Borio se sa svim svjetskim morima i okeanima, od Vejmuta na jugu Engleske, preko Marine de Glorija kod Rio de Žaneira i japanske Enošime, do Marseja. Prkosio je njihovim opasnostima i vjetrovima, a onda je na kraju 2024. nagradom za najboljeg sportistu Crne Gore na najljepši način krunisano sve što je uradio.
Milivoj Dukić, hrabri momak iz Herceg Novog, više od deceniju je redovna olimpijska priča Crne Gore, uvijek jedna od najljepših, a prošlog ljeta i najljepša - 14. mjesto na Olimpijskim igrama u jakoj konkurenciji, a možda bi bilo i bolje da su vremenski uslovi dozvolili da uđe u Top 10 i bori se za medalje.
Crnogorski olimpijski komitet zbog svega nije imao dilemu kada ga je proglasio za najboljeg sportistu u godini za nama.
- Definitivno je to nešto što je obilježilo ovu godinu, koja je rezultatski bila veoma solidna, najbolja u mojoj karijeri, jer sam prvi obezbijedio normu za Olimpijske igre, a onda sam bio i među prvih 15 nacija za na Olimpijskim igrama - što je vrlo ozbiljno - počeo je Dukić razgovor za “Vijesti”.
U Londonu 2012. bio je 30, četiri godine kasnije u Riju 29, nakon toga u Tokiju 17, a napredak je nastavio i na Igrama u Parizu.
- To me najviše raduje, to što sam imao konstantu na tim najbitnijim svjetskim takmičenjima, iako nije moralo tako da bude - iza scene je bilo puno složenije i teže isplanirati i uraditi. Ali eto - na kraju je stigla ta nagrada kao šlag na tortu za sve rezultate do sada - dodao je Dukić, koji nije zaboravio ni ljude koji su bili uz njega:
- Sva ta priča se gradila godinama zajedno sa ljudima iz Saveza i iz klubova i svim ljudima koji su radili sa mnom da postignem rezultate i definitivno su zaslužili ovu nagradu isto koliko i ja.
Krunisanje u Los Anđelesu
Od Igara do Igara je napredovao, pa treba očekivati nešto slično i za četiri godine u Los Anđelesu...
- Peti olimpijski krug je u mislima, to je moj primarni cilj u sljedećem četvrogodišnjem ciklusu. U Los Anđelesu ću imati 35 godina, nalazim se u optimalnim i najboljim godinama što se tiče psihofizičnog stanja. Biće vrlo izazovan i složen put, ništa lakši nego što je to bio ranije, ali iskustvo koje sam stekao svih ovih godina definitivno će mi značiti i omogućiti da budem još bolji i još više spreman - jasan je Dukić.
Nije krio ni da već sada sanja o najvećim rezultatima...
- Najviše bih volio kada bih mogao da kažem da ću se boriti za olimpijsko zlato, iskreno to bih najviše želio, ali sve će zavisiti od mnogih stvari i okolnosti... Ono što znam je da ću definitivno biti spremniji i nadam se da ću ovu lijepu priču krunisati u Los Anđelesu.
Svake OI nose svoju priču
Pogled u prošlost najbolje otkriva kakav put je Dukić prošao, pa ne čudi što je za našeg jedriličara teško da se odluči koje su Igre bile posebne...
- Svake su posebne, jer svake od njih nose neku svoju priču - počevši od prvih kad sam bio veoma mlad, što je zaista bilo nevjerovatno iskustvo i respektabilan rezultat. S druge stane, tokom olimpijskih ciklusa za Rio de Žaneiro i Tokio sam osjetio šta sve zapravo sve znači. Igre u Riju bile oskočna daska i važno iskustvo za sve neke buduće akcije za Tokio - objasnio je Dukić.
4
puta je Milivoj Dukić učestvovao na Olimpijskim igrama - u Londonu (30. mjesto) Rio de Žaneiru (29), Tokiju (17) i Parizu (14)
Prednost, ipak, daje Marseju i takmičenju u Sredozemnom moru...
- Nekako mislim da su najbolje od svih Igre u Parizu, tačnije u Marseju, gdje sam imao najbolje uslove jer se takmičenje održavalo u Evropi. Imao sam šansu da treniram na mjestu gdje će se održati Olimpijske igre, što je mnogo uticalo i na samu pripremu, a kasnije će se ispostaviti i na rezultat. Prethodne igre u Riju i Tokiju su bile na drugim kontinentima gdje je sve komplikovanije.
Svakako Engleska, Brazil, Japan i Francuska ostaju najljepše uspomene.
- Tako je, sve su to različite priče i nekako sam iz svih tih iskustava naučio ponešto i koristio za buduće akcije - istakao je jedriličar iz Herceg Novog.
Probao vaterpolo i plivanje, a onda je osjetio vjetar i talase
Do pojave Milivoja Dukića jedrenje je praktično bio nepoznat sport za veći dio Crne Gore - nije čest slučaj da djeca maštaju da se bave tim sportom, pa kako je najbolji sportista Crne Gore zavšio na talasima?
- S obzirom na to da mi je kuća na Škveru, a blizu su jedriličarski i vaterpolo klub, kada bi se završila škola i krenula ljetnja sezona obično bi se prvo probalo sa plivanjem, vaterpolom i jedrenjem... Isto je bilo i sa mnom - probao sam i pomenuta dva sporta - prisjetio se Dukić.
A, onda, kako kaže, osjetio je jedrenje...
- Osjetio sam jedrilicu i slobodu upravljanja, osjetio sam vjetar i talase i taj osjećaj me i danas nekako drži i na kraju krajeva iznova inspiriše. Uz sve to i individualnost ovog sporta me možda i najviše zadržala u ovoj priči.
Može li se reći da je kroz godine Milivoj Dukić naučio da se bori sa vjetrovima?
- To je specifično pitanje, jer poziv kojim se bavim moj je životni san i put koji sam gradio još od djetinjstva. Svakako brojni su izazovi iza mene, a nekako se sve to izgradilo svih ovih godina na veći nivo i ponosan sam na koji način su ti izazovi ostali iza mene. Sada gledam na neke nove koji tek treba da dođu - podvukao je Dukić.
Nadam se da će neko nastaviti moju priču
Milivoj Dukić već misli na Olimpijske igre 2028, a šta poslije, šta kada se uspješna karijera završi - ima li crnogorsko jedrenje talenta za nastavak ove priče?
- Tu je nekoliko mladih momaka koji definitvno imaju potencijal, ali teško je prognozirati.
Objasnio je i zbog čega...
- Dosta će zavisiti od njih samih, ali i od nadležnih sportskih institucija - od Jedriličarskog saveza, preko Ministartsva sporta do Crnogorskog olimpijskog komiteta - koliko će se ulagati u sport. Sve to će uticati i na njihov i moj budući razvoj. U svakom slučaju nadam se da će biti neko ko će da naslijedi ovu priču - ne krije Dukić.
Bonus video:
