Miris pregrijanih guma, prolijetanje najbržih automobila na svijetu, Bred Pit za volanom nekih od njih, destine hiljada ushićenih posjetilaca, žestoke julske vrućine isprekidane ljetnjim olujama, razuzdani stampedo gledalaca za ulazak na stazu, samo su dio moto-sportskog koktela koji je u Budimpeštu donio najbrži cirkus na svijetu - Formula 1.
Velika nagrada Mađarske održava se na stazi Hungaroring, ogromnom isprepletenom zdanju koje se nalazi u udolini smještenoj dvadesetak kilometara od Budimpešte. Iako je staza suštinski kratka, tehnički zahtjevna i s prosječnom brzinom od oko 200 kilometara na čas po krugu, upravo ta kombinacija ovaj spektakl na četiri točka pruža na dlanu na svakom ćošku.
Održana je od 19. do 21. jula, a među rekordnih 310.000 gledalaca bio je i reporter “Vijesti”.
Ono na šta svi upozore i za šta se niko istinski ne pripremi jeste mađarsko varljivo vrijeme. Tako su za praćenje subotnjih kvalifikacija, kojima se određuje startni poredak za trku u nedjelju, zbog žege bili potrebni makar kačket i naočare. Zvuk bolida koji jezde sve glasnije i momenat iščekivanja prije nego dođu do parčeta asfalta u koji su oči uprte je neprocjenjiv. Zbog hipnoze od brzine, blizine i zvuka, tamni oblaci se ni ne primjete, dok ne počnu prve kapi kiše. Tada mnogobrojni posjetioci, sinhronizovano, od onih na brdima oko staze do onih na tribinama, s morem svijetlih majica, zastava i kačketa, budu primorani da ih zamijene plavim i crnim kabanicama.
Iako stajanje na kiši sat i po ne zvuči uzbudljivo, a neki bi to vrijeme radije proveli u fotelji, fanatici koji na ove događaje dolaze kišu prihvataju objeručke. Njene prve kapi odmah nose žamor među publikom, koja odmah spekuliše o klizavosti staze, korišćenju guma za suve ili promjenljive uslove, potencijalnim rizicima...
Varnice, struganje i greške
Da kiša nosi iznenađenja i da mogu biti nespremni i oni za volanom, pokazala je činjenica da su dva bolida izletjela sa staze u narednih 20 minuta, pri čemu su oba oštećena do tačke da ne mogu da nastave takmičenje tog dana. Brza krivina 11 u promjenljivim uslovima je pružila savršen uvid u suštinu sporta, ulijetanje preko nakvašenog asfalta, ključne centimetre lijevo ili desno na tjemenu krivine, izbor šeste ili sedme brzine sa više ili manje gasa, a sve te sitnice čine razliku između ključnih stotinki, ili proklizavanja u zid. Varničenje nisko postavljenih bolida i struganje njihovog dna po graničnicima, podizanje malog oblaka vode svakim prolaskom i vratolomne brzine, očarava oči na način na koji televizijski ekran nikada neće moći. Osim endorfina, u tijelu i glavi je samo jedna misao - ovo još nije trka.
Ona je tradicionalno rezervisana za nedjelju, a na stazi su tokom vikenda i bolidi nižih kategorija Formule 2 i 3, kao i mnogobrojni vozači koji se takmiče u Porše kupu. Ova mašinerija stazom jurca cijelo jutro, a ove godine se desilo i da su u pauzama u kojima na stazi nije bilo drugih vozila, njom prolazila i dva crno-smeđa bolida. Sporiji tempo, paralelna i bliska vožnja, namontirane kamere na vrhu vozila, služile su im za bilježenje kadrova za novi film reditelja Džozefa Kosinskog “F1”. Za volanom jedne od ovih crnih furija, u Mađarskoj je bila i zvijezda predstojećeg blokbastera Bred Pit.
Većeg oduševljenja za američkim glumcem nije bilo, ali su neke od jačih aplauza i usklika publike dobili čistači staze i oni koji ručno sakupljaju krhotine iz sudara automobila iz nižih kategorija. Svaki prolazak kamiona sa četkama kojim mete krivine dočekan je gromoglasnim aplauzom, uzvicima i oglašavanjima sirena, dok su i oduševljeni vozači tih mašina mahali publici u znak zahvalnosti. Aplauzi su upućivani i nebu, odnosno oblacima koji bi makar na kratko gledaocima pružali zaklon od žestoke julske žege.
Učaureni entuzijazam i strpljenje se isplatilo kada je krenuo krug zagrijavanja i konačni početak, onoga što se cijeli vikend čekalo - vrhunac automobilizma, inženjerstva i aerodinamike, 20 bolida u deset boja, u simfoniji, jedan za drugim...
Svaki bolid je proizvod hiljada radnih sati koje su uložile iste tolike količine ljudi, pa je praćenje njihovog prolaska kroz krivine prava privilegija, i vrijedno svake utrošene sekunde i eura. Tek uživo se može vidjeti stil vožnje svakog od genijalaca pod kacigom, pristup krivinama, oštrije kočenje i blaže dodavanje gasa, proklizavanje i sve druge sitne varijacije, zavisno od temperature i promjena na stazi, ali i onoga što je bolidu potrebno da bi se iz njega izvukao maksimum.
Najnestvarniji dio cijelog doživljaja je uvid u to koliko zapravo traje jedan sekund. Za svakodnevni život trivijalna stvar, ali pri ovim brzinama i u žestokom takmičenju, to djeluje kao nepremostiva prepreka. Plastično objašnjeno, sekund je razlika između bolida koji ulazi u jednu od kraćih krivina i drugog koji je već na njenom izlasku, dok sve preko toga, uživo djeluje kao razlika koju je nemoguće nadomjestiti. Upravo tu se vide nijanse vozača i snaga bolida, koji se u tandemu naprežu da od konkurencije budu brži i najmanji dio sekunde. Iako desetina sekunde po krugu u momentu ne zvuči kao mnogo, onaj ko je toliko brži od protivnika na stazi, na kraju 70. kruga imaće prednost od sedam sekundi.
Ništa bez invazije
Kako minuti protiču u zujanju inženjerskih čuda, strategijama, preticanjima, a trka ulazi u posljednju trećinu, tako se i spori talas šarenolike publike sa brda i tribina polako spušta na neku od graničnih kapija. Tu svi razmišljaju i pričaju o istom, tu raste očekivanje i spekulacija, da li će se baš na tom mjestu kapija otvoriti, a more gledalaca pohrliti na asfalt Hungaroringa. Tenzija je veća jer zaposleni na stazi, s druge strane ograde, ne žele da otkriju koje će se tačno kapije otvoriti.
Posljednji krug prate usklici, vijorenje zastava, vika, aplauzi, poneka suza i veliki osmjesi na licu. Oni koji su poranili na kapije, sada su okruženi hiljadama ljudi koji žele isto - da prvi uđu na stazu i zauzmu najbolja mjesta ispred podijuma, vide vozače, poslušaju himne pobjednika i tradicionalno prskanje šampanjcem.
Nakon parkiranja bolida i gašenja njihovih motora, slijedi momenat tišine dok stariji čovjek otvara kapiju. Hiljade ljudi počinje da se uliva kroz kapiju široku tri metra i tu nastaje na momente zastrašujući stampedo. Adrenalin, zagušljivost, haos laktanja, guranja i trke niz padinu dugu 20 metara, prate i torbice, kačketi, novčanici koji padaju na sve strane, dok ova takozvana “invazija” u stvari traje svega nekoliko sekundi. Pretrpljeni strah je svakako vrijedan momenta kada se izađe na širinu koju pruža posljednja krivina.
Dok dio publike u punom sprintu žuri ka podijumu, neki se fotografišu, treći sakupljaju komade gume koja je u toku trke otpala sa bolida. Tek nakon ulaska na gotovo 4.400 metara dug Hungaroring, koji je jedna od manjih staza na kalendaru, shvati se o kolikoj je grdosiji riječ. Vozači u posljednju krivinu ulaze sa oko 150 kilometara na čas, dok je uživo laganim korakom, uz razgledanje, za to potrebno oko minut.
Sat i po prolazaka najbržih vozila na svijetu takođe grije asflat, a njegove pore komadiće gume zadržavaju, pa se podloga pod nogama lijepi kao selotejp.
Za one koji po prvi put žele da vide najbrži cirkus na svijetu, koliko god neko želi riječima da im ga opiše, to nikada suštinski neće biti dovoljno dok spektal ne vide golim okom. S druge strane, za one koji moto-sport vide kao vožnju u krug ili ih uopšte ne zanima, u Mađarsku se isplati doći i samo zbog sat vremena šetnje kroz istorijski i kulturno bogatu Budimpeštu.
Kontroverzna pobjeda Meklarena
Australijski vozač Oskar Pjastri u Mađarskoj je zabilježio prvu pobjedu u karijeri u Formuli 1.
Mladi Australijanac je kontroverzno završio ispred timskog kolege iz Meklarena Landa Norisa, tako što mu je Britanac prepustio pobjedu i to tri kruga prije kraja. Noris je to učinio na inicijativu šefova svoje ekipe.
Britanac je trku počeo s prve pozicije, ali ga je Pjastri pretekao zbog lošeg starta. Australijanac je bio u vođstvu najveći dio trke, a zatim je ekipa Meklarena u 48. krugu, kako bi se zaštitila od vozača Mercedesa Luisa Hamiltona, koji je bio na trećoj poziciji, na zamjenu guma prvo pozvala Norisa.
Vodeći Pjastri je na stazi ostao još dva kruga, pa se nakon zamjene guma, našao iza Britanca. Tim Meklarena je zatim više puta od Norisa tražio da vrati poziciju Pjastriju, što je Britanac nevoljno i uradio dva kruga prije kraja.
Tako su Meklarenu pripala dva najviša mjesta na podijumu, dok je sedmostruki prvak Hamilton zauzeo treće mjesto i po 200. put stigao do podijuma.
Vozač Ferarija Šarl Lekler je bio četvrti, a peti aktuelni šampion Maks Ferstapen u bolidu Red Bula.
Osim njih, bodovi su pripali i Karlosu Sainsu (Ferari), Serhiu Peresu (Red Bul), Mercedesovom Džordžu Raselu, Jukiju Cunodi (RB) i Lensu Strolu iz Aston Martina.
Bonus video:
