Norveška je ponovo pokorila svijet, tituli olimpijskog i evropskog prvaka dodala i zlato na planetarnom šampionatu u Danskoj, ali skandinavska bajka baš i nije morala da se ispiše. Koliko god to čudno zvučalo nakon osvajanja 8. mjesta i ubjedljivih poraza od Danske (20:28) i Francuske (23:34), na krovu svijeta je mogla da se šepuri Crna Gora.
Neko će reći da je to pretjerivanje, da „lavice” bez Anđele Bulatović i Radmile Petrović, sa povrijeđenim Marijom Jovanović i Suzanom Lazović, golmankama van prave forme..., nisu mogle da doguraju do trona. Svi oni smetnuće sa uma činjenicu da je Crna Gora, sa svim tim problemima, i uz loša izdanja dvije najvažnije poluge - Katarine Bulatović i Milene Raičević, bila u igri protiv velikana svjetskog rukometa sve do 57. minuta četvrtfinala, kada je ljevoruka bombarderka promašila penal. Da je pogodila i smanjila na 25:24, ko zna kakva bi završnica bila...
Poraz od najvećeg rivala niko ne želi, niti može da izbije iz glave. Rukometašice Crne Gore će dugo premotavati film i pitati se šta je krenulo po zlu u Koldingu. Zašto nisu bile opuštene kada je cilj ulaskom u četvrtfinale i plasmanom na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre bio ispunjen? Zašto su se toliko bavile igrom Norveške, kada su znale da mogu da je pobijede samo ako one budu prave? Zašto, zašto... Mnogo pitanja bi se moglo postaviti, odgovor moraju da pronađu ljubimice nacije i selektor Dragan Adžić, kako san o drugoj olimpijskoj medalji ne bi bio pretvoren u košmar već u martu na kvalifikacionom turniru u Rumuniji.
"Prije utakmice nismo bile stegnute, svaka od nas je osjećala i vjerovala da možemo da pobijedimo Norvešku. Povele smo, ali su nas možda neke dvije-tri sudijske greške vratile na nešto što nam se desilo davno, o čemu u tom trenutku nismo smjele da razmišljamo. Poslije smo se borile same sa sobom, jurile zaostatak, ali nikako nismo mogle da ih stignemo, jer smo igrale samo na trenutke. Vjerovale smo puno, to nas je na kraju i sputavalo da budemo bolje", istakla je Katarina Bulatović.
Jedna od rijetkih „lavica” koja govori šta misli, bez uvijanja i mnogo puta ponovljenih mantri o tome kako su rivali mnogo jaki, smatra da Crna Gora ne smije da se plaši bilo koga. Razlog za to je po njoj jasan - na svijetu niko nije bolji.
"Vjerovatno je bilo nervoze kod nas protiv Norveške, koja je isplivala na vidjelo kada su se pojavile greške. Mislim da smo dosta naučile iz ovoga i da ćemo to pokazati na kvalifikacionim turniru, ali i na samim Olimpijskim igrama. Možda to sada djeluje ludo, ali vjerujem da imamo najbolju ekipu, samo što bi trebalo to da pokažemo".
Crna Gora će od 17. do 20. marta u Rumuniji tražiti vizu za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru. Rivali su domaća selekcija, koja je na krilima nevjerovatne Kristine Neagu osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu, te Danska i Urugvaj. Dvije pobjede vode u Brazil, ali 31-godišnjakinja rođena u Kragujevcu najavljuje juriš na sve tri.
"Ne bojimo se bilo koga. Igraćemo da pobijedimo svakoga, stvarno bi trebalo da prestanemo da razmišljamo o drugima, jer imamo toliko dobru ekipu da drugi moraju da misle o nama. Kada u svojim glavama prelomimo da smo toliko dobre, da niko ne može da nas pobijedi, sem mi same sebe, pravićemo vrhunske rezultate. Potrebno nam je malo samopouzdanja, ali da smo imale neki veliki uspjeh nakon Olimpijskih igara i Evropskog prvenstva 2012. na reprezentativnom planu, sigurna sam da bi sve bilo drugačije. Ekipa će biti puno, puno bolja kada se vrate Anđela Bulatović i Radmila Petrović i voljela bih da napravimo korak više nego na prethodnim Olimpijskim igrama", uz zagonetan osmjeh je zaključila Bulatovićeva, najavivši time juriš na zlato u Rio de Žaneiru.
Bile smo katastrofalne protiv Francuske
Iako je za Crnu Goru šampionat praktično bio završen nakon meča sa Norveškom, najiskusnija igračica u timu Dragana Adžića smatra da nisu smjeli da se dozvole ubjedljivi porazi u posljednja dva meča, pogotovo protiv Francuske.
"Nismo bile na nivou, to je svako vidio. Protiv Danske, na prvoj utakmici poslije duela sa Norveškom, bilo je donekle normalno da bude tako, ali sam očekivala puno više od meča sa Francuskom. Prvenstveno od sebe, kao najstarije, do najmlađe. Ostaje nam da pogledamo u čemu smo griješile. Protiv Francuskinja smo se katastrofalno, sporo vraćale, što su protivnice iskoristile i poslije samo igrale svoju igru, a mi smo bile sve gore i gore", kritikuje Bulatovićeva.
Bonus video:
