Ako ne bude imao problema sa desnim ramenom, što mu svi ljubitelji rukometa od srca žele, proslavljeni crnogorski rukometaš Alen Muratović će se u predstojećoj sezoni vratiti na teren, nakon više od četiri godine pauze!
I to mimo svih prognoza ljekara u Njemačkoj, koji su mu prije četiri godine, nakon operacije šuterskog ramena, saopštili da više neće moći da igra…
Muratović se krajem prošlog mjeseca, na veliko i prijatno iznenađenje, pojavio na treningu španskog Kangasa, čiji je dres nosio od 2003. do 2005. godine, i u kojem će nastupiti u sljedećoj sezoni…
Velika želja za rukometom, nakon četvorogodišnje pauze, prevagnula je da 33-godišnji Nikšićanin odluči da se vrati na teren, pošto je rame dobro odreagovalo na početne napore, ali će biti potrebno i dosta strpljenja…
“Moramo polako sa Alenom. Iz nedjelje u nedjelju ćemo procjenjivati njegov napredak, ali sam optimista da će moći da nam pomogne tokom trajanja sezone”, kazao je trener Kangasa Viktor Garsija, poznatiji kao Piljo.
Podsjećanja radi, Alen, jedan od najboljih crnogorskih igrača svih vremena, posljednju utakmicu je odigrao u januaru 2009. godine, prijateljsku u dresu Flensburga, u pauzi zbog Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, kada je i doživio tešku povredu ramena.
Više od godinu dana je pokušavao da se vrati na parket i nastavi tamo gdje ga je zaustavila bezazlena prijateljska utakmica. Operacije, oporavak, iščekivanje nijesu pomogli, u maju 2010. godine je stigla konačna dijagnoza da ne može dalje…
“Završio sam. Tako je to u sportu. Doktori su rekli da nikada neću moći povratiti jačinu šuta i da će rame uvijek biti u opasnosti zbog velikog broja kontakata. Život ide dalje i mora na njega pozitivno da se gleda. Čovjek treba biti zadovoljan sa svim. Samo da smo zdravi. Biće svega. Upisaću školu za sportske menadžere u Beogradu. Ona traje tri godine. To mi je plan”, izjavio je prije tri godine Muratović.
I taj plan je ispunio je, jer je diplomirao u Beogradu, a plan je “prebacio”, jer je nedavno postao i otac.
Muratović je karijeru počeo u rodnom Nikšiću, a onda ga je krajem prošlog vijeka u Podgoricu, u Budućnost, doveo Rade Đurđić, kao golobradog momka, tada sa atipičnim skok šutem, igrača koji je kasnije postao strah i trepet za sve golmane planete.
U Lovćen je prešao 2001. godine, i sa cetinjskim klubom osvojio dva trofeja u Kupu bivše Jugoslavije (2002, 2003), nakon čega je i otišao u Kangas, a onda nakon dvije sezone i u Valjadolid, sa kojim je 2006. osvojio Kup Španije, a godinu dana kasnije stigao do polufinala Lige šampiona (te sezone je bio sedmi strijelac Lige šampiona sa 64 gola), gdje je Valjadolid nesrećno ispao od Flensburga.
Godinu dana kasnije Valjadolid je zastao i u polufinalu Kupa kupova, opet od njemačkog tima, Rajn Nekar Levena.
Partije u polufinalu LŠ protiv Flensburga su mu bila najbolja preporuka za transfer u Bundes ligu i Flensburg, koji je, kako je tada objavljeno, za Muratovićev transfer platio Valjadolidu 700 hiljada eura obeštećenja, pošto je Alen bio pod ugovorom sa španskim klubom.
Sa reprezentacijom Crne Gore je igrao na Evropskom prvenstvu u Norveškoj, u januaru 2008. godine, gdje je prvi prvi strijelac grupne faze takmičenja sa 24 gola iz 40 pokušaja, odnosno osam prosječno po meču.
Posljednje mečeve za našu reprezentaciju odigrao je protiv Rumunije u junu 2008. godine, u neuspješnim baraž mečevima za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, nakon čega je odlučio da se povuče iz nacionalnog tima…
Zahvaljujući njegovim dobrim vezama sa klubom, Alen je u Kangas je doveo dvojicu sugrađana iz Nikšića, prvo desno krilo Marka Lasicu (igrao od 2010. do 2012. godine), a potom nedavno i golmana Mila Mijuškovića, koji je predstavljen prije šest dana…
Bonus video:
