“Ja sam u svom životu vidio bezbroj odbojkaša, ali nijedan se po atraktivnosti nije mogao mjeriti sa Skaletom. U današnjim timovima jedan igrač, tehničar, diže, a petorica su spremna da smečuju. Tada su u njegovom ‘Spartaku’ petorica igrača ‘radila’ samo za njega. Bio je ljevak, odraz je imao fantastičan, a po temperamentu je bio i srčan i drčan”, zapisao je Rajko Petrov Kijac u knjizi "Od blata do zlata" za jednog od najboljih evropskih i svjetskih odbojkaša Miodraga Skala Gvozdenovića, koji je preminuo 8.maja u Subotici, u 77. godini.
U Nikšiću je održana komemorativna sjednica u čast jednog od najvećih sportista koji je rođen u gradu podno Trebjese, ali i jednog od najboljih crnogorskih sportista svih vremena, koji je 1975. sa saigračima iz nacionalnog tima postao osvajač prve medalje reprezentacije na evropskim prvenstvima, a uz to i prvak SFRJ sa “Spartakom”, za koji je tada igrao.
Predsjednik Opštine Marko Kovačević kazao je da će se lokalna uprava potruditi da sačuva sjećanja na legendu jugoslovenske odbojke i jednog od najvećih sportista koje je Nikšić imao.
“Uputićemo inicijativu, ukoliko se porodica bude složila i ukoliko budemo naišli na razumijevanje grada Subotice, da ustanovimo memorijalni turnir koji bi nosio njegovo ime, čime bi čuvali sjećanje na njega, ali i budućim generacijama dali podsticaj za najveće uspjehe koji se mogu ostvariti u sportu”, kazao je Kovačević.
Cvetko Pajković, predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore, kazao je da svaki pokušaj da opišu ljudsku i sportsku gromadu, kakav je bio Skale, nosi rizik da ćemo ostati nedorečeni.
“Legenda Nikšićа? Premalo je to reći za njega. Legenda Jugoslavije? Nedovoljno. Njegova sjenka poklapа čitavu Evropu, njegovo ime s poštovanjem se izgovaralo svuda u svijetu…Imali smo i imamo sreću da ga prisvoji našа, odbojkaška porodica. Možda smo u tome bili, a i sada smo sebični, ali nije nam žao. Uostalom, Skale je izabrao da zvijezde dotakne prekо mreže, smečujući loptu i svoј život ka vječnosti. Ali, i da je izabrao drugi put, da se odlučio za rukomet, košarku ili fudbal, u kojima je takođe bio majstor, epilog bi bio isti. Jer, na nebesima vječnosti, Skaletovo mjesto rezervisano јe onoga dana kada je ugledao nikšićko sunсе, kada je prvi put prohodao nikšićkom zemljom. Sada, kada joj se vraćа, neka mu bude laka... Ako јe to iko zaslužio, zaslužio je nas Skale”, poručio je Pajković.
Od dugogodišnjeg prijatelja oprostio se i prof. dr Blagota Mitrić, koji iz zdrastvenih razloga nije prisustvovao komemorativnoj sjednici, a čiji govor je pročitao Miloš Mrvaljević, sin Skalovog prijatelja, Nikole Šunje Mrvaljevića.
“Dumajući šta da ti napišem kratko, a istinito o cijelom tvom životu, umjesto suvih biografskih podataka, svih tvojih ljudskih i sportskih pregnuća, sjetio sam se jedne Njegoševe misli iz Gorskog vijenca, kada je zapisao: ‘Blagom onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi’. Taman tako, naš dragi i nezaboravni druže i brate Skale, i ti si se imao rašta roditi, jer ćeš dovijeka živjeti u svim srcima, u svim mislima, u svim sjećanjima od svih nas tvojih drugova i drugarica od prije 50 i više godina, pa zauvijek i vaskolike tvoje rodbine”, zapisao je, između ostalog, Mitrić.
Pisac, hroničar i publicista Maksim Vujačić podsjetio je da je Skale bio talentovan za sve sportove, da je jednako dobro igrao fudbal, košarku, rukomet, stonotenis, ali da je svjetsku slavu stekao kao odbojkaš.
“Kao srednjoškolac, Skale je tada bio najbolji prvotimac odbojkaškog kluba ‘Mladost’, košarkaškog i rukometnog ‘Sutjeska’. U rukometu je, što se malo zna, bio i juniorski rukometni reprezentativac Jugoslavije…U svakoj sredini gdje je bio i boravio, Skale je ostavljao neizbrisiv trag, ali on je, da se poslužim Vitovim riječima, bio kompletan Nikšićanin. Tako je sebe čitavog života doživljavao i tako su ga svuda doživljavali”, kazao je Vujačić i dodao da Društvo prijatelja i poštovala Nikšića, čije je Skale bio počasni član, već priprema knjigu o njemu.
Poznati sportski novinar Milorad Đurković pokrenuo je inicijativu da Sportski centar u Nikšiću ponese ime Miodraga Skala Gvozdenovića
Skale je karijeru započeo u OK “Sutjeska”, zatim je otišao za Sarajevo, da bi samo nakon 26 treninga bio pozvan da igra za reprezentaciju. Iz Sarajeva se seli za Suboticu i sa OK “Spartak” osvaja treće mjesto u Kupu evropskih šampiona, ali i postaje prvak države. U reprezentaciji Jugoslavije osvojio je, kao kapiten, broznanu medalju na Evropskom prvenstvu 1975, zlatne medalje na Mediteranskim igrama 1967. i 1975, srebrnu (1974) i pet bronzanih (1970, 1971, 1973, 1975 i 1976) medalja na Balkanskim prvenstvima. Za reprezentaciju Jugoslavije je na tri Evropska prvenstva (1967, 1971 i 1975) odigrao 25 utakmica, a upisao je 11 utakmica na Svjetskom prvenstvu 1970. Dva puta je biran za najboljeg odbojkaša Evrope, a u izboru za najboljeg sportistu Jugoslavije 1975. godine zauzeo je drugo mjesto, iza atletičara Nenada Stekića.
Okušao se, i to veoma uspješno, i u SAD-u. Prestao je da igra profesionalno odbojku u 35.godini. Igračku karijeru je završio u “Bosni” iz Sarajeva, u kojoj je i počeo trenersku karijeru. Trenirao je i “Spartak” iz Subotice.
Nakon odbojke “latio” se profesorskog posla. Radio je kao nastavnik fizičke culture, a na Ekonomskom fakultetu u Subotici bio je 25.godina profesor fizičkog vaspitanja i naravno, prvo mu je bilo da oformiri odbojkašku ekipu.
Dobitnik je nagrade "Sportista godine" 1975. u Subotici, Oktobarske nagrade Subotice 1975, Povelje Opštine Nikšić, zlatne značke Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije i mnogih drugih priznanja i nagrada.
Skale i Nikšić uvijek su bili jedno
Iako je živio u Subotici, Skale nikada nije ni otišao iz njegovog Nikšića.
“Cijelog života je pričao o Nikšiću. Živio je u Subotici, a Nikšić je bio njegov grad, ovdje su bili njegovi ljudi, ovdje je proveo svoje djetinjstvo. Kao što mu je nadimak Skale, tako mu je nadimak bio i Nikšićanin. Svako ljeto smo ovdje provodile. Poznajemo Nikšić kao i Suboticu, a tu ljubav prema ovom gradu prenio je i na nas. Ja se osjećam kao Nikšićanka, jednako kao i Subotičanka. Znam svaki ćošak ovoga grada, snalazim se u njemu kao i u Subotici, gdje živim čitav život. Uvijek se trudio da nas podsjeti ko smo, šta smo, odakle smo, da smo Crnogorke”, kazala je za “Vijesti” najstarija kćerka Skala Gvozdenovića, Larisa, koja je, sa ponosom dodala, da joj je otac dao ime.
Iza Skala je ostala supruga Marcela, i tri kćerke, Larisa, Sara i Tanja.
“Ogromna je čast i privilegija biti kćerka Skala Gvozdenovića. Bio je kvalitetna ličnost u svakom pogledu, i privatno, i sportski. Bio je harizmatičan, multitalentovan, čak i za književnost, raskošnog sportskog talenta”, kazala je Larisa.
U ulici Narodnih heroja, preko puta kuće gdje je Skale rođen i odrastao, Balša Barović uradio je mural sa porukom: Vratio se.
Bonus video:
