Trinaestog maja 2012. ispisana je najljepša stranica istorije velikana crnogorskog rukometa, Budućnost je u krcatoj „Morači” ispunila višedecenijski san i postala prvak Evrope.
Danas, tačno osam mjeseci i 20 dana kasnije, nova generacija podgoričkog kluba, bez Bojane Popović, Maje Savić, Katarine Bulatović, Sonje Barjaktarović, Ane Đokić..., naspram sebe će opet imati Đer.
Mađarski prvak, koji je u maju izgubio svoje sedmo evropsko finale, a drugo u Ligi šampiona i drugo od Budućnosti (Kup pobjednika kupova 2006), ovog puta je favorit - tim novog trenera Ambrosa Martina je makar jednako jak kao i lani, dok Dragan Adžić sada može da računa na samo sedam igračica koje su bile u ekipi tog 13. maja.
Bilo bi ih osam, ali je Majda Mehmedović tada, kao i sada, bila povrijeđena...
"Pošto je ekipa praktično ostala na okupu, mislim da je Đer jači nego u maju. Promjenom trenera je veći akcenat stavljen na odbranu, a samo dovođenje Francuskinje Tervel, koja je vrhunska defanzivna igračica, govori u prilog tome. Uzgred, Martin više rotira od prethodnog trenera Bona i tako održava visok ritam. Zajedno su duže i to iskustvo od prošle godine sigurno doprinosi da ove sezone djeluju još bolje i kvalitetnije", istakao je Adžić.
U prilog činjenici da je Đer favorit govore rezultati iz prve faze, u kojoj su Jovanka Radičević i drugarice upisale svih šest pobjeda, a Budućnost imala skor 4-2. I imena koja igraju za „zelene” garantuju napad na titulu, ali jedna stvar ne smije da se zaboravi - neviđen karakter igračica Budućnosti, koji se najbolje vidio na Evropskom prvenstvu u Srbiji.
"Apsolutno je sve na strani Đera. To je, po meni, prvi pretendent za osvajanje Lige šampiona. Mi smo ispunili osnovni zadatak, jer smo se izborili za šest utakmica sa najjačim protivnicima. Nismo se specijalno spremali za Đer, koji kući teško gubi i protiv mnogo jačih ekipa nego što je trenutno Budućnost, već smo se više posvetili Larviku i Randersu. Idemo rasterećeni, ali nećemo da se predamo", zaključio je Adžić.
Prvu utakmicu u Ligi šampiona nakon revanša finala odigraće Dragana Cvijić. Djevojka kojoj je pripala čast da podigne pehar sa Bojanom Popović taj meč je igrala sa pokidanim ligamentima koljena, koje je kasnije drugi put operisala. Oporavak je bio možda i brži nego što se očekivalo, robusna kružna napadačica je potpuno spremna za povratak na veliku scenu.
"Dočekah i to", bio je odgovor srpske reprezentativke na pitanje kakav je osjećaj što će ponovo igrati u elitnom takmičenju.
"Odlično se osjećam otkada sam počela da treniram, jedva čekam da utakmica krene, da što prije počnem da igram. Noga je u odličnom stanju, ništa me ne boli, povreda je prošlost".
Šta očekuješ u Mađarskoj?
"Ne mogu da kažem da očekujem pobjedu, već jako tešku utakmicu. Đer kući igra dobro, ima odlične navijače, ali idemo da im se suprotstavimo na najbolji mogući način i, ako bude prilike, da pobijedimo".
Prošle godine ste sa mnogo jačom ekipom izgubile u Mađarskoj. Šta vam je sada adut?
"Tada je bilo nas 10 debitanata u finalu i tu su presudili trema i strah. Sada nemamo šta da izgubimo, imamo mladu ekipu i probaćemo da odigramo sve što smo spremile, pa šta bude".
Može li Budućnost ove sezone do polufinala?
"Ja bih to, iskreno, najviše na svijetu voljela i da osvojim titulu sa ovom ekipom. Ali, polako, idemo od utakmice do utakmice. Spremne smo, dobro smo igrale u pripremnim mečevima i moramo tako da nastavimo. Možemo samo da napredujemo, nikako da idemo nazad", zaključila je Dragana Cvijić.
Parovi
Grupa 1
Danas
Đer - Budućnost (16.00)
Ranije
Larvik - Randers 25:19 (12:9)
Grupa 2
Sjutra
Zvezda - Krim (14.00)
Olkim - Ferencvaroš (18.00)
Bonus video:
