Crnogorski olimpijski tim imao je najslabije rezultate od kada je Crna Gora dio olimpijske priče. Prvi put su borbe za medalju bile nedostižne - a da li je to i iznenađenje, te da li će se nešto promijeniti za četiri godine?
Crna Gora je u Parizu bila zastupljena u šest sportova - jednim timskim, pet pojedinačnim. Od toga samo u dva - vaterpolu i jedrenju - na osnovu rezultata, u ostalim na osnovu pozivnica.
U Londonu, Riju i Tokiju, delegacija je bila znatno brojnija, zbog nastupa ženske rukometne selekcije, koja je prije 12 godina osvojila srebro.
Od 2008. godine borba i očekivanja za visok plasman - mjesto na pobjedničkom postolju - bili su rezervisani upravo za dvije selekcije, dok su džudista Srđan Mrvaljević, jedriličar Milivoj Dukić i atletičarka Marija Vuković u pojedinačnim disciplinama bili konkurentni, u granicama svojih mogućnosti, pa i više od toga.
Svi ostali, a čast svima na učešću, bili su daleko od elitne takmičarske priče.
Da li će se nešto promijeniti za četiri godine i da li je, zapravo, moguće da se nešto promijeni?
Crnogorski vaterpolo tim, kakav god da je i s kim god na klupi nakon odlaska Vladimira Gojkovića, jedina je naša realna olimpijska nada za LA - i da se plasira i da napada visoke ciljeve?
Ajkule, kakve god da su, čuvari su crnogorskog takmičarskog duha na Olimpijskim igrama, mada bi i 31-godišnji Dukić, ukoliko njegovo tijelo i ambicije budu utegnuti u narednom periodu, mogao bi i peti put u karijeri da zasluži mjesto među najboljima.
U svim ostalim disciplinama plasman u Los Anđeles na osnovu rezultata bio bi podvig, iz više razloga.
U timskim sportovima konkurencija je toliko snažna, a mjesta toliko malo - svega 12.
U individualnim - Crna Gora nema ni masovnost, ni sistem, ni stručnost kakvu zahtijeva elitni sport.
A nema, što se zaboravlja, ni tradiciju, što je izuzetno važno.
Nijedan sportista iz Crne Gore u pojedinačnim sportovima nema olimpijsku medalju, ni iz vremena SFRJ, iako je imala velike šampione, poput Miodraga Perunovića, ili Dragomira Bečanovića.
Pojedinačni sportovi, oni pravi olimpijski - atletika, plivanje, gimnastika, rvanje, mačevanje, streljaštvo, streličarstvo, stoni tenis - i ovi novi moderni - nikada nisu bili primamljivi za dječake i djevojčice iz Crne Gore. I to će teško da se promijeni...
A da bi se stvorili konkurentni takmičari potrebni su i široka baza talenata, i pravi rad s njima...
Bojana Gojković, recimo, u Crnoj Gori nema sparing partnerku, jer je praktično jedina žena koja se bavi boksom na ozbiljnijem nivou - kako očekivati od nje da bude kandidatkinja i za plasman u Los Anđeles, a tek kandidatkinja za medalju?
Zato, na početku narednog olimpijskog ciklusa ne bi trebalo postavljati previsoke ciljeve, već slaviti svaki plasman u LA i čuvati “ajkule” kao olimpijski plamen.
Bonus video:
