Kampionisimo ili "šampion šampiona", legendarni Fausto Kopi, malo poslije Drugog svjetskog rata (1949) postavio je standarde kada je postao prvi biciklista koji je u istoj godini osvojio dvije najprestižnije trke - Tur de Frans i Điro d'Italija.
Poslije njega među besmrtne su se upisali i Žak Anketil (1964), najveći svih vremena Edi Merks (1970), pa Bernar Ino (1982), Stiven Rouč (1987), Mikel Indurain (1992) i Marko Pantani (1998).
Bicklizam je od nezaboravnog "pirate" iz Ćezene punih 26 godina čekao osmog veličanstvenog, a on se pojavio u velikom stilu, dominirajući i kroz Italiju i kroz Francusku - slovenačko čudo od sportiste Tadej Pogačar je treći put "zagrlio" pehar Tur de Fransa i pridružio se pomenutom legendarnom društvu.
- Da mi je neko prije Tura rekao da će biti ovako, ne bih vjerovao. Ostao sam bez teksta - rekao je bickilsta sjajnog tima Emirati za slovenačke medije.
Do triplete prije Merksa
Mnogo je rekorda koje je Pogačar srušio, a jedan je poseban, jer je u istoriju poslao velikog Merksa... Čuveni "kanibal" iz Belgije, čovjek koji je pet puta osvajao Tur de Frans do ovog ljeta bio je sa 26 godina i mjesec najmlađi biciklista koji je stigao do tri titule sa Tura.
Sada je to Pogačar koji će 26 godina napuniti 21. septembra.
Inače, Slovenac drži rekord i kao najmlađi osvajač Trke oko Francuske u istoriji, pošto je do prvog pehara stigao 2020, samo dan pred svoj 22. rođendan.
Šest etapa na Turu, šest na Điru
Koliko je "Pogi" dominirao u Italiji i Francuskoj ove godine najbolje govori i broj etapnih pobjeda - i na Điru i na Turu ih je upisao po šest.
Kroz Francusku je do pet trijumfa stigao na brdskim etapama i na hronometru na kraju Tura.
Najprije je svom vječitom rivalu Jonasu Vingegordu na čuvenom Galibijeu u četvrtoj etapi pokazao koliko je spreman - tada je drugi put na ovogodišnjem Turu obukao žutu majicu i do kraja je nije dao nikome.
Poslije Galibijea, do trijumfa je stigao u dvije kraljevske etape - 14. preko legendarnog Turmalea, pa dan kasnije na takođe prestižnom Platu de Beilu. Uslijedile su potom i pobjede u 19. i 20. etapi - na Izoli i Kol de la Kijoli.
Na kraju, više nego zasluženo krunisan je na Azurnoj obali.
Ranjeni Vingegord je dao sve...
Biće možda i onih koji će reći da je put ka kruni novom prvaku olakšalo to što je šampion iz posljednje dvije godine Vingegord na Tur de Frans stigao nakon teške povrede u Baskiji koju je doživio u aprilu, ali čini se da sa ovogodišnjim Pogačarem ni fenomelani Danac u najjačem izdanju ne bi imao šanse.
U svakom slučaju, aplauz je dobio i Vingegord, posebno kada se zna da je bilo malo onih koji su vjerovali da će se nakon pomenutog pada uopšte i pojaviti u Francuskoj.
Jedna etapna pobjeda, i to u direktnom duelu sa Pogačarem u 11. etapi, i drugo mjesto u generalnom plasmanu zaslužuju naklon.
Bonus video:
