Neka (korona) Igre počnu

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Prije 57 godina, manje od dvije decenije nakon što je pao na koljena pred američkom vojskom u Drugom svjetskom ratu, nakon razaranja u Hirošimi i Nagasakiju, Japan je organizovao istorijske Olimpijske igre, koje su otvorile vrata novom svijetu, na kojima su prikazana dostignuća koja su zapanjila svijet.

Olimpizam je 1964. došao do novog kontinenta, prvi put stigao u Aziju, a svijet je bolje upoznao zemlju specifične kulture i tradicije, duge hiljadama godina, kojoj je, na primjer, sve do posljednjeg svjetskog rata vladao car, koji je imao status božanstva.

Prve Igre u Tokiju postigle su uspjeh kakav se nije očekivao, iako je Japan i tada pokazao koliko je poseban i tradicionalan.

Pamti se poraz nacionalnog heroja, džudiste Akija Kaminage, od Holanđanina Antona Gesinka u finalu kategorije preko 100 kilograma. Kaminaga je prije turnira doživio tešku povredu koljena, krio je to od javnosti, nije želio da odustane, ali nije mogao bolje od srebra. Ostale zlatne medalje u džudou, koji je na olimpijski program uvršten baš u Tokiju, pripale su japanskim takmičarima, ali za Japance je poraz najvećeg od svih bio neviđeno poniženje.

Zbog Kaminaginog poraza na tatamiju, izvršena su brojna samoubistva u zemlji u kojoj čast prevazilazi ono što se u Evropi, ali i ostalim civilizacijama, smatra razumnim.

Ovo je bila gorka i bolna uspomena na prve Olimpijske igre u Tokiju.

Kakve će uspomene ostati nakon Igara 2021?

Sve će, bez dileme, biti u drugom planu u poređenju s neobičnim i istorijskim izazovima s kojima su morali da se suoče organizatori od izbijanja pandemije koronavirusa.

Ove igre biće igre u znaku kovida i tako će se pamtiti, i nema potrebe da se to negira. Pamtiće se i šampioni, ali vrijeme je kako svijet ne pamti, a šampiona će biti i nakon Tokija.

Od početne neizvjesnosti u situaciji bez presedana, od konfuzije u februaru i martu prošle godine, do odlaganja za godinu, čekajući čudo koje će donijeti vakcine, a koje se, ipak, nije dogodilo.

Igre će se održati, sada ne postoji ništa, nijedan virus, ili nijedan novi soj, koji to može da spriječi.

To što svaki dan dolaze izvještaji o broju zaraženih direktnih učesnika Igara ili osoba koje su vezane za Igre, ne znači mnogo - ovo je proces koji je počeo, koji će ići do kraja…

Možda i najbolji opis cijele situacije dao je bivši džudista Kaori Jamaguči, svjetski prvak 1984. godine i član Japanskog olimpijskog komiteta, komentarišući prije nekoliko mjeseci to što japanska javnost smatra da Igre ne bi trebalo održati:

- Došli smo do toga da nema stajanja sada. Ako zaustavimo, osuđeni smo od cijelog svijeta, ako nastavimo osuđeni smo kod kuće. Ovo je napola dobro i napola loše.

Jasno je i da bi neodržavanje Igara ozbiljno ugrozilo finansije Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK), a njihovo održavanje izlaže i učesnike i zemlju domaćina ozbiljnom epidemiološkom riziku, kao što su upozorile zdravstvene vlasti.

- Svijet se suočava s velikim teškoćama. Možemo biti uspješni u organizaciji. Takva slika iz Japana mora da bude prenijeta ostatku svijeta. Zaštitićemo zdravlje i bezbjednost japanskog stanovništva - rekao je premijer Japana

Jošihide Suga članovima Međunarodnog olimpijskog komiteta na sastanku u Tokiju.

Poruku ohrabrenja uputio je i Tomas Bah, predsjednik MOK-a.

- Svijet će se diviti japanskom narodu na onome što je postigao. Igre će poslati poruku mira, solidarnost i istrajnosti - rekao je Bah.

Otvaranje je za tri dana - neka (korona) Igre počnu.