva takmičenja - ABA liga i Evrokup, jaki protivnici, utakmice maltene na svaka dva dana, što mi znači, što mi prija i na šta sam se navikao u Americi. Ne pada mi teško i zbog svega toga sam izabrao Budućnost - grad, povratak kući nakon pet godina, vrhunsko takmičenje i dobri protivnici, gdje mislim da ću napredovati. Došao sam, takođe, u ekipu koja ima ambicije i koja cilja pobjedu maltene na svakom meču. Nadam se da ću imati što veći uticaj i da ću moći da pomognem ekipi.
Iako se vratio u Evropu poslije godinu, Đorđije kaže da nije pogriješio što je otišao u Ameriku, naprotiv...
- Zbog manjka minutaže u Partizanu sam se odlučio na korak koji je drugačiji nego svi ostali - da li je hrabar ili ne to je na drugima da procijene, ali ja sam ga izabrao jer sam osjećao da je to dobro. Otišao sam tamo bez nekih velikih očekivanja i mislim da sam napravio pravu odluku. Igrao sam G-ligu u kojoj ima mnogo individualaca koji su sada NBA igrači, koji su bili NBA igrači ili kojima malo treba za NBA. To nije ista košarka kao ovdje, to je fizička košarka, mnogo brža i sa mnogo igre jedan na jedan - maltene drugi svijet. Što meni prija, jer sam igrač koji može da trči, mogu i da šutnem, mogu i da branim.
Ima samo 21 godinu, a Jovanović je već radio sa vrhunskim trenerima: u Partizanu su ga trenirali Andrea Trinkijeri, Željko Obradović, Vlado Šćepanović, Sašo Filipovski i Aleksandar Matović, sada je u Budućnosti kod Andreja Žakelja.
- Sjajna iskustva, različiti treneri, stilovi igre, ali sam se od svakog trudio da naučim nešto. Što se tiče Partizana, mislim da sam ostavio dobar trag, uprkos svemu - nisam dobijao šansu koliko sam mogao, ali sam ostavio utisak čim sam imao mjesto u tih 12. Pokušavao da budem pozitivan, da treniram, da radim na sebi kako bih došao ovdje i pokazao kvalitet koji imam i koji ću tek da imam.
Iz Amerike se, kaže, vratio kao bolji igrač nego kada je otišao.
- Amerika mi je pomogla da se dodatno nadogradim u fizičkom i odbrambenom smislu, jer sam čuvao igrače koji su čisti “skoreri”, koji mogu da daju 20 poena kad god hoće. To mi je pomoglo najviše, a samim tim veliki broj utakmica u manjem vremenskom periodu. U početku mi je to bio šok za organizam, ali sam se brzo privikao.
Privikao se, naravno, i u Budućnosti.
- Cilj mi je da igram što više, da pomognem ekipi i imam uticaj. Dodatno me motiviše to što imam prostora za napredak u svim segmentima. Posebno u prodor igri, gdje svoje tijelo treba ga koristim na bolji način, da budem agresivniji, ali mislim da će sve to doći kroz igru, treninge i iskustvo.
NBA liga je cilj kojem stremi svaki košarkaš
Đorđije Jovanović se vratio iz SAD, ali je američki san ostao - zove se NBA liga.
- To je cilj kojem stremi svaki košarkaš, pa i ja. Ljetos sam bio na draftu, ali sam sagledao stvari i bio realan - nije vrijeme za NBA, još nisam spreman. I poziv Budućnosti je stigao u pravo vrijeme, odlučio sam da dođem i da pokušam da se kroz igru, angažman i uticaj na tim, uz novo iskustvo u evropskoj košarci, u perspektivi izborim za draft. Ali, o tom potom - trenutno mi je cilj da igram i što više pomognem ekipi, da se razvijam kao igrač.
Spremajući se za draft, Đorđije je ljetos imao nekoliko popularnih “vorkauta” - testova koji prolaze svi mladi igrači koji žele u NBA.
- To je drugačije od svega što sam radio do sada - mentalni testovi, kroz razgovore i zagonetke gdje ljudi iz klubova žele da vide kako igrač razmišlja. Bilo je zanimljivo, jer nisam znao ništa o tome i bio sam presrećan. Lejkersi, Klipersi, Bruklin, Orlando su klubovi koje sam upoznao iznutra i izbliza, trebalo je da to budu i Milvoki i Toronto, ali sam u međuvremenu dobio poziv i otišao na kamp u Trevizu gdje je bilo puno NBA skauta i gdje sam imao razgovore sa Šarlotom, Klivlendom i Minesotom - kaže Jovanović.
Bonus video:
