Četiri beka u rotaciji bila su dovoljna samo za 4. mjesto na Evropskom prvenstvu. Koliko god Katarina Bulatović, Milena Knežević, Marija Jovanović i Anđela Bulatović bile vrhunske igračice, za osam uzbudljivih utakmica tokom 14 dana bila je potrebna bar još jedna djevojka u konkurenciji.
Bilo je dovoljno da Knežević „izduši” nakon povrede protiv Francuske, koja ju je onemogućila da trenira, pa da se cio sistem igre sruši kao kula od karata.
Lucidni bek je na svježinu odigrao nekoliko utakmica, uz pomoć saigračica doveo Crnu Goru do polufinala, ali za završni vikend nije imao snage. A da je Milena bila prava, kao u Beogradu dvije godine ranije, možda bi šampionski pehar i dalje bio „stanovnik” Podgorice...
"Milenin pad je bio neminovan. U rotaciji nismo imali nijednu svježu igračicu na bekovskim pozicijama, sve četiri su bile jako iscrpljene i umorne. To se i odrazilo u odlučujućim trenucima. To je nešto što mora da nas brine", priznaje selektor Dragan Adžić.
Zbog toga je neophodno da se „izmisli” neko novo ime u bekovskoj liniji, kako povrede i umor ne bi lomili „lavice” i na narednim takmičenjima, počevši od Svjetskog prvenstva u Danskoj. Materijala ima, jer generaciju poput one koju vodi Maja Savić nema nijedna druga zemlja.
Ali, problem je što su Đurđina Malović i Vanesa Agović 1996. godište, a Đurđina Jauković je rođena čak 1997. Dojučerašnje kadetkinje će u 2015. igrati Evropsko prvenstvo za juniorke i Univerzijadu u Gvangžuu, ali im je neophodno i iskustvo u seniorskoj konkurenciji, i to ne samo u dresu Danilovgrada.
"Biće bogatije za dva takmičenja, ali će opet biti značajno mlađe od igračica sa kojima bi trebalo da se bore za visok plasman. Probaćemo da nekoliko juniorki kroz utakmice Budućnosti i seniorske reprezentacije što prije implementiramo u tim. To nam je zadatak".
Koliko Crnoj Gori znači svaka igračica, jasno pokazuje slučaj Sare Vukčević. Da je pivot mađarskog Erda bio u konkurenciji, Adžić bi na raspolaganju imao još jednu opciju i za odbranu i za napad. Na sve te muke, nadovezao se i crveni karton Suzani Lazović, koja je propustila polufinale i bila pod neviđenim pritiskom skandinavskih medija.
"Naravno da bi nam Sara puno značila. Uzgred, Suzana Lazović je i izašla iz pravog ritma, nije bila na potrebnom nivou. Poremetilo ju je sve ovo što se dešavalo, uspjela je mašinerija iz Skandinavije da uradi sve da igramo, a da se ne osjećamo prijatno. Sve je to iskustvo za nas. Drago mi je da se bave nama, to znači da vrijedimo. Ako bog da, nastavićemo da im što više smetamo", dodaje selektor „crvenih”.
A koliko je važna duga klupa, najbolje se vidjelo u meču za bronzu. Linea Torstenson je zbog divljačkog starta nad Majdom Mehmedović dobila crveni karton u 12. minutu, a bolje bi bilo da nije, jer je njena alternativa Dženi Alm bila jedna od ključnih karika u pobjedi tima Hele Tomsen.
"Ona i igra više i daje više za Švedsku. Upravo o tome se i radi. Taj kvalitet od osam bekova koji Švedska ima, Crna Gora nema, niti će ikada imati. S tim se borimo, nekada se i izborimo, a nekada ne. U svakom slučaju, ovo je nevjerovatan rezultat, koji nas je godinu i po ranije doveo do predolimpijskog turnira, a vjerujem da ćemo doći i do Olimpijskih igara. Idemo u tom pravcu, ako djevojke ostanu kao jedno, kao familija, možemo da napravimo taj iskorak".
Crna Gora je na šampionatima Starog kontinenta redom osvajala šesto, prvo i četvrto mjesto, a na dva svjetska prvenstva je stala u osmini finala. Adžić je najavio da će u Danskoj otići bar korak dalje...
"Zasada smo bili uspješniji na prvenstvima Evrope, koja su značajno teža od svjetskih. Vjerujem da ćemo to promijeniti i da će nam šampionat u Danskoj biti prava uvertira za predolimpijski turnir i Olimpijske igre", zaključio je Adžić.
Sonja Barjaktarović se nakon poraza od Švedske tješila i govorila o savršenoj atmosferi u ekipi.
"Svaki poraz teško pada, pogotovo kada je u borbi za medalju. Koliko god da sam tužna, u meni ipak ima nekog prijatnog osjećaja, jer smo dale maksimum i borile se do kraja. Drago mi je što smo i poslije poraza pokazale da smo prava ekipa, da smo uvijek zajedno. To mi daje vjetar u leđa, za mene smo osvojile veliku medalju", naglasila je 28-godišnjakinja iz Berana.
Šveđanke su iskoristile što su „lavice” bile previše umorne u nedjeljnom okršaju.
"Dosta smo se trošile u prethodnim utakmicama, nismo imale snage na kraju. Žao nam je, mislim da smo zaslužile bronzu, ali jednostavno više nismo mogle. Dale smo sve od sebe, a hvala cijeloj ekipi, stručnom štabu, navijačima i svima koji su bili uz nas, jer nije mala stvar ući u polufinale ovako jakog takmičenja", istakla je Radmila Petrović, članica vjerovatno najboljeg tandema desnih krila na svijetu.
Jovanović: Ponosne smo kako se borimo
Prije dvije godine, Marija Jovanović je u beogradskoj „Kombank areni” podigla pehar, a u „Laslo Pap areni” nije imala sreće i dobila je samo cvijeće i utješnu plaketu za osvajanje 4. mjesta.
"To je sport. Treba ostati jak i kada je najljepše i kad je najteže. Naravno da nam je žao, jer smo bile jako blizu. Bronza bi bila veliki uspjeh za nas. Sigurno da su svi ponosni na nas, i mi bi trebalo da budemo, ali kada si tako blizu nečega zašta se boriš čitav život, onda moraš da budeš tužan", naglasila je djevojka koja za tri dana slavi 29. rođendan.
Duel sa selekcijom „tri krune” će sigurno dugo ostati urezan u sjećanju Dragana Adžića i njegovih izabranica.
"Imale smo priliku, ali je prevladala duža klupa Švedske tokom cijelog prvenstva, a ne samo u posljednjem meču. Dale smo sve od sebe, ponosna sam na svaki naš minut proveden na terenu, jer smo davale maksimum, vukle koliko smo mogle. Stvarale smo šanse, ali ih nismo iskoristile, i to ne nekim čudom na golu Bundsen, već samo našim umorom i prevelikom željom".
Crnoj Gori je potrebna bar još jedna opcija u bekovskoj liniji, ali je iskusna Danilovgrađanka svjesna da se to ne može preko noći.
"Ima nas toliko koliko nas ima i možda baš zbog toga dajemo maksimum na svakoj utakmici. Pričala sam sa dosta koleginica, dive nam se na koji način se borimo, jer se većina njih nikada nije borila ni za šta. Ponosne smo na to. Imamo i te kako kvalitetan podmladak, ali tim djevojkama treba vremena. Ne može se očekivati automatski neko čudo, ali imamo Đinu Malović, Đinu Jauković, Emu Ramusović... Da ne nabrajam dalje. One su budućnost našeg sporta i uz njih ćemo i mi starije i dalje pružati dobre partije", obećala je Jovanovićeva.
Bonus video:
