Petnaestogodišnji Žabljačanin Aleksandar Grbović “posljednji je mohikanac” u nekada veoma razvijenom sportu u gradu podno Durmitora - skijaškom trčanju.
On je od 19. februara do 3. marta učestovao na Svjetskom prvenstvu u austrijskom centru Zefeld i uspio je da osvoji i olimpijsku normu za Peking 2022.
Aleksandar potiče iz najpoznatije crnogorske porodice kada je riječ o skijaškom trčanju i nastupio je u trci na 10 kilometara klasičnim stilom u kojoj je od 57 takmičara osvojio 46 mjesto, zaostavši za najboljim 6,5 minuta.
U kvalifikacionoj trci, sprint na 1.600 metara, za najboljim je zaostao 1,15 sekundi.
Kaže da nije ni očekivao spektakularne rezultate u konkurenciji prekaljenih šampiona iz skandinavskih zemalja, Rusije i drugih, u kojim je taj sport dobro organizovan i sa dugom tradicijom.
“Trener i ja otišli smo u Austriju da u prvoj sezoni u kojoj sam stekao pravo, osvojim FIS bodove. U tome sam uspio. Plasman u Zefeldu, sa bodovima osvojenim na dosadašnjim trkama, doprinijeli su da dobijem olimpijsku normu za Peking 2022. Naredne trke obavezuju me da ovaj rejting sačuvam, a ja ću nastojati i da ga popravim. Plasmanom na svjetskom prvenstvu stekao sam pravo učešća na JOG, svjetskoj olimpijadi mladih naredne godine u Švajcarskoj”, kaže Aleksandar i dodaje da je prvi put trčao klasičnim stilom i da bi u trci na deset kilometara vremenski zaostatak bio značajno manji da nijesu skije pogrešno namazali.
Tinejdžer priča da je to prilika da se upozna sa asovima koji su van staze “obični momci”, ali da je slobodno vrijeme provodio sa momcima i djevojkama iz regiona sa kojima se poznaje od ranije.
Učešćem je zadovoljan i njegov otac i trener Goran Grbović koji ističe da predstoji naporan period da se bodovni saldo popravi kako bi se ostvario cilj - odlazak u Peking.
Zadovoljan je, kaže, statusom ski-trčanja u Crnogorskom skijaškom savezu.
Njih dvojica su dio najpoznatije porodice u crnogorskom skijaškom trčanju koje su sa puno uspjeha obilježavali kroz tri generacije. U prvoj, Aleksandrov đed Tomaš i njegova sestra Stanija bili su u samom vrhu tog sporta na prostoru nekadašnje SFRJ.
Njegovi stričevi Veselin i Batrić, i otac Goran, isto tako, osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka.
To je period koji su obilježile desetine uspješnih ski-trkača sa Durmitora čiji je talenat brusio četiri godine na Žabljaku trener iz Poljske Tadeuš Jankovski.
Bezbroj je titula u uspješnijem od dva skijaška sporta, a najuspješnije su Goranov podijum na otvorenom prvenstvu Poljske za pionire koje se smatralo nezvaničnim svjetskim prvenstvom i titula omladinskih prvakinja Balkana u bijatlonu koju su crnogorskom ski-trčanju donijele Branka Tomčić, Milanka Baranin i Vesna Grbović.
Sada su Aleksandar i Goran jedini na Žabljaku i cijeloj Crnoj Gori koji se bave tim sportom.
“Uzalud pokušavam da privučem mlade kako bi skijaško trčanje postal masovnije. Ne pomaže ni aktivnost nastavnika i direktora škole. Imamo opreme namijenjene polaznicima škole trčanja. Urađena je i staza koja je dobila homologizaciju. Jednostavno, skijaško trčanje djecu na Žabljaku ne interesuje”, kaže razočarano Goran.
Bonus video:
