Prva dva meča u kojima nisu imale pravo na grešku, rukometašice Budućnosti su odradile lagano i ubjedljivim pobjedama nad Midtjilandom i MKS Lublinom sačuvale sudbinu u svojim rukama.
Pred Podgoričankama je sada posljednji dio trilogije zvane glavna faza, pošto moraju da upišu još jedan trijumf kako bi ušle među osam najboljih ekipa Evrope.
U „Moraču” stiže Ferencvaroš, klub koji je Budućnost zadužio i tokom istorije, ali i u 2. kolu, kada je u Dabašu slavio 27:25.
Mađaricama odgovara i bod, ali iz poslovično opreznog Dragana Adžića isijava takav optimizam, da se čini sigurnim da će Žužana Tomori i drugarice morati da se zadovolje selidbom u Kup pobjednika kupova.
"Želim da vam se zahvalim na dosadašnjem praćenju i vjerujem da ćemo u ponedjeljak u novinskim izvještajima čitati pozitivne vijesti sa utakmice", obratio se Adžić novinarima na jučerašnjoj konferenciji.
Trener „plavih” smatra da je njegov tim u boljoj formi nego pet sedmica ranije, kada je poražen u Mađarskoj.
"Računali smo na početku sezone da će nam biti potrebno vrijeme da se ekipa „složi”, da nove igračice prihvate neke stvari i da dostignemo željeni nivo forme. Nakon pet kola i jedne EHF nedjelje siguran sam da smo došli na nivo da možemo da igramo kući sa Ferencvarošem i da pobijedimo. Neće biti nimalo lako, jer Mađarice bolje nego protiv Midtjilanda, ali i mi sigurno možemo da pokažemo mnogo više nego u Dabašu. Imamo možda i najbolji zdravstveni bilten do sada, vjerujem da će nam to i odnos djevojaka na svim treninzima od 22. jula donijeti veliko slavlje" poručio je Adžić.
Šta Vam je pokazao poraz Ferencvaroša od Midtjilanda u prošlom kolu? Da li je u pitanju bila nadmenost ili nešto drugo?
"U obje utakmice je odlučivala vrhunska golmanka Midtjilanda i slabija odbrana Ferencvaroša. Ekipa koja se bazira na bekovskim šutevima, ako sa suprotne strane ima dobrog golmana, vrlo teško može da igra i ne može da promijeni stil. To se Ferencvarošu desilo dva puta protiv Dankinja, vjerujem da ćemo ga i mi dovesti u tu situaciju".
Mađarice su prošle godine bile na korak od polufinala, ali se čini da ove sezone ne igraju tako. Slažete li se sa tim?
"One su se čak i pojačale u odnosu na prošlu godinu, kada su bile na korak od polufinala. Tada su same sebe dovele u situaciju da prođe Olkim, a ne one. Ali, način na koji igraju po meni nije onaj koji bi trebalo da vodi ekipu do vrhunskih rezultata. Mogu da pobjeđuju i da to lijepo izgleda, ali da bi se ostvario vrhunski rezultat, a vjerujem da ćemo mi to potvrditi, potrebno je još ponešto".
Spremate li posebnu odbranu za Tomori?
"Tomori će, kao jedna od najkarakternijih igračica u ekipi, još više preuzeti odgovornost i više biti na poziciji lijevog beka, a ne desnog, gdje obično igra. Ključ je kakav će biti naš odnos prema njoj i koliko ćemo je svesti na zanemarljiv broj golova i navesti je na greške u koje ona zna da uđe".
Postoji li pritisak pred meč odluke?
"Ovo nam je treća utakmica koja je biti ili ne biti, bilo koju od prethodne dvije da smo izgubili ova ne bi imala značaj. Drago mi je da su djevojke, pogotovo nove, jako dobro odgovorile protiv Midtjilanda. Sigurno je da će sada biti još veći naboj, ali vjerujem da će sve na terenu biti pozitivno, da nam trema neće stvarati pritisak. Svi mi živimo za ovakve utakmice, i ne želimo da ova prođe pored nas samo zato što smo bili pod pritiskom. Samo izbacivanje Ferencvaroša iz borbe za osvajanje Lige šampiona je nevjerovatan uspjeh, jer je to ekipa koju su svi treneri potencirali kao jednog od favorita", zaključio je Adžić, koji je na opasku „Vijesti” da je ista priča bila i za Budućnost lakonski odgovorio:
"Pa da".
Imali smo jači tim 2002. nego 2012.
Prije više od 11 godina, Budućnost je bila na pragu višedecenijskog sna, jer je u prvom meču polufinala Lige šampiona u Budimpešti remizirala sa domaćinom (32:32).
U revanšu, pred 6.000 gledalaca u prepunoj „Morači”, san je pretvoren u košmar, jer je Ferencvaroš (tada nastupao pod imenom Herc) slavio sa 32:31 i otišao na megdan kasnijem prvaku, Đorče Petrovu.
Od sadašnjih igračica Budućnosti niko, naravno, nije nosio dres ekipe koju je vodio Zoran-Tuta Živković, ali će dvije osobe biti i te kako motivisane za revanš - sportska direktorica Bojana Popović (tada Petrović) je tog 21. aprila 2002. odigrala posljednju veliku utakmicu za Budućnost pred odlazak u Dansku, a Dragan Adžić je bio pomoćnik Živkovića, ali nije sjedio na klupi.
"Nemam nikad želju da se bilo kome osvetim, ali tu utakmicu pamtim, kao i dosta ljudi u Podgorici. Mislim da smo tada imali najjaču ekipu u Evropi, ali nismo najbolje igrali, što je pokazala i ta utakmica. Upoređujući ga sa tadašnjim sastavima ostalih ekipa, taj tim je bio jači nego kad smo osvojili Ligu šampiona 2012. Postoji, sigurno, dodatna želja da i iz tog razloga pobijedimo Ferencvaroš", naglasio je Adžić.
Bonus video:
