Sedma dupla kruna bila je upisana još prije početka sezone, a 21. maja je samo ovjerena – Budućnost je protiv svog drugog tima, veoma talentovanih kadetkinja koje vodi bivša proslavljena igračica Maja Savić, stigla do 14. trofeja u nezavisnoj državi, ukupno 51. u klupskoj istoriji, računajući evropske i trofeje osvojene u bivšoj SFRJ i SRJ, te državnoj zajednici Srbija i Crna Gora.
Uz titulu i pehar u Regionalnoj ligi, te plasman u Glavnu rundu Lige šampiona, ekipa Dragana Adžića je ispunile sve planove za ovu sezonu.
„Posebno mi je drago što smo finale igrali protiv naših kadetkinja, koje sjajno rade i sjajno su vođene od Maje Savić. Vidjeli ste kakva je borba bila sa jedne i sa druge strane. To je velika naša perspektiva, i posebno mi je drago što je njihov odnos bio takav. Što se tiče sezone, apsolutno sam zadovoljan, ostvarili smo sve što smo željeli, i sa novom energijom ćemo dočekati sljedeću sezonu. Odmah se okrećemo seniorskoj reprezentaciji i Mediteranskim igrama i stvaranju novih igračica“, rekao je nakon meča Adžić.
U finalu Kupa, Milena Knežević je odigrala samo nekoliko prvih minuta, u igru nijesu ulazile Voltering, Bulatović, Trifunović, možda ne bi ni Mendi da se početkom drugog poluvremena nije povrijedila Ivana Božović (djevojačko prezime Stojanović), koja se, međutim, u finišu vratila na teren i sa sedam golova završila najefikasniju partiju u dresu Budućnosti. Isti učinak su imale i krila, Mehmedović i Miljanić, gol manje je postigla Živković.
Sa druge strane, desni bek Đurđina Malović je potvrdila raskošan talenat (sam golova, skoro pola od osvoje ekipe), iako je dan prije meča, zajedno sa Itanom Grbić stigla iz Francuske, gdje su sa juniorskom reprezentacijom imale neočekivano neuspješne kvalifikacije (porazi od Francuske, Portugala i Italije). Ali i ostatak ekipe je pokazao da nijesu bez argumenata oni koji kažu da se radi o veoma darovitoj generaciji...
Inače, što se samo utakmice tiče, neizvjesnost je trajala do 8:6 u 17. minutu, nakon čega je Budućnost prvo pobjegla na 13:6, a do odmora na „plus osam“. Konačnih 32:18 je i najveća razlika koju je Budućnost imala još tri puta (22:8, 28:14, 31:17)...
„Ovo je prva i najveća provjera za ovu ekipu pred Evropsko kadetsko prvenstvo u Poljskoj. Djevojke su vrijedno radile od 10. januara, kada smo počeli da se spremamo za kvalifikacije. U tom momentu niko nije ni mogao da sanja da ćemo se naći u finalu Kupa sa tako mladim i neiskusnim igračicama, jer, ipak, nijesu imale jakih mečeva. Uoči ovog finala pobjednik se znao, ali je bitno da je ekipa pružila maksimum na terenu, da se nije predavala. Dali smo 18 golova, što je jako dobro, jer se vidjelo da ekipe poput Lokomotive, Metalurga i Podravke ne mogu da daju Budućnosti 15-16 golova po utakmice, pa je za pohvalu to što su uradile moje kadetkinje. Naravno, ima nekih stvari koje ćemo promijeniti u odbrani i radili na tome. Ali, u tim godinama imaju više prava na grešku od iskusnijih igračica“, rekla je Maja Savić, trener Budućnosti II.
Pobjednički pehar, kao i onaj za šampionsku titulu, uručio je predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore Predrag Bošković, dok je medalje zajedno sa njim uručio Emir Bešlija, direktor rukometnih liga.
Bulatović: Pravi oproštaj od kluba
Meč u finalu Kupa bio je posljednji za nekoliko igračica – Klodin Mendi (ide u Vardar), Jelenu Trifunović (Podravka), Jelenu Živković, a posebno Anđelu Bulatović, dijete Budućnosti (u Ligi šampiona debitovala 2004. godine), koja će naredne sezone igrati u slovenačkom Krimu (fali samo potpis na ugovor). Njenim odlaskom Budućnost gubi, prije svega, jedan od glavnih „stubova“ u odbrani, ali i igračicu koja je i u napadu znala znalački da organizuje igru, postiže golove, i rijetko šutura bez rezona.
„Jeste mi teško, ali, eto, na pravi način se opraštam od mog kluba. Međutim, nikad se ne zna, možda se jednog dana vratim, i bude još trofeja i titula. Svih ovih godina sam osvojila mnogo trofeja, vjerujem da sam i ostavila neki trag u Budućnosti, ali sada mislim da je pravo vrijeme da idem, da nastavim svoj put", kaže Anđela za „Vijesti“.
Kako kaže, Krim ima „“visoke ambicije za sljedeću sezonu, puca visoko“. „Srećna sam što idem u takav klub. Bez obzira što sam osvojila i Ligu šampiona, kao i svaki igrač, i ja svake godine želim više. Nadam se da ću i sljedeće sezone imati zapaženu sezonu u krimu, i da ću dati svoj doprinos da ostvarimo zacrtane ciljeve", dodala je 26-godišnja Bulatović.
Budućnost – Budućnost II 32:18 (16:8)
Podgorica – Dvorana „Reks“. Gledalaca: oko 100. Sudije: Beharević i Čavor (oba sa Cetinja). Sedmerci: Budućnost 3 (3), Budućnost II 1 (1). Isključenja: Budućnost 8, Budućnost II 10 minuta.
Budućnost: Voltering, VUKČEVIĆ (14 odbrana), Perović (tri odbrane), MILJANIĆ 7 (3), Trofunović, Mendi, ŽIVKOVIĆ 6, Bulatović, BOŽOVIĆ 7, Ježić 1, CVIJIĆ 3, MEHMEDOVIĆ 7, Despotović 1, KNEŽEVIĆ.
Budućnost II: Nenezić (četiri odbrane), RAJKOVIĆ (sedam odbrana), ARSENIJEVIĆ 1 (1), BULATOVIĆ 2, Ujkić 1, SENIĆ 2, I. PAVIĆEVIĆ 1, GRBIĆ 2, MALOVIĆ 8, Čavlović, Milošević, Muratović 1, Prelević, J. Pavićević.
Bonus video:
