U Budućnosti je tokom šest utakmica Lige šampiona bila rezerva neprikosnovenoj Majdi Mehmedović, spremala se za tu ulogu i na Evropskom prvenstvu u Srbiji. I bilo je tako na utakmicama protiv Islanda, Rusije i Rumunije, tokom kojih je sakupila tek nešto preko devet i po minuta.
A onda, tokom meča sa Mađarskom, kada se sudbina ponovo poigrala sa Mehmedovićevom, Biljana Pavićević je naprasno postala prvo lijevo krilo reprezentacije Crne Gore. Zapravo, jedino.
Ta uloga je nije uplašila, 24-godišnjakinja je bila odlučna u namjeri da iskoristi svojih „pet minuta”. I uspjela je...
"Od kada sam počela da treniram rukomet, sanjala sam da odem na neko evropsko, svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre. I dočekala sam, dosanjala sam svoj san, a još smo i osvojile istorijsko zlato. Mnogo mi je žao što se Majda povrijedila, ali sam veoma srećna i zadovoljna što sam dokazala da mogu da budem član ove ekipe. Ovo će mi biti veliki motiv da nastavim da radim još više", kaže Biljana, koja će tek od naredne sezone nastupati pod prezimenom Rakić, jer nakon udaje nije imala dovoljno vremena da promijeni papirologiju.
Pavićevićeva je bila kapitenka kadetske reprezentacije Srbije i Crne Gore, a na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Makedoniji 2008. je preživjela pakao - u 13. minutu utakmice sa Danskom je postigla gol, ali je nezgodno pala i teško povrijedila koljeno. Uslijedile su dvije operacije, dvije godine golgote, ali se nije predavala. U formu se vraćala u Biserima i makedonskom Žito Prilepu i vratila se u Budućnost, a sada je nezamljenljiv član reprezentacije koja je prije šest dana u Beogradu postala prvak Evrope.
"Od prvog dana sam vjerovala da mogu da se vratim na nekadašnji nivo. Da nije tako, ne bih se izlagala jakom bolu i išla po nekoliko mjeseci na liječenje u Igalo i Pulu. Ne bih išla ni na pozajmice u Bisere i Žito Prilep da nisam vjerovala da ću dobiti šansu".
Igrama u Makedoniji je kupila povratnu kartu za matični klub.
"Na početku prošle sezone sam pričala sa ljudima iz Budućnosti i rekli su mi da će me vratiti za ovu godinu. Znala sam, ipak, da moram što bolje da igram da bi se to dogodilo. Bila sam odlična u Prilepu, pa mi je trener Adžić na jednom od okupljanja reprezentacije tokom proljeća rekao da računa na mene za sljedeću sezonu. Kazao mi je da će se zbog odlaska Maje Savić otvoriti velika šansa meni i Majdi i da zna moj karakter, da je ubijeđen da mogu da se vratim na nekadašnji nivo".
Nije, ipak, dobijala puno šansi, jer je 22-godišnja Baranka igrala fenomenalno. Ali, kada se Majda povrijedila, nije imala kud. Morala je na teren.
"Nije bilo treme u tom trenutku, kao ni u ostalim mečevima, ali jeste pritiska koji sam sama sebi stvarala. Nisam smjela da dozvolim da bilo ko u ekipi pomisli da nema ko da zamijeni Majdu. Psihički sam se spremala za ovo i ojačala sam baš poslije tih silnih povreda, tako da malo šta može da me uzdrma. Pogotovo ne to što sam dobila šansu koju sam dugo čekala. Žao mi je, naravno, što mi se tako pružila, ali sam morala da je iskoristim. Srećom, cijela ekipa i trener su vjerovali u mene, to mi je olakšalo igranje".
Kako je vrijeme odmicalo, Pavićevićeva je bila sve sigurnija. I sama ističe da se najbolje osjećala pred finale i na samoj utakmici sa Norveškoj.
"Osjećaj pred finale je bio nevjerovatan. Bila sam srećna, ispunjena, a i znala sam da će dosta naših navijača doći da nas bodri. Imala sam pozitivnu tremu, jedva sam čekala da meč počne. Spremale smo se posebno za taj okršaj, željele smo da vratimo Norvežankama zbog toga što su moje saigračice izgubile zlato u londonu. I bila sam najsigurnija baš na toj utakmici, kao i čitava ekipa".
Protiv Norveške je bila zadužena za jedno od najboljih desnih krila svijeta i nadigrala je - Lin-Kristin Rigelhut-Koren je postigla dva gola iz šest pokušaja, a Biljana je gađala dva od dva.
"Trudila sam se da je zaustavim što sam bolje mogla. Nije postigla nijedan gol iz kontre. Imala je jednu veliku šansu već na početku, ali joj je Sonja odbranila šut. To me je otrijeznilo".
Na kraju je djevojka koja je debitovala golom u Ligi šampiona prije gotovo šest godina u porazu od Đera u „Morači” priznala da je vjerovala da Crna Gora u Srbiji može do odličja.
"Poslije Olimpijskih igara sam vidjela koliko je ovo moćna ekipa. Očekivala sam da možemo da napravimo veliki rezultat, da može do medalje, ali pošto više nema Bojane Popović i Maje Savić nisam vjerovala da je moguće da uzmemo zlato. Ali, kada sam vidjela kako se dobro slažemo, družimo i da smo u odličnoj formi, povjerovala sam da možemo do samog kraja", zaključila je Pavićevićeva.
Pred nama je svijetla budućnost
Htjeli to u crnogorskoj reprezentaciji ili ne, na naredna takmičenja „crvene” neće moći da idu kao na Evropsko prvenstvo, kada ih niko nije svrstavao među favoritkinje. Na svakom narednom šampionatu, biće kandidatkinje za medalje...
"Zna se da je teže ostati na istom mjestu nego doći do nekog uspjeha. Ipak, mnogo vjerujem u ovu ekipu i nadam se da ćemo igrati kao i do sada. Ako nas neko i napusti zbog godina, bićemo i dalje jake, zbog toga što je ovo mlada ekipa, pred nama je svijetla budućnost", kaže Pavićevićeva.
Bonus video:
