Samo četiri djevojke ostvarile su bolji rezultat od Marije Vuković u finalu Olimpijskih igara, u disciplini skok u vis.
Na kraju, zbog više pokušaja na 196 centimetara, crnogorska atletičarka bila je deveta – to je rezultat o kome je donedavno mogla samo da sanja.
Zato su suze nakon finala bile od pomiješanih emocija.
“Sreća, tuga, zahvalnost – bilo je svega. Nisam očekivala medalju, znala sam da je konkurencija jaka, da djevojke skaču preko dva metra već toliko godina, da ja nisam na tom nivou bila toliko dugo i da je sve ovo novo za mene, jer sam se tek ustalila na ovim visinama. Možda je bilo i žala što nisam skočila još više, ali jutro nakon finala jasno mi je da je velika stvar biti među deset najboljih na svijetu. Ponosna sam što poslije padova i posustajanja nisam odustajala, već sam uspjela da sebe dovedem do ovog nivoa”, kaže Marija Vuković.
Tokio je otvorio druga vrata – slijedi još jedna premijera…
“Dobila sam poziv za Dijamantsku liga u Parizu, 28. avgusta, ušla sam na spisak od 12 najboljih… Uvijek je Dijamantska liga bila krem, naći ću se tamo, predstavljati sebe i Crnu Goru”.
Nema, dakle, mnogo odmora…
“Da malo proslavim, sa porodicom i prijateljima, pa na treninge”, kaže Marija.
Neće se spremati u Atini, ali se brzo vraća na mjesto gdje je našla sreću…
“I poslije ispunjenja norme sam rekla da se nadam da neće biti nikakav problem da se podrži moj boravak u Atini, od strane ASCG i COK. Nadam se da ću nakon Tokija imati finansijsku podršku, iako je to uvijek priča za sebe. U Atini sam postala dio ekipe, sa trenericom Joanom Siomu imam sjajan odnos, voljela bih da se dobro spremim, da gledam prema Parizu i nečem velikom”.
Optimista je...
"Samo pozitivno, samo sa osmjehom, jer sve se događa sa nekim razlogom. Da nisam prošla to što sam prošla možda ne bih na ovakav način doživjela sve ovo. Možda nisam ni znala koliko sam jaka, a imam još i snage i vjere da nastavim dalje i bolje".
Bonus video:
