Kada su 20. oktobra izgubile drugu vezanu utakmicu u Ligi šampiona, rukometašice Budućnosti su bile na prekretnici. Još jedan poraz, četvrti u sezoni (izgubile i od Krima u Regionalnoj ligi), značio bi oproštaj od elite, plan o stvaranju nove velike ekipe bi već na startu doživio fijasko. I onda se odjednom sve promijenilo - tim Dragana Adžića je iz meča u meč igrao sve bolje, nije izgubio ni u dva obračuna sa svemoćnim Đerom i „gurao” sve do velikog finala. Do tamo gdje ih gotovo niko nije vidio prije početka sezone...
Rival, baš kao i prije dvije godine u dugo čekanom finalu, bio je Đer. Nakon dva remija u glavnoj fazi mnogi su se nadali da je moguće čudo u „Laslo Pap areni”, ali je tim Ambrosa Martina pokazao koliko znači iskustvo, izdržao pritisak i nošen sjajnom podrškom sa tribina dominirao svih 60 minuta.
"Bila sam prošle godine na fajnl-foru za rukometaše u Kelnu i zabilježila sliku ispod koje sam napisala: „Ovako će i nama da bude”. To je bilo podizanje pehara, ali nismo imale sreće da uradimo baš to. Tada sam imala želju da odem na završni turnir i ostvarila mi se. Vjerovale smo u to, da nismo ne bismo ni igrale u Budimpešti. Bio je to težak put, imale smo tešku prvu, a i drugu grupu, ali smo uspjele da dobrom igrom iz utakmice u utakmicu podignemo nivo i odemo na fajnl-for. Ušle smo u finale, ali nam je žao što nismo uzele titulu", naglašava Milena Knežević.
Da li ste strahovale od moguće eliminacije već u prvoj fazi?
"Jesmo. Bila nam je vrlo teška prva faza, jer smo imale dva kiksa na gostovanjima. Nismo smjele da izgubimo više nijedan meč, a bila je bitna i gol razlika. Uspjele smo da to nadomjestimo, a u glavnoj rundi smo igrale sve bolje i bolje".
Šta je odlučilo finale? Šta vam je falilo?
"Đer je definitivno imao veću želju za pobjedom. A ko više želi, taj i pobjeđuje. Nismo se dobro snašle, u prva dva meča sa Mađaricama smo pružile mnogo bolji otpor, čak smo bile bolje od njih. U najvažnijoj utakmici to nismo uradile, nismo pokazale igru koju znamo da igramo. Prije svega se to odnosi na dobru odbranu, koja je izostala, a sigurno se odrazila i na izdanje u napadu".
Koliko će vam značiti ovo iskustvo za naredne sezone?
"Svako veliko takmičenje i velike utakmice donose iskustvo. Dosta toga smo prošle, a sigurno smo najmlađa ekipa koja je igrala finale Lige šampiona. Time možemo da se pohvalimo, a sljedeće sezone ćemo biti iskusnije za veliko finale najvećeg takmičenja. Bićemo, naravno, bolje i za Kaću Bulatović, koja je pokazala koliko znači svakoj ekipi".
Sada, gotovo dva mjeseca kasnije, kako gledaš na onaj incident sa Anitom Gorbic, zbog kojeg si suspendovana dva meča?
"Zaboravila sam ga".
Da li se trudiš da ga potpuno izbrišeš iz sjećanja?
"Ja sam ga izbrisala, a ne razmišljam o tome da li su oni to uradili. Ne govori se ni o tome da su one mene tukle, gleda se samo na to kada ja nekoga dotaknem. Ali, to je tako. Svako svoje gleda, ja ću nastaviti dalje kao da se ništa nije desilo.
Osvaja li Budućnost naredno izdanje Lige šampiona?
"O tome ćemo pričati naredne godine", zaključila je Kneževićeva.
Galerija
Bonus video:
