Odbojkaši Srbije ponovo su šampioni Evrope, nakon osam godina, a u uspjehu „orlova“ su učestvovala i trojica igrača koji su u karijeri igrali u crnogorskim klubovima.
To se posebno odnosi na kapitena Srbije Nemanju Petrića, bivšeg primača servisa Budućnosti (Petar Krsmanović i Lazar Ćirović su nosili dres Budvanske rivijere).
"Sad sve izgleda malo bliže, jer u prvi mah nisi svjestan čitavog tog uspjeha. Ali, kako vrijeme prolazi, postajemo svjesniji koliko nas je ljudi podržavalo i pratilo, koliko su srećni zbog nas. Osjećaj se sjajan, da ne pričamo o izlasku na balkon Skupštine grada Beograda, koji je više nego specifičan i nešto što sam čekao dugo godina", kaže Nemanja Petrić na početku razgovora za „Vijesti“.
S obzirom na rejting i kvalitet, Srbija je, svakako, i prije početka Evropskog prvenstva bila u krugu favorita za medalje, iako su, na papiru, veće šanse davane Poljskoj i Rusiji kada je zlato u pitanju. Petrić ističe da je Srbija došla do zlata jer je ekipa „negdje u dubini očekivala da može da dogura do kraja“.
"Jer, da nismo vjerovali, teško bismo došli do zlata. Polazim od sebe, ali i na osnovu razgovora sa saigračima proteklih dana. Taj osjećaj da možemo, vjerujem da nas je i pogurao do kraja", ističe Petrić.
Srbija je titulu osvojila sa devet pobjeda iz isto toliko mečeva. U grupnoj fazi je savladala domaću Belgiju, Njemačku, Španiju, Austriju i Slovačku, uz samo jedan izgubljen set (Španija). U osmini finala je eliminisala Češku (3:0), u četvrtfinalu Ukrajinu (3:2), u polufinalu domaću Francusku (3:2), te u finalu Sloveniju (3:1).
"U grupi je bilo očekivano da imamo sve pobjede, iako su Njemačka i Belgija bili ozbiljni protivnici. Ali, već u eliminacionoj rundi poraza nije smjelo da bude. U svakom slučaju, sjajno je što smo zabilježili svih osam pobjeda".
Na pitanje koja je utakmica bila najteža na putu do zlata, Petrić odgovara:
"Teško je bilo protiv Francuske i Slovenije. U finalu si na korak od zlata, šansa je velika, pritisak je veliki, ali mislim kada smo ih „slomili“ u drugom setu, do kraja utakmice smo se više pitali mi. Sa Francuskom je isto tako bilo jako neizvjesno, ali smo prelomili na početku petog seta, i možda je to bio najteži meč za nas, iako finale ima posebnu težinu".
Srbija je pet setova igrala još samo u četvrtfinalu protiv Ukrajine.
"To je bila specifična utakmica, znaš da treba da pobijediš, protiv nekoga ko nije favorit, i ko je iznenađenje šampionata, i muče te dosta. Tako da je i u tom meču bilo malo nervoze i straha, ali smo i to pregrmjeli".
Osim što je dobio zlatnu medalju, Petrić je, kao kapiten, imao čast da u dvorani „Bersi“ u Parizu podigne i šampionski pehar.
"To je privilegija, velika čast biti kapiten bilo koje ekipe, a posebno nacionalnog tima. To je san za svakog sportistu, tako da je sjajan osjećaj biti kapiten tim odličnim momcima, pravim profesionalcima i ljudinama. To je, jednostavno, bilo pravo uživanje".
Srbija je na Evropsko prvenstvo stigla sa novim selektorom, Slobodanom-Bobom Kovačem, koji je naslijedio Nikolu Grbića, koji se povukao nakon neuspjele prve runde kvalifikacija za Olimpijske igre u Tokiju (zbog poraza od Italije sa 3:0).
"Dolaskom Kovača došla je neka nova energija. Taj meč sa Italijom nas je prilično poljuljao, jer smo se baš spremali za tu utakmicu protiv Italijana. Nažalost, neuspješno smo završili taj kvalifikacioni turnir, teško nam je to palo. U pauzi do EP došlo je do promjene na klupi, došao je Boba Kovač i to je odmah dalo rezultat. Nismo mi imali puno vremena za pripreme, ali svaka promjena donese neku pozitivnu energiju. Boba nije imao previše vremena da radi na nekim svojim specifičnim detaljima, ali nam je prenio neku suštinu, koju smo prihvatili, sklopile su se kockice i sve je ispalo kako treba".
Srbiju u januaru očekuje posljednji kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre. U konjurenciji još sedam evropskih selekcija samo prvoplasirana ide u Tokio.
"Prvi kvalifikacioni turnir u Bariju je, možda, bio najbitniji cilj za ovu godinu, a januar je biti ili ne biti za Olimpijske igre, za ovu generaciju. Siguran sam da će nam titula na EP mnogo značiti na planu samopouzdanja, kao i zbog same slike na evropskoj sceni jer je bila počela priča da je Srbija tu, ali kad zatreba onda izgubi od nekoga. Sad smo pokazali da, stvarno, imamo kvalitet da pobijedimo sve. Mi ćemo dati sve od sebe, u januaru će biti jako težak turnir, ali ako budemo igrali i vjerovali kao na Evropskom prvenstvu, imamo šansi da se nađemo u Tokiju".
Prije kvalifikacija za OI, Petrića očekuju utakmice u Italiji, jer će u ovoj sezoni nositi dres Milana.
"Želio sam malo da se vratim u Italiju, vrlo lijepa priča se napravila oko Milana, to je klub koji jako velikim koracima ide prema naprijed. Ima ambiciozne i jasne ciljeve. Bili su istrajni u tome da dođem kod njih, ambicije su nam se poklopile, i da ćemo zajedno ostvarivati uspjehe i ići naprijed", istakao je Petrić, koji je nakon Budućnosti nosio dres belgijskog Lenika, italijanskih timova Peruđe i Modene, turske Halkbanke i prošle sezone ruskog Belogorja.
Crna Gora je imala sjajan nastup na EP, žao mi je što se nismo sreli
Iako je imao puno obaveza sa svojom reprezentacijom, Petrić, kako kaže, pažljivo je pratio i reprezentaciju Crne Gore, koja je bila debitant na EP, upisala je dvije pobjede i bila blizu plasmana u osminu finala, u kojoj bi igrala upravo sa Srbijom.
"Malo je falilo da dođe do tog meča, i žao mi je što se nismo sreli, jer u selekciji Crne Gore ima dosta mojih drugova, prijatelja, bivših saigrača. Pratio sam sve utakmice Crne Gore, sve rezultate, i jako mi je žao zbog te utakmice protiv Češke, kao i zbog iznenađujuće pobjede Češke nad Holandijom koja je dosta uticala na raspored u grupi. U svakom slučaju mislim da je to sjajan uspjeh za crnogorsku reprezentaciju, koja iz godine u godinu podiže kvalitet i nivo, shodno mogućnostima. Evidentno je da se tad rad isplaćuje", rekao je Petrić.
11 klupskih trofeja je osvojio Petrić. Tri u dresu Budućnosti (prvenstvo i dva kupa), pet sa Modenom (titulu, po dva Kupa i Superkupa Italije), dva sa Halkbankom (titula i Kup), te Čelendž kup prošle sezone sa Belogorjem
Dolazak u Budućnost je prva od mojih velikih odluka u karijeri
Nemanja Petrić je jedan od nekoliko Prijepoljaca koji su nosili dres Budućnosti, pored Bojana Drobnjaka, Aleksandra Toškovića, Ivana Steljića, Igora Čaraveše i Aldina Okovića. Stigao je u ljeto 2007. godine, iz Mladog radnika, i ostao tri sezone, osvojivši titulu i dva Kupa, a igrao je i Ligu šampiona.
"Ja sam imao nekoliko bitnih odluka tokom karijere, i dolazak u Budućnost je, sigurno, prva od tih velikih odluka koja je usmjerila ne samo moju sportsku karijeru, već, čak, i moj život, jer sam tamo upoznao i moju današnju suprugu, koja je iz Podgorice. Ne samo zbog tog perioda igranja u Budućnosti, meni je Crna Gora jako bliska srcu. A igranje u Budućnosti je jako bitan period u mojoj karijeri, jer sam tu stekao jako bitne korake u karijeri radeći sa Igorom Kolakovićem i sjajnim saigračima. Taj period mi je ostao u jako lijepom sjećanju, i važan je dio moje karijere".
Kako kaže, prati i današnja zbivanja u Budućnosti.
"Jako mi je žao što su trenutne finansijske mogućnosti jako ograničene za klub, kao i za čitavu odbojku u Crnoj Gori. Iskreno, jako teško mi to pada, jer, ponavljam, period mog boravka u Podgorici je bio prelijep, u svakom smislu, jer se radilo o velikom klubu. Ali, vidim da ljudi ne odustaju, vjerujem u te nove ljude, i vjerujem da će se klub postepeno vratiti na stare staze. Pratim sve, ekipa Budućnosti je mlada i talentovana, prošle sezone je bilo zanimljivo takmičenje, jer su se tri ekipe, Budućnost, Budva i Jedinstvo, borili za trofeje", dodao je Petrić.
4 medalje je osvojio sa reprezentacijom Srbije. Pored zlata na posljednjem EP, ima i dvije bronze na šampionatima Starog kontinenta, 2013. i 2017. godine, te srebro u Svjetskoj ligi 2015.
Kolaković, Kovač, Lorenceti i Grbić - svi su mi dali nešto
Nemanja Petrić nije imao puno trenera tokom karijere, a one koje izdvaja su, kako kaže, „imali ozbiljan period u njegovoj karijeri“.
"Počev od Igora Kolakovića u Budućnosti, preko Bobe Kovača u Peruđi, Lorencetija u Modeni, do Nikole Grbića u reprezentaciji. Dakle, dug period sam bio sa Igorom, Bobom i Nikolom, pa neka budu njih trojica najznačajniji, iako sa Lorencetijem u Modeni imam najviše trofeja. Svi su specifični, svi su mi dali nešto, naučili puno toga, i jako sam im zahvalan na tome. Sa svima sam jako blizak, Igor mi je čestitao svaku pobjedu, titulu, čujemo se, i ja sam njemu čestitao titulu prvaka Azije. Prijatelji smo, i dosta me lijepih uspomena veže za sve trenere", zaključio je Petrić, koji je sa svim pomenutim trenerima osvajao trofeje i medalje.
Bonus video:
