Sestre Bošković - zalog za sjajnu budućnost Tare

Ana i Irena talentom i rezultatima su garant svijetloj budućnosti trofejnog mojkovačkog atletskog kluba
1786 pregleda 0 komentar(a)
Irena i Ana Bošković, Foto: AK Tara
Irena i Ana Bošković, Foto: AK Tara

Imala je mojkovačka Tara atletskog olimpijca, juniorsku prvakinju svijeta, ali baš kao i nit rijeke pored koje treniraju, konstanta je stručan i sjajan rad u klubu popularnog profe Marka Ristića. Dokaz tome je i bronzana medalja mlađe juniorke AK Tara na Igrama malih zemalja, 17-godišnje Ane Bošković u bacanju koplja, ali i prvo učešće njene dvije godine mlađe sestre Irene u seniorskoj konkurenciji skoka uvis na najmasovnijem takmičenju održanom u Crnoj Gori.

Ana i Irena trenutno su najveći aduti u nastavku sjajne tradicije uspjeha i medalja mojkovačkog atletskog kluba Tara.

- Atletikom sam počela da se bavim sa 13 godina, sportski uzor mi je bila i ostala Ivana Španović. U startu sam pokazala talenat za skok udalj, uvis, troskok, ali i bacačke discipline. Podatak da sam nakon godine treninga bacila koplje na 49,11 metara, ipak je uticao da mi to bude primarna disciplina. Tim rezultatom sam uvrštena u seniorsku reprezentaciju, a rezultat je bio daleko iznad norme za Svjetsko prvenstvo četiri godine starijih mlađih juniorki. Ipak, povreda lakta me je spriječila da učestvujem, a taj stalni bol prilikom bacanja koplja je uticao da tri godine ne nastupim u toj disciplini. Sve do Igara malih zemalja - priča za “Vijesti” 187 centimetara visoka Mojkovčanka Ana Bošković. Dva puta zvanično najbolja pionirka i isto toliko puta proglašena za najbolju mlađu juniorku Crne Gore, Ana je osvajala brojne međunarodne medalje i drži nacionalne rekorde. - Koplje je definitivno otpalo kao disciplina moje budućnosti, a specifičnost prethodnih bacačkih treninga uticao je i da osustanem od troskoka i skoka udalj. Bacanje kladiva, u kojem sam seniorska nacionalna rekorderka, nije bilo na programu Igara, ne smeta mi ta povreda u toj, i disciplini disk, i profesor Ristić će odlučiti šta dalje - objasnila je Ana. Za razliku od nje, dvije godine mlađa ali i tri centimetra viša Irena nema dilemu u budućnosti. Sjajna Splićanka Blanka Vlašić je njen uzor od kada je prije tri godine počela u Tari kod Marka i Danila Ristića.

- Moja visina, fizičke prediscpozicije od starta su odredili skok uvis kao primarnu i jedinu disciplinu. Za neke vrhunske rezuiltate je još rano, ali sam svjesna da je rezultat proporcionalan uloženom radu. Zato se vrijedno pripremam za takmičenja. A na svakom narednom cilj je da budem što bolja - kazala je Irena.

Ona će crnogorsku atletiku predstavljati i na Olimpijskim igrama mladih u Bakuu, od 20. jula, zahvaljujući rezultatu prema tablicama IAAF.

Do rekorda iz radoznalosti

I dok profesor Marko sa ponosom pokazuje snimak na kojem Ana sa obje ruke zakucava koš i detalje drugih nevjerovatnih treninga, njegova 17-godišnja takmičarka dodaje da je svaki trening za nju novi izazov.

- Ana je nevjerovatan atleta, ona je iz radoznalosti uzela učešće i u dvoranskom sprintu na 60 metara u Beogradu oborila je crnogorski rekord za mlađe juniorke. Svestrana je, kladivo i disk će biti njene discipline nakon te neugodne povrede koja je odvojila od bacanja koplja. No, za njenu sportsku karijeru ne brinem. Tvrdim da bi za pola godine rukometnog treninga bila jedna od najboljih rukometašica na svijetu. Za razliku od nje, za Irenu od starta nisam imao dilemu da je predodređena za skok uvis. Trenutno preskače 170 centimetara, mogla bi i više ali je rano da forsiramo sa vježbama snage - objasnio je tvorac mojkovačkog sportskog čuda, AK Tara.

- Ima još talenata u klubu, ali je sada i situacija drugačija jer su ukinuti svi izvori prihoda, osim od Opštine. Pomoć SO Mojkovac, na sreću, nikad nije izostala - zaključio je Marko Ristić.

Bonus video: