Imena Bastera Daglasa, Hasima Rahmana... odzvanjaju gromko iako nikada nisu bili u redu najvećih šampiona.
Od juče se u tom društvu našao i Endi Ruis, makar nikada više ne dobio nijednu profi borbu!
Daglas je 1990. godine iznenadio Majka Gvozdenog Tajsona, Rahman je to 11 godina kasnije uradio Lenoksu Luisu, a ni Entoni Džošua nije više neporaženi šampion - njegove pojaseve IBF, WBA i WBO prvaka svijeta u teškoj kategoriji senzacionalno je nokautom u sedmoj rundi spektakla u „Medison skver gardenu” prigrabio Ruis.
Senzacija, bukvalno je jedina riječ kojom svjetski mediji prenose informaciju o pobjedi Amerikanca Ruisa protiv šampiona iz Britanije, koji je neslavno krenuo put ka osvajanju Amerike.
Poput Daglasa u sudaru sa Tajsonom, i Ruis je prvi pao već u 3. rundi, ali polemike oko vremena brojanja u ovom slučaju neće biti. Ruis se brzo oporavio, a to je promaklo Džošui koji je neoprezno pojurio da dotuče rivala...
Dočekala ga je žestoka kontra, koja je bacila olimpijskog prvaka iz Londona u nokdaun. I onda još jednom u rundi koja će sigurno konkurisati za najbolju u ovoj godini. U petoj je Džošui brojano još jednom, a u sedmoj tri puta za tehnički nokaut.
- Jednom! Znao sam da ću jednom biti svjetski prvak, kada sam dobio drugu priliku znao sam da ću je iskoristiti. Prvi put sam u ovom meču bio na patosu, ali to me je učinilo jačim, usredsređenijim i odmah sam se nokautom vratio u meč. Bogu hvala na prilici da se borim za titulu i što sam ostvario svoje snove - kazao je 29-godišnji Ruis.
Prvi pokušaj, borba za WBO titulu na Novom Zelandu, završila se porazom od Džozefa Parkera nakon 12 poprilično izjednačenih rundi, i to preglasavanjem.
Drugu priliku dočekao je spletom čudnih okolnosti. Džozef Miler je pao na tri supstance na doping testu, Kubanac Luis Ortis nije želio da boksuje za honorar od sedam miliona dolara... Ruis je jedva dočekao.
A bokser o kojem cijeli svijet priča ušao je u salu kao dječak od šest godina. Profesionalni debi dočekao je sa 135 kilograma na 188 centimetara visine i svega 19 godina. Poraz od Parkera jedini mu je u profi ringu, uz 33 pobjede.
- Imam tri sestre, znate. I kao dječak želio sam da ih zaštitim i zato sam krenuo u boksersku salu. Nisam mogao da dozvolim da iko od mojih najbližih bude nezaštićen. Tada sam ocu rekao - “biću šampion” - prisjeća se Ruis.
On je sa 12 godina sa lakoćom izlazio u ring i tukao 30-godišnjake, zahvaljujući nevjerovatnoj brzini i to uprkos podatku da je imao nekoliko desetina kilograma viška.
Pogled na Ruisa oduvijek je bio asocijacija na mladića koji uveče popije nekoliko litara piva i osviće u kafićima...
Ipak, brzinu Ruisovih ruku osjetio je i Džošua. I to bokser za kojeg je čuveni promoter Bob Arum naglasio da nije bilo bržeg borca još od Mohameda Alija.
- I na konferenciji za novinare došao sam sa snikers čokoladicom. Mnoge prevari taj moj izgled, ali ja smatram da meni višak kilograma ubrzava udarce. Radio sa nutricionistom i za meč sa Džošuom skinuo 15-ak kilograma, pa sam bio još brži. A nije bitan izgled, u boksu je najvažnija tehnika - objasnio je Ruis.
Iako boksuje pod američkom zatavom, on za sebe ističe da je Meksikanac.
- Nekoliko puta sam se sreo sa Kanelom, on me podržava. Ja sam pravi meksički vojnik i prvi sam Meksikanac sa titulama u teškoj kategorjii. Uživam u tome - zaključio je Ruis.
Kris Areola nije uspio iz tri pokušaja, Erik Molina je dva puta poražen - Ruis je uspio u drugom meču za pojas.
Bonus video:
