Isklesani od cetinjskog krša. Momčine, fini za zetove, što bi rekao Veselin Vujović. Rođeni ispod crnogorskog Olimpa, djeluju kao moderni Herkuli kada se na terenu 40x20 metara u punoj snazi gromovito ustreme ka protivničkim odbranama. Stasiti poput perjanika, Vuko Borozan i Vladan Lipovina perjanice su našeg rukometa.
"Među najtalentovanijim bekovima su u Evropi", sa autoritetom osvajača svjetske bronze kaže njihov doskorašnji saigrač Petar Kapisoda, sada direktor reprezentacije.
I to je samo jedna u nizu pohvala koje se mogu čuti na njihov račun. Teret velikih očekivanja cetinjski dvometraši lako nose na plećima.
"Idem po svom, treniram, igram... Ne osjećam nikakav pritisak", smireno govori lijevi bek Borozan, a pridružuje mu se Lipovina, njegov rukometni odraz u ogledalu sa desne strane napada.
"Svakako da prijaju komplimenti. Doživljavam ih kao motiv više da jače radim".
Bundesligaška bajka
Praktično iste godine su rođeni - Vladan u martu `93, Vuko u aprilu `94 - isto su im tekli školski dani: ponikli u Cepelinu cetinjskog rukometnog stvaraoca Miodraga-Miška Popovića, kao tinejdžeri su se otisnuli u inostranstvo, Lipovina u Španiju (Kuenka), Borozan u Hrvatsku (Karlovac). Staze su im se ukrstile na proljeće 2014. godine u skopskom Metalurgu. Međutim, nisu dugo imali priliku da rade sa „magom iz Umaga” Linom Červarom. Zbog finansijske propasti kluba, krajem 2014. našli su se u najjačem rukometnom klupskom takmičenju na planeti, Bundesligi, u kojoj žive svoju sportsku bajku.
"Sve je u Njemačkoj drugačije u odnosu na prethodna iskustva", priča Borozan, član Libekea. "Profesionalnost je na visokom nivou. Svi su maksimalno spremni i sve je šablonski: trčiš, šutiraš, daješ golove, vraćaš se u odbranu..."
Riječ preuzima Lipovina, koji nosi dres Veclara.
"Marketinški, Bundes liga je ispraćena do detalja. U klubovima vode računa o igračima, a naše je da dajemo sve na parketu. Fizički, liga je veoma zahtjevna, utakmice su u ritmu subota-srijeda. Naporno je, ali izdržavamo...
Dobijate li batine?
"Ima i toga".
A bijete li?
"Moramo im vraćati", kroz smijeh odgovara Lipovina.
Njegov Veclar, klub iz istoimenog gradića u saveznoj državi Hesen u središnjem dijelu Njemačke, nema trofeja u vitrinama, ali je već 18 sezona stabilan bundesligaš. Novu godinu je dočekao na diobi šeste i sedme pozicije - u 20 kola sabrao je 25 bodova, 11 manje od lidera Rajn-Nekar Lovena.
"To je otprilike u skladu sa našim ambicijama. I prethodno prvenstvo smo završili kao sedmi na tabeli. U klubu su zadovoljni polusezonom.
A i igrama našeg desnog beka, koji je sa 34 gola peti strijelac tima.
"Dobro je, ali uvijek može i bolje".
Borozanov Libek, iz varoši u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, u njemačkim i evropskim okvirima je ugledniji - nekadašnji je osvajač EHF Kupa kupova (1981) i dvostruki pobjednik Čelendž kupa (1997, 1998). Ipak, ovosezonski rezultati su osjetno ispod reputacije. Na bundesligaškoj tabeli Libeke je ubjedljivo posljednji sa samo dva boda, bez pobjede u 20 mečeva.
"Imamo dobre igrače, sve što je potrebno za uspješne rezultate, ali... Jednostavno nešto ne funkcioniše. Teško je naći objašnjenje zbog čega. Ipak, ne odustajemo. Nedavno je došlo do promjene na klupi, sada nas vodi Goran Perkovac. Biće teško da ostanemo u ligi, ali mislim da će nam krenuti nabolje.
Sa 79 pogodaka, lijevi bek je prvi golgeter ekipe, 30. u kompletnoj Bundes ligi.
"Dobro mi ide, ali sve to pada u vodu kada tim ovako loše stoji".
Ljubovi „lavovi”
Tek su zagazili u punoljetstvo kada ih je Zoran Kastratović uveo u seniorsku reprezentaciju tokom kvalifikacija za Evropski šampionat 2014, a zatim ih uvrstio i u sastav na finalnom turniru u Danskoj. Pravu šansu među „lavovima” dobili su praktično na prepad. U junu 2014. novi selektor Ljubomir Obradović ih je kao startere „gurnuo u vatru” baraž mečeva sa Bjelorusijom za plasman na Svjetsko prvenstvo. Bitka je izgubljena, ali su dobijeni reprezentativni borci za narednu deceniju.
"Selektor Obradović voli da radi sa mladim igračima", veli Lipovina. "Kod njega mora da se žestoko trenira. Iskreno, iznenadio me je kada nam je tako brzo dao šansu. Nisam očekivao da ćemo odmah zaigrati, jer je tu bilo starijih, mnogo iskusnijih igrača".
Na priču se nadovezuje Borozan.
"Sve je išlo svojim tokom. Bili smo u dobrim klubovima i bilo je logično da ćemo dobiti veću minutažu. Naravno, ni ja nisam očekivao da ćemo dobiti tako važne uloge. Ali, tako se postaje igrač".
Tako se postaje i čvrsti bedem reprezentacije koja je u kvalifikacionom ciklusu za Evropsko prvenstvo svojom mladalačkom energijom osvježila kontinentalnu scenu, u Baru nadigrala Island i remizirala sa Srbijom, što je uz dva trijumfa nad Izraelom odvelo na finalni turnir u Poljskoj. Od 16. januara u Gdanjsku, u grupi D čekaju je mečevi sa Mađarskom, Danskom i Rusijom. Idu li mladi „lavovi” da uče ili...
"Da pobjeđujemo! Ne znam drugi odgovor. Šta ima još da učimo? Treniramo, spremamo se za protivnike... Idemo da pobijedimo Mađarsku i Rusiju".
A šta sa Danskom?
"Sa Dancima ćemo viđet`.
A njihovu igračku silinu Evropa će tek „viđet`”. Vuko Borozan i Vladan Lipovina naši su rukometni tornjevi blizanci koji će uskoro visinom parati nebo nad Starim kontinentom...
Lipovina: Igrati sa Ivanom Balićem je bogatstvo
U Libekeu Borozan je dio ex-YU kolonije. Tim menadžer je Hrvat Zlatko Ferić, čiji sunarodnik Goran Suton je donedavno bio trener, dok ga nije naslijedio Goran Perkovac.
"Uz mene je i saigrač iz reprezentacije Vuk Lazović, dok su na golu Hrvat Nikola Blažičko i Slovenac Matevž Skok. Činjenica da je u klubu toliko ljudi sa naših prostora mi je mnogo pomogla da se brže priviknem na život u Njemačkoj i zahtjeve igranja u Bundes ligi".
Lipovini je u prvoj sezoni u Veclaru pomogao rukometni gorostas Ivano Balić, koji se u junu oprostio od aktivnog igranja.
"Čim sam došao u klub rekao je da će uraditi sve kako bi mi bilo što lakše da se uklopim. Ranije, dok ga nisam upoznao, mislio sam da je uobražen, ali ispostavilo se da je to daleko od istine. Vrlo je neposredan, jednostavan... Bilo je bogatstvo igrati sa takvom rukometnom veličinom".
Nerazdvojni van parketa, a na njemu...
Veclar i Libeke su udaljeni oko 200 kilometara.
"Dva sata vožnje", precizira Borozan. "Kada god imamo priliku, družimo se. Naravno, svaki slobodan trenutak koristimo za telefonski kontakt".
Nedavno su zajedno bili na fudbalskom meču Borusije Dortmund na Vestfalanu.
"To je iskustvo koje treba doživjeti", kaže Lipovina.
Prijateljstvo na jednu, profesionalnost na drugu stranu - Lipovina je 26. decembra u posljednjem bundesligaškom meču u godini bio nemilosrdan prema Borozanu, čijem Libekeu je dao sedam golova u pobjedi 33:24...
Bonus video:
