Sve je počelo posljednjeg dana jula 2010. godine bronzom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Južnoj Koreji i titulom najboljeg golmana, odnosno mjestom u idealnoj postavi šampionata.
Od te godine riznica trofeja Marine Vukčević uvećana je za tri Regionalne lige, trofej u Ligi šampiona i Kupu kupova, olimpijsko srebro na Igrama u Londonu i na kraju zlato na Evropskom prvenstvu u Srbiji.
Marina je nakon srebra u Londonu, u razgovoru za „Vijesti“, rekla da „još uvijek sanja, da ne može da vjeruje da joj se dogodila olimpijska medalja, da neće još dugo to shvatiti ozbiljno“. Tada je rekla i da „ne želi da je bilo ko štipne da se probudi”.
"Izgleda da se još nisam probudila iz tog sna. I ne bih htjela, koliko je samo lijep", uz osmijeh kaže za „Vijesti” Marina Vukčević, sa 18 godina najmlađa članica naše reprezentacije.
Marinu je po povratku sačekalo još jedno iznenađenje. Crnogorski olimpijski komitet je proglasio za najbolju mladu sportistkinju godinu u Crnoj Gori.
"Iskreno, iznenadila sam se. Tog dana su mi mnogi slali poruke, čestitali, a ja nisam imala pojma o čemu se radi".
Sad već postaje problem gdje smjestiti sve medalje i priznanja.
"Moram da nađem novo mjesto".
Na Olimpijskim igrama je bila najmlađa učesnica ženskog rukometnog turnira, jedina sa 18 godina. Na nedavnom EP je bila druga najmlađa, nakon Srpkinje Jovane Risović, takođe golmanke, mlađe mjesec i po.
"Još uvijek ne mogu da vjerujem da se sve to dešava. Trofej u Ligi šampiona, olimpijsko srebro i sada zlato na Evropskom prvenstvu. Ova godina je fantastična. Tokom godine nisam puno razmišljala o tome, ali sad sjedim i stalno mislim na to, vraćam film unazad. Sve da sam tražila, ne bi mi se bolje moglo desiti. Presrećna sam", nastavlja priču Marina.
Tako mlada reprezentacija, a već sa dvije medalje u džepu, obje u istoj godini. Šta tek očekivati u budućnosti...
"Vidjećemo, ali nadam se da ćemo svim narednim izazovima odgovoriti kako treba".
Evidentno je i veliko samopouzdanje, osjetili su to svi rivali u Srbiji.
"Samo da nastavimo ovim putem i da stalno osvajamo ponešto, svaka medalja će biti kao zlatna. Jer, naše vrijeme tek dolazi", ističe Marina.
S obzirom na to da je dosta igračica iz Budućnosti, kako kaže, znala je da Crna Gora može daleko da dogura.
"Međutim, nisam bila sigurna da će to biti zlato. Ali, kako su utakmice prolazile, bila sam sve sigurnija da možemo do konačnog trijumfa. Poraz od Njemačke nas uopšte nije pokolebao. Protiv Srbije sam imala nekakav osjećaj, iako je utakmica bila na nož, gol za gol, da možemo u finale i da ne želimo da ispustimo ovu šansu. U finalu nismo htjele da dozvolimo da Norvežankama ne vratimo dug iz Londona. Igrale smo super utakmicu, timski, nije bilo bitno ko je na klupi. Vjerovale smo da možemo".
Norvežankama, jednostavno, nije bilo „spasa“...
"To je bilo pravo finale. U životu nisam doživjela takvu utakmicu, toliku napetost... I da toliko želim neku pobjedu. Da smo igrale još 80 minuta, ne bi nas dobile".
Krcata „Morača“ na dočeku je bila logična posljedica.
"Doček je stvarno bio super. Bilo je i djece sa roditeljima. Hvala svim tim ljudima koji su došli i čekali nas toliko u „Morači“, iako je bila kiša i hladno", istakla je Marina.
Bojana I Maja su nas uvele u svu ovu priču
Marina ne brine da ovogodišnje titule mogu da budu breme za mlade igračice na budućim takmičenjima.
"Možemo da se nosimo sa tim. U Londonu su nas Bojana Popović i Maja Savić polako uvodile u svu ovu priču, da mi same, bez njih, možemo da iznesemo igru. Puno su pričale sa nama... Ko god da je na terenu, daje 100 odsto svojih mogućnosti. Igramo timski i to daje rezultat, vjerujem da će tako biti i ubuduće", kaže golmanka Budućnosti i reprezentacije.
Soka je igrač za velike utakmice
O odnosu sa Sonjom Barjaktarović, Marina kaže:
"To se ne može opisati, to se vidi na terenu. Samo molim boga da na utakmici krene jednoj od nas, nije bitno koja je na terenu, igramo za zajednički uspjeh. Vidjelo se da je Soka igrač za velike utakmice. Ja sam zadovoljna kad dobijemo utakmicu i kad Soka odlično brani. Ona je branila u finalu, a bilo je isto kao da sam ja. Tako sam se osjećala, svaki gol koji je primila kao da sam ga ja primila, isto i za odbrane. Zbog takvog osjećaja smo i došle do zlata", zaključila je Marina Vukčević.
Bonus video:
