Po broj minuta provedenih na terenu, Anđela Bulatović je bila drugi igrač naše reprezentacije (nakon Ane Đokić), osim tradicionalne uloge u odbrani, vrlo značajne za “crvene”, koju je odlično odradila, na Evropskom prvenstvu je, poslije završetka karijere Bojane Popović, imala i mnogo više zadataka u napadu.
I taj segment je odradila veoma dobro, poštujući zadatke trenera, i posebno maksimalno “cijeneći loptu”. U velikoj mjeri je srednji bek naše selekcije zaslužan što je Crna Gora samo od Norveške imala više izgubljenih lopti po meču (13,1 po utakmici, Norveška 12,6).
"Moja uloga jeste bila da razigravam čitavu ekipu, da pokušam da bekovi budu što efikasniji, naravno krila i pivot. Imala sam tu neku skriveniju ulogu, ali zadovoljna sam, iako u svakom trenutku može bolje. Nadam se da ću iz godine u godinu napredovati i iskazati sebe na najbolji način", kaže za “Vijesti” Anđela Bulatović.
Dva dana nakon osvajanja zlata, prvog u istoriji crnogorskog rukometa, nakon bronze juniorki na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji 2010. godine i srebra na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Londonu, utisci se kod Anđele još nijesu slegli.
"Trebaće malo vremena za to, kao poslije Londona. Ali, kad izađemo na ulicu vidimo koliko su ljudi sve to pratili, koliko su navijali za nas i koliko je naš narod to doživio na poseban način. Osjećaj je stvarno prelijep kada vidiš da si nekome život uljepšao makar na jedan dan".
A kad vrati film na istorijsko finale sa Norveškom, jedno od najljepših i najuzbudljivijih u istoriji rukometa, kaže da je duel sa Skandinavkama bio veoma težak.
"Posebno što smo se nakon polufinala protiv Srbije istrošile, posebno na psihološkom planu, i trebalo je skupiti snage i odigrati protiv Norveške, koja je jača od Srbije. Finale je bilo izuzetno. Kada sam vidjela kako se mi samo vraćamo u odbranu, kako im ne dozvoljavamo da nam daju lake golove, kako inače gaze svakog protivnika, znala sam da nećemo dozvoliti da nas pobijede. Bila sam sigurna da ćemo se boriti do samog kraja, do posljednjeg atoma snage, bez obzira na to koliko utakmica bude trajala".
Zajedničku ocjenu nastupa Zlatnih lavica u finalu dijeli i Anđela.
"U očima svake saigračice sam vidjela koliko želimo tu pobjedu, koliko želimo da skinemo Norvešku sa trona. Znala sam da nam pobjeda ne može izmaći".
O novom sjajnom dočeku o strane navijača, ovoga puta u “Morači” srednji bek reprezentacije ne može da nađe prave riječi.
"Teško je opisati kako smo se osjećale na dočeku nakon Londona, kao i u “Morači”. Možemo jedino svima da zahvalimo od srca, i da obećamo da ćemo se i ubuduće truditi i pružiti maksimum da i ubuduće ostvarujemo ovakve i slične uspjehe", istakla je Anđela.
Vjerovala sam u sebe
Nije puno šutirala na gol, svega 15 puta (osam golova), ali je često pogađala i imala značajn učinak u napadu kada je bilo najbitnije. Naročito protiv Norveške u finalu, kad je kod 31:31 prvo izborila sedmerac i isključenje Hajdi Loke (penal je realizovala prezimenjakinja Katarina), da bi potom iz kontre postigla gol za 33:31, koji je minut i 13 sekundi prije kraja drugog produžetka i prelomio ovaj meč…
"Imala sam veliko samopouzdanje, vjerovala sam u sebe, vjerovala da mogu da odradim neke stvari, kao što je bilo u toj zavšnici protiv Norveške. Ali, timski rad je najbitniji, naše zajedništvo je donijelo zlato", ističe Anđela Bulatović.
Nema puno sportista koji mogu da se pohvale takvih uspjesima
U maju su osvojile Ligu šampiona, u avgustu je stiglo olimpijsko srebro, a sredinom decembra i zlato na Evropskom prvenstvu. Za tako kratak period nevjerovatna niska uspjeha…
"Nisam mogla ni da sanjam da u sedam mjeseci možemo da sve to uradimo. Vjerujem da nema puno sportista koji mogu da se pohvale sa toliko uspjeha u tako kratkom periodu. Osjećaj je fenomenalan i teško da se sve ovo može ikada više ponoviti", iskrena je Anđela.
Galerija
Bonus video:
