Došao je red i za najavu trke oko Španije. Vuleta je uvijek nekako na trećem mjestu iza Tura i Gira po interesovanju iako je obično neizvjesnija od obije, a i boduje se istovjetno kao i Giro.
Ove godine start je u subotu 14. avgusta u Burgosu gdje će se voziti hronometar dužine 7.1km, a finiš u nedelju 5. septembra neće biti tradicionalno u Madridu, već u Santiago de Compostela, glavnom gradu Galicije, na sjeverozapadu Španije, takođe hronometar dužine 33.8 km.
Ukupno 3.417,7 km, osam ravnih etapa, četiri brdovite, sedam planinskih, dva hronometra i dva dana odmora za ukupno 21 etapu ovog sedamdesetšestog izdanja kultne trke. Dovoljan je površan pogled na ovogodšsnju rutu da odmah bude jasno da na ovoj trci ne može biti skrivanja, kao i uvijek na Vuelti.
Biće to izuzetno zahtjevna trka koja uvijek ide na ruku onim biciklistima koji se ne boje viših procenata nagiba, a njih će biti baš mnogo tokom čitave tri nedelje, naročito se izdvaja poslednja treća nedelja za koju je direktor trke Javier Guillen izjavio da će to vjerovatno biti najteža nedelja u istoriji Vuelte.
Hronometar u poslednjoj etapi će sigurno zadati glavobolje mnogim timovima, a najviše će odgovarati upravo braniocu naslova Rogliču.
Dodajmo na to i temperature do 40 stepeni i često loše vrijeme u planinama tako da zabava neće izostati. Poslije covid 2020 godine i trke u oktobru i čak novembru, vraćamo se u dobro poznati termin Vuelte. Svi World Tour timovi su naravno tu, njih 23 i to u prilično jakim sastavima što obećava neizvjesnu borbu do samog kraja.
Doprinos neizvjesnosti dao je i Tadej Pogačar koji neće ucestvovati na trci pa nema straha da će trka biti one man show kao što je bila na Tour de France ove sezone.
Fenomenalni Slovenac je odlučio da se odmori poslije osvajanja Tura i Olimpijskih igara na kojima je osvojio bronzu za Sloveniju, te da se bolje pripremi za Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Belgiji u septembru.
Rekordne četri crvene majice ima Španac Roberto Heras, po tri Alberto Contador i Tomy Rominger, a onda niz vozača sa po dvije među kojima je i legendarni Bernard Ino, a od aktivnih vozača tu su Frum i Roglič.
Roglič će ići na treću titulu, dok Kris Frum neće učestvovati na ovoj trci.
Presjek timova i favorita krećemo od Jumbo Visme. Holandska ekipa već dvije godine baca sve karte na Tur de Frans i Primoža Rogliča, ali se dešavaju maleri i iznad svega desio se Tadej Pogačar.
Prošlogodišnja trka je, kao što je poznato, tragično izgubljena na hronometru na La Planche des Belles Filles u najuzbudljivijem finišu u poslednjih 30 godina.
Međutim, nakon takvog debakla Primož Roglič je nastavio kao da se ništa nije dogodilo i odmah osvojio jedan od najprestižnijih klasika Liez – Baston -Liez i došao na Vueltu kao favorit i osvojio svoj drugi naslov. Pamtimo poslednju planinsku etapu i bijeg Ričarda Karapaza na poslednjem usponu, gdje je Primož, uz pomoć ekipe Movistara (što će izazvati velike kontraverze jer je Karapaž napustio upravo Movistar godinu prije i iza leđa tima potpisao ugovor sa Ineosom) odbranio prednost i sačuvao crvenu majicu.
Pokazao je Roglič da je nevjerovatno mentalno jak, a u to će nas uvjeriti, opet, upravo nedavno na OI u Tokiju gdje je rasturio konkurenciju na hronometru i donio zlato Sloveniji. Iako su svi očekivali zlato od Pogačara, ono je došlo od Primoža i pravda je zadovoljena.
I ove godine Roglič i njegova ekipa su se spremali za osvajanje Tura, Primož nije ni učestvovao na zvaničnim trkama 2 mjeseca prije Tura da bi se što bolje spremio, ali padovi u trećoj etapi su bili previše ozbiljni i morao je da napusti trku.
Ali tu je on opet sa olimpijskim zlatom oko vrata, spreman da juri treći naslov na Vuelti i uđe u vrlo malobrojno probrano društvo biciklističkih šampiona. U tome će mu pomagati Sepp Kuss, izdržljivi mladi Amerikanac, odličan na brdu, kao i iskusni Stiven Krusvijk.
Tu su još i Robert Gesink i nekoliko mlađih vozača. Neće biti tu Wouta Van Aerta, srebrnog sa OI i vjerovatno najkompletnijeg bicikliste današnjice koji je zaslužio odmor kao ni povratnika Doumulana, takođe srebrnog na hronometru OI, a ni Jonasa Vingegarda, mladog Danca koji je uzeo senzacionalno drugo mjesto na Turu i pokazao da može biti GT kontender, ali ipak ovo je jedna jaka ekipa koja ima i snage i znanja da završi trku na prvom mjestu.
Pitanje je samo da li imaju sportske sreće?
Odmah uz ekipu Jumbo Visme izdvaja se, naravno, ekipa INEOS-a. Bogati britanski tim opet dovodi izuzetno kvalitetan roster, pa vjerovatno i kvalitetniji nego onaj za Tur de France što jasno pokazuje odlučnost da se zaustavi dvogodišnja dominacija Primoža Rogliča.
Ove godine tu su Egan Bernal, Richard Carapaz, Adam Yates, Pavel Sivakov i Tom Pidcock. Opet će biti nejasna hijerarhija ove ekipe, ali čini se da ce Egan Bernal ipak biti prvi pick za ovu trku. Osvajanjem Gira ove godine Bernal je utisao kritičare da je njegovo osvajanje Toura bilo slučajnost, a ako bi uspio da uzme i Vueltu postao bi tek osmi vozac u istoriji koji je osvajao sve tri GT trke.
Odmah uz njega biće Carapaz, najkonstantniji od svih vozaca u INEOS-u. Prošle godine je bio tako blizu, bukvalno, bonus sekunde kostale su ga crvene majice i pobjede u generalnom plasmanu.
Ove godine treće mjesto na Touru i, nedavno, zlatna medalja na OI u Tokiju na drumskoj trci za Ekvador. Da li je ostalo goriva u njegovim nogama, ostaje da vidimo, ali na njega se mora obratiti pažnja. Treći potencijalni kontender ove ekipe bice Adam Yates, Britanac kome će ovo biti prvi Grand Tour sezone.
Odmah nakon potpisivanja ugovora za INEOS, na proljece, Yates osvaja prestižnu trku oko Katalonije kao i drugo mjesto na trci po Emiratima i već tada odlučuje da se ove godine sprema za Vueltu. Biće jedan od favorita iz sijenke jer ima svjezinu i kvalitet.
Četvrto ime koje valja pomenuti je Pavel Sivakov, vrlo talentovani Rus koji je svoje nastupe na tronedeljnim trkama uglavnom završavao padovima i odustajanjem, ali možda je vrijeme da opravda „hype“ koji se stvorio protekle 2 godine. Dobar nastup na upravo završenoj Vuelta a Burgos pokazuje da ide u dobrom pravcu.
Zakljućićemo sa Tomom Pidcockom, mladim Britancem i još jednim zlatnim momkom iz Tokija (osvojio zlatnu medlju u mountain bike-u) koji će juriti etapnu pobjedu na svom debiju na Grand Touru.
Prilika da vidimo ovog dvadesetjednogodišnjeg momka na tronedeljnoj trci. Iznenađenje je da nema Daniela Martineza koji ima bar 30%-40% zasluga za Bernalovu titulu na Giru ove godine, ali svakako INEOS je doveo najjače oružje za najviše ambicije.
Domaća ekipa Movistar uvijek ima najjaču mogucu ekipu na domaćoj trci, pa će tako i ove godine udarni trio biti Enric Mas, Miguel Angel Lopez i neuništivi Alejandro Valverde.
Opet će Mas biti prvi čovjek ekipe, dok ce „supermen“ Lopez pomagati na onim najtežim usponima i loviti etapnu pobjedu. Enric Mas je osvojio drugo mjesto na Vuelti 2018 godine i tako najavio veliki potencijal, ali od tada nije uspio da ostvari neki vrhunski rezulat.
Vrlo često je u prvih 10 u generalnom plasmanu, gdje god da se pojavi, ali ne uspijeva da uđe u krug najboljih vozača na Turu. Valverde sa 41 godinom tesko da može nešto više, ali on je već legenda sporta i španskog biciklizma i ako bude imao dobar dan može i do etape. Neće biti Marca Sollera koji napušta Movistar i prelazi u UAE da radi za Pogačara.
Od ostalih ekipa treba pomenuti Bahrain Victorious na čelu sa Mikelom Landom koji će na domacem terenu sigurno dati svoj maksimum. Pomagaće mu odlicni Damiano Caruso, senzacionalni drugi u generalnom plasmanu Gira ove godine, kao i mladi Švajcarac Gino Mader kojeg ćemo često gledati u bijegu na ovoj trci, isto važi i za Slovenca Jana Tratnika.
Tu su jos i Aleksandar Vlasov iz Astane (sledece sezone član Bora -Hansgrohe), Hugh Carthy iz EF Nippo kao i Romain Bardet iz DSM-a, trojica vozača koji ce juriti visok plasman u generalnom plasmanu. Tu bi jos mogao da se umiješa i Maximilan Schachmann iz Bore. Svi navedeni stižu u Spaniju u dobroj formi.
Kad je riječ o sprinterima , nekoliko imena se izdvaja , a prije svih Jasper Philipsen iz Alpecin-Fenixa, zatim Arnaud Demare iz Groupame koji prvi put vozi na Vuelti, Michael Matthews iz BikeExchange i potencijalno iznenađenje Fabio Jakobsen iz Deceunincka koji se vratio pobjedama poslije užasnog pada prošle godine na trci oko Poljske i dugog oporavka.
Jos jedan uzbudljivi biciklistički spektakl nas čeka na radost malobrojnih ljubitelja ovog gladijatorskog sporta, u našoj zemlji.
Bonus video:
