Kada su 21. decembra, pred meč sa Švedskom za 3. mjesto na Evropskom prvenstvu, saznale da će u baražu za šampionat planete igrati sa Islandom, crnogorske rukometašice su bile svjesne da im sedmo uzastopno veliko takmičenje neće izmaći.
Izbjegle su potencijalne „mine” Srbiju, Hrvatsku i Rusiju, zbog čega je bilo jasno da mogu da planiraju još jedan decembar van kuće, ovog puta u Danskoj. Ali, put do zemlje u kojoj su debitovale na najvećim smotrama (Evropsko prvenstvo 2010) nije bio baš tako lak. Tim sa ostrva u sjevernom Atlantiku je mučio oslabljene „lavice”, a na 4:10 u „Morači” je neko mogao da pomisli da je moguće čudo. Šampionski mentalitet je, međutim, omogućio timu Dragana Adžića da se izvuče iz neugodne situacije i ubjedljivom pobjedom u prvom meču (28:19) praktično riješi sve.
"Srećne smo što smo prošle, ali nismo igrale kako bi trebalo. Možda je ovo putokaz na čemu moramo više da radimo, jer ni u prvom ni u drugom meču nismo igrale odbranu kako umijemo i sigurna sam da ćemo to dobro pripremiti do Danske. U Rejkjaviku smo mnogo promašile, ali napad neće nikada biti problem ako budemo igrale dobru odbranu", naglasila je Katarina Bulatović.
Zbog povreda četiri igračice koje nastupaju za reprezentaciju od prvog dana (Marije Jovanović, Sonje Barjaktarović, Jovanke Radičević i Anđele Bulatović), šansu su morale da dobiju mlađe. U pravi čas...
"Na ove dvije utakmice smo vidjele na koga još selektor može da računa u decembru. Mislim da su Đina Jauković i Marina Rajčić iskoristile šansu, a žao mi je samo što nismo napravile prostora nekim drugim da igraju više, ali imaju polusezonu da se dokazuju. I na Evropskom prvenstvu smo vidjele koliko nam je falila samo jedna igračica. Ja sam bila povrijeđena, nisam bila u formi, poslije se povrijedila i Milena Knežević, ali se nadam i da će sve koje sada nisu bile tu tada biti zdrave. Možda ćemo moći da koristimo Emu Ramusović, Đinu sigurno hoćemo, a vjerujem i još neku. Biće nam puno lakše, možda neke utakmice gdje se puno trošimo nećemo morati da igramo kao dosad. Potrebna nam je veća rotacija, jer je to jedan od preduslova za dobar rezultat".
Djevojka rođena prije 30 godina u Kragujevcu je u dva meča protiv Islanda bila kapitenka, jer je mijenjala odsutnu Mariju Jovanović.
"Nebitno je ko će dati zastavicu i izabrati loptu. Svaka djevojka je mogla to da uradi, možda su meni to dale kao najstarijoj. To više nije bitno kao ranije, ali sam svakako tu da pomognem mlađim djevojkama koliko god mogu. Zadesilo se slučajno, jer Mara nije bila tu. Ona je naš kapiten i to će ostati. Ali, svakako da je ovo bila velika čast za mene, jer nisam iz Crne Gore", zaključila je Bulatovićeva.
Jelena nam pravi puno problema na treningu nadam se da će takva biti i na utakmicama
Ljevoruka bombarderka se posebno osvrnula na učinak Jelene Despotović, koja je na treninzima nezaustavljiva, ali je na utakmicama u grču, očito zbog činjenice da nema veliku minutažu u Budućnosti. Zbog toga je i odlučila da ode u mađarski Debrecin, sa kojim je potpisala dvogodišnji ugovor.
"Fali joj rutine, ali je meni stvarno krivo zbog nje. Sve znamo koliko nam pravi problema na treningu, koliko ju je teško čuvati. Puno šutira, napada nas, prolazi, ali na utakmicama to ne radi. Vjerujem da su joj za to potrebni mečevi i da će to dobiti u Mađarskoj. Dosad smo mogle da je koristimo u odbrani, ali kada bismo mogle i da se oslonimo na nju 10-15 minuta u napadu, to bi bilo odlično za nas", istakla je Bulatovićeva.
Bonus video:
