Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Danijel Furtula nije bio ni blizu finala u bacanju diska, ostvario je znatno slabiji rezultat od ličnog rekorda postavljenog u aprilu ove godine.
Njegov hitac u kvalifikacijama od 59.93 metra je pet i po metara kraći od maksimuma (65.59).
Za finale je bilo dovoljno 62.93.
Vidno razočaran nakon takmičenja, trostruki olimpijac je prihvatio odgovornost, ali i otvorio neke druge teme.
“Bio sam motivisan, možda ne spreman kao u aprilu, kada sam bacio rekord, ali ovaj rezultat je lančana reakcija - organizacija i logistika u mojim pripremama nije postojala“, kazao je Furtula.
Na pitanje šta podrazumijeva pod logistikom kaže:
„Prije svega ASCG, ali i sve druge institucije - COK, Uprava za sport - ne mogu da kažem da nisu ništa uradile, ali ne dovoljno, i ja osjećam da sam na ovom putu bio sam. Nije bilo novca za pripreme, masaže, terapije... Sedam-osam mjeseci sam bio razdvojen od trenera, nisam mogao kod njega, ni on kod mene, trenirali smo on-line. Sve to vrijeme sam bio na istom mjestu, bacao na istom krugu... To ne može tako. Nisam htio o tome da govorim, ali sada me sve to boli, ovo je kulminacija, jer je bila istorijska šansa da imamo finalistu Igara u atletici. Krivica nije samo moja, ne želim nikoga da optužujem, ali ako želimo olimpijsko finale u atletici mora sve da se promjeni. Opravdano mislim da sam zaslužio bolji tretman, a ovo je moj maksimum ove godine, u ovom momentu i ovim uslovima. Na ovaj način se ne prave rezultati, da su okolnosti bile drugačije, pokazao bih više, finale ne bi bilo tako daleko. Sto puta sam bacio daljinu za finale, ali potrebno je istrenirati cijele godine, imati sve uslove, da bi u najvažnijem momentu bio najbolji“, rekao je Furtula.
Povezani članci
Kazao je da je njemu najteže, jer osjeća da je mogao mnogo više...
„Tokija ću da se sjećam dok sam živ i žaliću za šansom. Ja sam 15 godina na terenu, po blatu, kiši, vjetru... Mene ovo boli godinama unazad, danas je kulminacija. Ne tražim opravdanje, preuzimam odgovornost i, ako se tako može reći, krivicu. Ja bacam disk, ali postoji pozadina koja nas guši, siguran sam da bi mnogi od nas u atletici imali mnogo toga da kažu na tu temu. U ovakvoj konkurenciji, uz ovakvu logistiju teško da može više. Da je tako, onda bi svi trenirali kući, na jednom mjestu, on-line sa trenerom i stvarali rezultate. To ne može tako“, ističe Furtula i zaključuje:
„Ko god prati sport i atletiku, zna kakve su sile Švedska, Njemačka, SAD, Rusija - mi kao mala država imamo potencijalne finaliste, a prava je neodgovornost ne napraviti sve, a mislim na cijeli sistem, da možemo da se nadmećemo sa gigantima. Plašim se da ćemo poslije Tokija, eventualno Pariza, načekati na to da se neko pojavi na Igrama u pojedinačnim sportovima na osnovu rezultata“.
Bonus video:
