Ušuškano između planina Sarajevo se te noći, pred toliko čekani 8. februar 1984, molilo da padne snijeg...
Želja Sarajlija i svih stanovnika tadašnje Jugoslavije bila je ispunjena - glavni grad Bosne i Hercegovine je zabijelio, maskota Vučko je mogla da se osmjehne, a zimska i olimpijska bajka da krene sa "Koševa".
Od svečanog otvaranja najvećeg sportskog događaja na ovim prostorima, Zimskih olimpijskih igara, prošlo je tačno 40 godina, a heroj Jugoslavije iz Sarajeva Jure Franko za Boje jutra na Televiziji Vijesti prisjetio se tih nezaboravnih februarskih dana.
"Kao da su Igre bile juče, sjećanja su svježa, kao da je sve bilo juče", bilo je prvo što je Franko rekao čekajući u Sarajevu da krene obilježavanje ovog velikog jubileja.
A, između kapija na Bjelašnici tada 21-godišnji momak iz Nove Gorice, ušao je u istoriju - drugim mjestom u veleslalomu Jugoslaviji je donio prvu medalju sa Zimskih olimpijskih igara u istoriji.
"Tu medalju doživljavam kao zajednički uspjeh - godinama mi je sve jasnije šta je sve moglo da pođe po zlu i da ne dođe do tog velikog slavlja", kaže Franko.
Sve je tih osamdeseditih godina prošlog vijeka bilo drugačije..
"Teško je sve uporediti sa današanjicom. Tada je bila samo jedna televizija, jedna radio stanica, nije bilo interneta... Svi smo dobijali istu informaciju iz Sarajeva i svi smo bili u oblacima, nakon tog uspjeha više nismo živjeli neki realan živiot, već smo bili euforični", prisjeća se Franko.
Kakve emocije kod legende iz Slovenije danas budi pogled na fotografije iz tog vremena.
"Prva uspomena kada pogledam fotografije je moja kosa, bilo je puno više", našalio se Franko.
Potom je nastavio..
"Jedna od najdražih uspomena mi je ponos cijele reprezentacije, ali i svih ljudi - nije samo Sarajevo bilo srećno već i cijela tadašnja država".
Tada je nastao i čuveni slogan specifičan i originalan baš za Sarajevo: Volimo Jureka više od bureka.
"Pojavio se taj natpis zahvaljujući Top listi nadrealista, a svi su ljudi to baš prihvatili, a mene su primili kao svog... Euforija je bila na svakom koraku, salutirali su mi policajci, vojna lica, svi su me grlili, ljubili..."
A, nakon Sarajeva Franka je put odveo van Jugoslavije..
"Tada u Sloveniji nije bilo baš uslova da se nešto uradi sa tom medaljom, pa sam otišao u Sjedinjene Američke Države i Japan, tamo živio 25 godina i uspio sam nekako da plasiram i tu svoju medalju tamo".
Staza na kojoj je Jugslaviji donio nezapamćenju radost od sada će nositi njegovo ime.
"Da, zaista šta reći osim da je to velika čast", istakao je Franko.
Bonus video:
