Iznenađenje je bilo što je Lovćen uopšte i tražio novog trenera, jer niko nije očekivao da će Zoran Abramović otići poslije duple krune u prošloj i Kupa Crne Gore u pretprošloj sezoni. Još veće iznenađenje je, međutim, što je uprava simbola crnogorskog rukometa za njegovog nasljednika izabrala Duška Milića.
Čovjek koji je 2006. završio treći mandat na klupi rukometašica Budućnosti je u Crnoj Gori praktično zaboravljen, jer je za ovih 12 godina samo kratko radio u Morači kao savjetnik. Ali, na Cetinju je davno ostavio odličan utisak, pa se dugogodišnji generalni sekretar kluba Petar Vujanović sjetio trenera sa kojim je u Lovćenu sarađivao davne sezone 1996/1997. i predložio ga predsjedniku Vidu Đakonoviću. Dogovor je brzo postignut, a Milić priznaje da je bio zatečen pozivom...
- Bio sam u Vojvodini kada su me zvali i putem telefona mi ponudili mjesto trenera. Svidjela mi se priča, normalna je, jednostavna, bez obećavanja brda i planina. Dogovorili smo sve za tri minuta. Drago mi je što sam opet tu, jer su Cetinje i Lovćen sinonim za crnogorski rukomet. Bio sam ovdje prije više od 20 godina, napravilo se finog posla i tada - prisjeća se 56-godišnji Podgoričanin.
Drago mu je i što ga predložio Vujanović.
"Mnogo mi znači što me se Lovćen sjetio, prijatno me iznenadio poziv. Nisam mogao ni da pomislim da ću doći ovdje, jer je klub imao dobre rezultate. Srećan sam što me je predložio Peđa, kojem sam bio trener, baš kao i Goranu Vujoviću, koji će mi biti pomoćnik. U razgovoru sa predsjednikom Đakonovićem nije bilo bajki na koje smo mi u Crnoj Gori navikli, već zdrava priča, bez ikakvih ultimatuma. Rečeno mi je: Imamo ovo što imamo, hoćeš li da radiš, nakon čega smo se vrlo lako dogovorili".
Cetinjani će u sezonu ući sa slabijim timom nego lani, jer su otišla oba golmana - Danilo Mihaljević u niški Železničar, a Nikola Matović u njemačkog trećeligaša Ajzenah, prvi srednji bek Filip Krivokapić je u mađarskom Mezokevešdiju, Stefan Jauković je prestao da igra, više nije tu ni Boban Ašanin, a Mirko Damjanović će biti van stroja do proljeća.
Zasada je došao samo čuvar mreže Vuko Borilović, a pripremama, koje su počele u ponedjeljak, pridruženo je i nekoliko mladih igrača iz mlade ekipe.
"Bilo je dosta trčanja ove sedmice, lopte nismo gledali. Ekipa je dosta promijenjena u odnosu na prošlu sezonu, ali je najbitnije da momci rade ozbiljno, pošteno i imaju volju. Naredne sedmice ćemo početi da radimo i sa loptom, a već 1. septembra počinje turnir u Trebinju", napominje Milić.
Iako je ekipa slabija nego lani, iskusni trener ne želi alibi.
"S Lovćenom je uvijek ambicija titula, to je logična stvar. Širi cilj je da se klub stabilizuje, kako bi što prije zaigrao u SEHA ligi, što bi bilo sjajno za ove momke. Ima puno uslova da se ispuni, ali bi to bio pravi pogodak", zaključio je novi trener najvećeg crnogorskog kluba.
Milić je tri puta bio trener rukometašica Budućnosti, a prvi je gurnuo u vatru tada maloljetne Jovanku Radičević, Anđelu Bulatović (tada Dragutinović), Mariju Jovanović, Anu Radović, Vinku Vlahović... Posljednji put je bio 2006. godine, ali je smijenjen nakon pobjede nad Bjasenom u Norveškoj za 3. mjesto u grupi i plasman u Kup pobjednika kupova, koji su „plave“ kasnije osvojile pobjedom nad Đerom u Mađarskoj.
Bio je i trener rukometaša Berana i Budućnosti, pomoćni trener seniorske reprezentacije SCG, a sa juniorkama SCG je 2004. osvojio bronzu na EP u Češkoj 2004. godine. Posljednjih godina je najviše radio u Srbiji, gdje je bio šampion sa rukometašicama Vrnjačke Banje i Zaječara, a vodio je i nacionalni tim te zemlje.
Bonus video:
