Nakon pojave zlatne generacije sa kraja prošlog i početka ovog milenijuma, kik-boks opet stremi ka visinama kada je sa pravom mogao da se nazove perjanicom crnogorskog sporta. Sale su bile pune, tražila se karta više za borilačke spektakle, ali uprkos deceniji zastoja crnogorski borci sada pokazuju da nijesu zaboravili na tradiciju i da ni stručnog znanja ne nedostaje. Nizali su “neki novi klinci” tokom prošle godine medalje na svim najvećim takmičenjima, u svim uzrastima, ali se Nemanja Čadenović nametnuo kao predvodnik novog talasa.
Dva osvojena svjetska kupa, zlata na Evropskom kupu i Univerzitetskom prvenstvu Evrope i kao kruna bronza na Svjetskom prvenstvu u Portugalu, sve u prošloj godini, za zasluženo prizananje najboljeg kik-boksera i pehar iz ruke predsjednika Kik-boks saveza Ivana Strugara.
- Bukvalno me je pet sekundi dijelilo od finala, još jedan udarac, ali preglasavanjem su sudije dale prednost rivalu. Šteta, jer sam osvajača svjetskog zlata, Ukrajinca Bogdana Sitnika oba puta prošle godine pobijedio. Dobio sam i aktuelnog viceprvaka Evrope, Ajdina Aslana. Nikada nisam izgubio a da nije bilo preglasavanje, čak ni od Rusa u polufinalu juniorskog svjetskog prvenstva. Znam da sam konkurentan i zato - idemo dalje! Cilj mi je medalja na Evropskom prvenstvu u Grčkoj u novembru - kaže 22-godišnji kik-bokser Budućnosti.
U novu sezonu trofejni borac lou-kika do 71 kilogram kreće iz Zagreba, na Evropskom kupu već ovog vikenda. Sa njim će i Amar Fetahović, koji će se boriti do 75 kilograma.
- Puno mi znači dolazak Amara iz rožajskog Univerzuma u Budućnost, jer je “kontraš” i pomaže mi da se priviknem. Crna Gora je mala, tako da fali sparing partnera i dolaze nam i bokseri, MMA borci. Kik-boks savez je odlično organizovan, naš klub takođe pa nemamo problema oko odlazaka na takmičenja, opreme ili priprema. Odlična organizacija u Savezu uslovila je da imamo i puno klubova širom Crne Gore u kojima se odlično radi, Budućnost prednjači u seniorima, jer tu je i osvajač medalje sa Evropskog prvenstva Filip Sekulović. Savez organizuje jednom godišnje pripreme na Žabljaku, bili smo na međunarodnom kampu u Varni, i tamo sam se uvjerio da moj trener Andrej Đeljošević ima neuporedivo više znanja i bolji pristup od inostranih trenera. Lou-kik je opasan sport, da bi se izbjegle teške povrede mora se u ring maksimalno pripremljen i moraju da se slušaju savjeti trenera - objasnio je Čađenović.
A u Varni su bile ikone - Semi Šilds, Piter Ajerts, Ernesto Host...
- Nažalost ne i Remi Bonjaski, moj omiljeni borac. Baš zbog stila, i ja volim visoke nožne udarce, mada treneri kažu da nemam mana i da znam da udaram u seriji, ali ipak smatram mojim najjačim oružjem haj kik. Nezavisno da li desnom ili lijevom nogom, udaram jednako jako i precizno sa obje. Gledao sam i snimke naših prekaljenih asova, borio se i na Memorijalu “Mirko Vlahović”, a i sada preko onlajn platformi pratim dvojicu sjajnih boraca - Azerbejdžanca Čingiza Aziza i Italijana Đorđa Petrosjana. Cilj mi je da kroz amaterske uspjehe dosegnem iskustva i nivo da se i ja oprobam na najprestižnijim događajima kao što su “Glory” ili azijski “One Championship”. Povremeno se borim i u profi ringu. Tamo je i veliki novac, pa par boraca iz Srbije sa uspjehom nastupa, ali najviše zarađuje hrvatski teškaš Antonio Plazibat. Sva ta najveća scena sada je dostupna gledaocima samo na sitemu plaćenih prenosa - rekao je Čađenović, koji trenira i uživa:
- Lou-kik je nevjerovatan i ništa nema ljepše od borbe sa jednako kvalitetnim rivalom. Te borbe su kao partije šaha. Mada je teško, emocionalno, psihički i fizički kada su borbe dan za danom, tako da je sada u Zagrebu moguće da ću od petka do nedjelje imati tri borbe - zaključio je Čađenović.
Trening prije ili nakon posla, vitrine sve punije najvećim medaljama
Iako je u prošloj godini osvojio pet velikih medalja, Nemanja Čađenović trenira prije ili nakon posla.
- To je namanje sedam treninga sedmično, u pripremama i 10. Potrebna su i velika odricanja u ishrani, skidanje kilaže. Nadam se pripravničkom u nekoj od policijskih jedinica koje baštine tradiciju da redove popunjavaju vrhunskim sportistima, a ja sam završio Policijsku akademiju.
Biću i stipendista Saveza i biće neuporedivo lakše. Jeste ovo opasan sport, ali odličan rekreativno i tako sam krenuo sa 15 godina. Ali sam isuviše zavolio ovaj sport da bih odustao i prošao sam sve uzraste od kadeta, juniora i sada seniora. Na vrijeme sam krenuo, jer važno je sticati iskustva, osjetiti ring... Bilo je u početku otpora i nelagode kod roditelja, ali navikli su se - ističe Čađenović.
Bonus video:
